1948. Norbert Weiner objavio je knjigu, Cvbernetics, koja je definirana kao teorija neurološke komunikacije i kontrole koja je u to vrijeme već bila u upotrebi u užim krugovima. Yoneji Masuda, «Otac informatičkog društva«, 1980. je izrazio svoju zabrinutost da je naša sloboda ugrožena u orvelovskom stilu kibernetičkom tehnologijom koja je totalno nepoznata većini ljudi. Ta tehnologija preko implantiranih mikročipova povezuje mozgove ljudi sa satelitima koje kontroliraju superkompjutori sa Zemlje. Prvi moždani implantati bili su kirurški usađeni 1974. u američkoj državi Ohio, i također u Stockholmu u Švedskoj. Moždane elektrode umetane su u lubanje beba 1946. bez znanja njihovih roditelja. U 50-ima i 60-ima, električni implantati umetani su u mozgove životinja i ljudi, posebno u SAD, tijekom istraživanja modificiranja ponašanja i funkcioniranja mozga i tijela. Metode kontrole uma korištene su u pokušajima mijenjanja ljudskog ponašanja i stavova. Utjecanje na funkcije mozga postalo je važan cilj vojske i obavještajnih službi.

Prije trideset godina moždani implantati su na rendgenskim slikama bili vidljivi s promjerom od jednog centimetra. Kasniji implantati smanjili su se do veličine zrna riže. Bili su napravljeni od silicija, a još kasnije od galijevog arsenida. Danas su dovoljno mali da ih se može umetnuti u vrat ili leđa, a također i intravenozno u različite dijelove tijela prilikom kirurških operacija, sa ili bez pristanka subjekta. Sada ih je skoro nemoguće otkriti ili ukloniti.

Tehnički je moguće svakom novorođenčetu injektirati mikročip, koji bi onda mogao služiti za identifikaciju osobe do kraja života. 0 takvim planovima se potajno raspravlja u SAD bez ikakvejavne debate o pitanjima privatnosti koja su s tim povezana. U Švedskoj je premijer Olof Palme 1973. odobrio implantiranje zatvorenika, a bivši direktor Ureda za inspekciju podataka Jan Freese otkrio je da su sredinom 1980-ih usađivani pacijentima sanatorija. Ta tehnologija objavljena je u švedskom državnom izvještaju, Statens Officiella Utradninger(SOU) 1972:47. Implantirana ljudska bića mogu se pratiti posvuda. Moždane funkcije mogu se preko superkompjutera daljinski nadzirati, pa čak i mijenjati pomoću promjene frekvencija. Među pokusnim kunićima u tajnim eksperimentima bili su zatvorenici, vojnici, mentalni bolesnici, hendikepirana djeca, gluhi i slijepi ljudi, homoseksualci, neudane žene, starije osobe, školska djeca, i svi pripadnici grupa koje eksperimentatorska elita smatra «marginalnima». Objavljena iskustva zatvorenika u Državnom zatvoru u Utahu, na primjer, šokantni su za savjest.

Današnji čipovi rade pomoću niskofrekvencijskih radiovalova koji djeluju na njih. Uz pomoć satelita, implantirana osoba može biti pronađena bilo gdje na planetu. Takva tehnika bila je jedna od brojnih testiranih u ratu u Iraku, prema dr. Carlu Sandersu, koji je izumio tzv. IMI (intelligence-manned interface) biočip koji se injektira u ljude. (Ranije, za vrijeme Vijetnamskog rata, vojnicima su injektirani tzv. «Rambo čipovi«, namijenjeni povećanju pritoka adrenalina u krvotok.) Superkompjutori od 20 milijardi bitova u sekundi u američkoj Agenciji za nacionalnu sigurnost (NSA), sada su mogli «vidjeti i čuti« što su vojnici doživljavali na bojištu preko sustava za daljinsko praćenje (RMS).

Kada se mikročip od 5 mikrometara (promjer dlake je 50 mikrometara) smjesti u optički živac oka, on hvata neuroimpulse iz mozga koji sadrže iskustva, mirise, prizore i glasove implantirane osobe. Kad se prenesu i pohrane u kompjutor, ti neuroimpulsi mogu se projicirati natrag u mozak osobe preko mikročipa, kako bi bili ponovno proživljeni. Uz pomoć RMS-a, kompjutorski operater na tlu može slati elektromagnetske poruke (kodirane kao signale) živčanom sustavu, djelujući na sposobnosti ciljane osobe. Pomoću RMS-a moguće je učiniti da zdrave osobe vide halucinacije i čuju glasove u glavi.

