Duga je povijest koja ilustrira da su američke obavještajne operacije imale tragične rezultate za mnoge uključene osobe. Međutim, oko tih crnih operacija nije bilo nikakvih javnih debata zato što su bile proglašene tajnima pod izgovorom nacionalne sigurnosti. MK-ULTRA, projekt Pandora, testiranje plutonija i mnoge druge projekte Ministarstva obrane i CIA-e razotkrili su tijekom 1970-ih odbori pod vodstvom senatora Rockefellera i Churcha. Međutim, do strožih ograničenja u pogledu eksperimentiranja na ljudima, uključujući odgovornost i transparentnost, nije došlo sve do 1997. kada je predsjednik Clinton uveo izmijenjene protokole o eksperimentima na ljudima. Službeni izvještaji uporno tvrde da su rezultati istraživanja s eksperimentima od 1950-ih do 1970-ih uništeni. Ipak, znanstvenici koji su bili uključeni u njih prošli su nekažnjeno, slobodni da nastave svoje karijere.

Imajući u vidu razinu trenutnog istraživanja EM tehnologije, kao i nedavno retroaktivno odobrenje mučenja po Zakonu o vojnim odborima, moguće je da se ljudska testiranja odvijaju pod protokolima nacionalne sigurnosti usvojenima nakon 11. rujna. Možemo li prihvatiti da su sva psihološka istraživanja provedena uz vladino financiranje do 1970-ih jednostavno uništena? U ovom trenutku američka javnost ni na koji način ne može odgovoriti na to pitanje. Trenutna administracija proglašava tajnima više informacija od bilo koje dosadašnje američke administracije. Čak su i dokumenti s kojih je bila skinuta tajnost ponovno proglašeni tajnima.

Javnost je 1980-ih saznala za eksperimente s nuklearnim zračenjem na ljudima, a ruski testovi s korištenjem EM spektra bili su razotkriveni. Zemlje širom svijeta usvojile su zakone i potpisale sporazume kao odgovor na prijetnju oružja koja bi mogla štetno utjecati na ljudsko ponašanje ili manipulirati ljudskom spoznajom. Rusi su 2001. zabranili sva EM oružja. Ti sporazumi imaju korijene u eksperimentima s ozračivanjem ljudi iz 1950-ih, 1960-ih i 1970-ih. Ti su sporazumi praktično objavili osnovna načela ljudskih prava i spoznajnih sloboda.
U utrci za globalnom vojnom nadmoći potkraj 1990-ih SAD su povećale financiranje koncepta «Ratnik budućnosti» koji uključuje upotrebu napredne nanotehnologije. Ideja je bila modernizirati oružane snage, povećati djelotvornost vojnika, kontrolirati borbu u stvarnom vremenu i smanjiti smrtnost vojnika. Koncepcija je uključivala poboljšanje sposobnosti vojnika na terenu da komuniciraju s računalnim sustavima pomoću vlastitih moždanih valova.

Predsjednik George H. W. Bush 1990-e godine proglasio je «Desetljećem mozga». Istovremeno su na sveučilišta počela pritjecati sredstva za razvoj tehnologije sučelja računalo-čovjek, a Agencija za napredne istraživačke obrambene projekte intenzivirala je svoja istraživanja i razvoj. Na sveučilištima je to područje postalo poznato kao «kognitivna znanost», a u DARPA-i je rođen termin «povećana spoznaja». Dok se istraživanje mozga nametljivo propagira zbog zapanjujućeg terapijskog napretka na području medicine, ono je prvenstveno u službi potreba američke vojske.

Amerikanci ne znaju gotovo ništa o istraživanjima u vezi s mogućnostima elektromagnetizma, usmjerene akustike ili sučelja računala i čovjeka. Većina Amerikanaca ne zna da ta oružja novih koncepcija trenutno koristimo u Iraku i Afganistanu. Profesor prava sa Sveučilišta u Indiani, David Fidler, izjavio je za Economist (30. siječnja 2003.) da «budući da će se ta oružja najvjerojatnije koristiti na civilima, nije jasno da li je njihova upotreba legalna po međunarodnim zakonima o oružanim sukobima... Ako se koriste u kombinaciji s konvencionalnim oružjima, mogla bi rat učiniti pogubnijim, umjesto manje pogubnim».

Zaviriti u taj američki arsenal oružja slično je kao pogledati znanstveno-fantastični film. DARPA i razni vojni istraživački laboratoriji pružaju pregled trenutno dostupne tehnologije za poboljšanje djelotvornosti američkih vojnika na terenu i manipuliranje emocijama i ponašanjem onih koje doživljavaju kao protivnike. Dok Amerikanci postaju sve nezadovoljniji ratom u Iraku, kao i svojim predsjednikom, vjerojatno je da će doći do porasta domaće građanske neposlušnosti, kao što se dogodilo u mnogim zemljama kao reakcija na američku vanjsku politiku.