Svaka misao, reakcija, sve što se čuje i opazi vidom izaziva određen neurološki potencijal, impulse i obrasce u mozgu i njegovim elektromagnetskim poljima, koji se sada mogu dekodirati u misli, slike i glasove. Elektromagnetska stimulacija može stoga promijeniti moždane valove osobe i utjecati na mišićnu aktivnost, izazivajući bolne grčeve mišića koji se doživljavaju kao mučenje. Elektronički nadzorni sustav Agencije za nacionalnu sigurnost može simultano pratiti i obrađivati milijune ljudi. Svatko od nas ima jedinstvenu frekvenciju bioelektrične rezonancije u mozgu, baš kao što imamo jedinstvene otiske prstiju. Uz potpuno kodiranu stimulaciju mozga elektromagnetskim frekvencijama (EMF), pulsirajući elektromagnetski signali mogu se slati u mozak, uzrokujući u mozgu da ciljani subjekt doživljava željene glasove i vizualne efekte. To je oblik elektroničkog ratovanja. Američki astronauti bili su implantirani prije nego što su poslani u svemir, kako bi njihove misli mogle biti praćene i kako bi se sve njihove emocije mogle snimati 24 sata dnevno.

Washington Post izvijestio je u svibnju 1995. daje britanski princ VVilliam bio implantiran u dobi od 12 godina. Tako će, bude li ikada kidnapiran, radiovalovi određene frekvencije moći biti poslani njegovom mikročipu. Signal iz čipa bit će preko satelita usmjeren na kompjutorske monitore policijskih uprava, gdje će se moći pratiti prinčevo kretanje. Moći će biti lociran bilo gdje na planetu. Masovni mediji ne izvještavaju o tome da implantirana osoba gubi svoju privatnost do kraja života. Ona može biti manipulirana na mnogo načina. Korištenjem različitih frekvencija, tajni kontrolori ove opreme mogu čak promijeniti emocionalni život osobe. Može ju se učiniti agresivnom ili letargičnom. Može se umjetno utjecati na seksualnost. Signali misli i podsvjesnog razmišljanja mogu se čitati, može se oblikovati ili čak izazivati snove, a sve bez znanja ili pristanka implantirane osobe. Tako se može stvoriti savršeni kiborg-vojnik. Ta tajna tehnologija koristi se u vojnim snagama određenih zemalja NATO-a od 1980-ih, a da akademsko i civilno stanovništvo nije čulo ništa o tome. Zbog toga je u stručnim i akademskim časopisima dostupno malo informacija o takvim invanzivnim sustavima kontrole uma. NSA-ina grupa za praćenje signala može s daljine nadzirati informacije iz ljudskih mozgova dekodiranjem pobuđenih potencijala (3,50HZ, 5 milivata) koje emitira mozak. Otkrivenoje da zatvorenici na kojima je eksperimentirano u Gothenburgu u Švedskoj i Beču u Austriji imaju očigledne ozljede mozga. U desnom temporalnom prednjem režnju, gdje obično djeluju moždani implantati, dolazi do smanjene cirkulacije krvi i nedostatka kisika. Jedan Finac na kojem su rađeni eksperimenti dobio je atrofiju mozga i povremene napade nesvjestice zbog nedostatka kisika. Tehnike kontrole uma mogu se koristiti za političke svrhe. Cilj današnjih kontrolora uma je navesti ciljane osobe ili grupe da se ponašaju drugačije od njihovog uvjerenja i njihovog najboljeg interesa. Zombificirane pojedince čak se može programirati da ubiju i poslije se ne sjećaju ničega o svom zločinu. U Sjedinjenim Državama mogu se pronaći alarmantni primjeri te pojave.

Vojne i obavještajne agencije vode taj «tihi rat» protiv neupućenog stanovništva i vojnika. Od 1980, elektronička stimulacija mozga (ESB) potajno se koristi za kontrolu ljudi na koje se djeluje bez njihovog znanja ili pristanka. Svi međunarodni sporazumi o ljudskim pravima zabranjuju manipuliranje ljudskim bićima bez pristanka, čak i u zatvorima, da i ne govorimo o civilnom stanovništvu. Na inicijativu američkog člana Senata Johna Glenna, u siječnju 1997. započeta je rasprava o opasnostima od ozračivanja civilnog stanovništva. Djelovanje na moždane funkcije ljudi elektromagnetskim poljima i zrakama (iz helikoptera i aviona, satelita, parkiranih kombija, susjednih kuća, telefonskih stupova, električnih uređaja, mobilnih telefona, televizora, radija itd.) dio je radijacijskog problema koji bi trebalo riješiti u demokratski izabranim tijelima vlasti.

Pored elektroničke kontrole uma, razvijene su i kemijske metode. Droge za mijenjanje svijesti i plinovi različitog mirisa koji negativno djeluju na moždane funkcije mogu se ubrizgati u ventilacijske vodove ili cijevi za vodu. U nekoliko zemalja na taj su način testirane i bakterije i virusi. Današnja supertehnologija, povezujući naše moždane funkcije preko mikročipova (ili čak i bez njih, po najnovijoj tehnologiji) s kompjutorima preko satelita u SAD ili Izraelu, predstavlja najgoru prijetnju čovječanstvu. Najmoderniji superkompjuteri dovoljno su jaki da mogu nadzirati stanovništvo cijeloga svijeta. Što će se dogoditi kada ljude lažnim polaznim pretpostavkama nagovore da dopuste ubacivanje mikročipova u svoja tijela? Jedan od mamaca bit će osobna karta na mikročipu. U SAD-u čak su potajno predloženi represivni zakoni po kojima bi se kriminaliziralo vađenje identifikacijskog implantata. Jesmo li spremni za robotizaciju čovječanstva i potpunu eliminaciju privatnosti, uključujući i slobodu mišljenja? Koliko nas će htjeti prepustiti cijeli svoj život, uključujući svoje najtajnije misli, Velikom bratu? Ipak, tehnologija za stvaranje totalitarnog Novog svjetskog poretka postoji. Tajni sustavi za neurološku komunikaciju postavljeni su kako bi se spriječilo nezavisno mišljenje i kako bi se kontrolirale društvene i političke aktivnosti u egoistične privatne i vojne interese.

Kada naše moždane funkcije već budu povezane sa superkompjutorima preko radijskih implantata i mikročipova, bit će prekasno za prosvjedovanje. Ta prijetnja može se pobijediti samo educiranjem javnosti, korištenjem dostupne literature o biotelemetriji i informacijama razmijenjenim na međunarodnim kongresima. Jedan od razloga zastoje ta tehnologija ostala državna tajna je rašireni utjecaj psihijatrijskog Dijagnostičkog i statističkog priručnika IV (DSM), koji izdaje Američko psihijatrijsko udruženje (APA) i tiska se na 18 jezika. Psihijatri koji rade za američke obavještajne agencije bez sumnje su sudjelovali u pisanju i pregledavanju ovog priručnika. Ta psihijatrijska «biblija» zataškava tajni razvoj tehnologija kontrole uma etiketirajući neke od njihovih efekata kao simptome paranoidne shizofrenije. Tako liječnici koji su naučili DSM listu «simptoma» na medicinskom fakultetu žrtve eksperimenata kontrole uma rutinski, refleksnom reakcijom, proglašavaju mentalno bolesnima. Liječnike nisu naučili da bi pacijenti mogli govoriti istinu kada prijavljuju da se na njih djeluje protiv njihove volje, ili da ih koriste kao pokusne kuniće za elektroničke, kemijske i bakteriološke oblike psihološkog ratovanja.

Istječe vrijeme da promijenimo smjer vojne medicine i osiguramo budućnost ljudske slobode.

Ovaj članak izvorno je objavljen u finskom časopisu SPEKULA (36. godina, 3. kvartal 1999). SPEKULA (naklada 6500 primjeraka) je publikacija studenata medicine sjeverne Finske i liječnika na Sveučilištu Oulu OLK (Oulun Laaketieteelllnen Kilta). Poštom se šalje svim studentima medicine u Finskoj i svim liječnicima u sjevernoj Finskoj.