Kako je diljem svijeta nedavno obilježena 60. obljetnica pada nacističkog režima, što je bila prigoda da se čovječanstvo upozori na to mračno razdoblje i njegove tajne, mahom razotkrivene. No jedan mit i dalje ostaje neobjašnjen. Štoviše, kako vrijeme prolazi, kao da dobiva na zamahu.

To je mit o nacističkim letećim tanjurima koji su trebali preokrenuti tijek rata u Hitlerovu korist, a koji su se ima onih koji i to tvrde spustili i na Mjesec. Neki ufolozi čak smatraju da se sva viđenja NLO-a do danas mogu pripisati upravo nacističkim letećim tanjurima.

Nijemci su tijekom Drugog svjetskog rata, tvrdim, radili na razvoju letećih tanjura, no oni nisu nikad poletjeli. Hitler je upravo od njih očekivao da budu čudotvorno oružje koje će preokrenuti rat u njegovu korist. Kako leteći tanjuri imaju nevjerojatne manevarske mogućnosti, te bi tvrdnje mogle biti istinite. Štoviše, američki vojni obavještajac kapetan Edward Ruppelt 1956. je napisao da su potkraj rata Nijemci imali različite tipove ratnih letjelica i projektila na daljinsko upravljanje, doduše samo u nacrtima. No, te su letjelice teoretski raspolagale snagom i manevarskim mogućnostima kakve danas imaju leteći tanjuri kazao je za Nedjeljni Večernjak Adolf Bele, autor knjige "Misterij letećih tanjura".

Tajna "Foo fightera"
Gorivo za priču o nacističkim letećim tanjurima viđenja su čudnih svjetlećih objekata iznimnih manevarskih mogućnosti iznad Njemačke od 1943. do 1945., koji su prozvani "Foo fighteri". Iako je savezničko zapovjedništvo u pravilu odbacivalo tvrdnje da su viđene takve pojave, objašnjavajući ih zamorom članova posade ili prirodnim fenomenima, teško je povjerovati u kolektivno haluciniranje veteranskih, bar dvočlanih, a češće i tročlanih, posada savezničkih lovaca.

"Foo fighteri" nakon kapitulacije Njemačke više nitko nije vidio, no 1950. talijanski zrakoplovni inženjer u listu "Il Giornale dItalia" objavio je da su "Foo fighteri" zapravo nacistički leteći tanjuri proizvedeni u Bečkom Novom Mjestu. Uskoro se oglasio i drugi Talijan, Giuseppe Belluzzo, koji je iste godine izjavio da su Talijani još 1942. počeli razvijati okrugli zrakoplov, no da su njihovu zamisao proveli Nijemci.

S obzirom na to da je bio priznati konstruktor zrakoplovnih turbina, njegove tvrdnje nisu prošle bez odjeka. Vijesti su se brzo širile pa je samo nekoliko dana poslije u njemačkom listu "Der Spiegel" Rudolph Schriever izjavio da je i on od 1942. radio na projektiranju letećeg tanjura. Kazao je da je njegov prototip bio spreman za pokusne letove početkom 1944., no zbog napredovanja saveznika, uništen je zajedno s nacrtima.

Dvije godine poslije u francuskim novinama "Le Soir" bivši pukovnik i njemački aeronautički inženjer dr. Richard Miethe izjavio je da je 1943. zapovijedao skupinom tehničara s kojom je sagradio leteći tanjur V7. Ulje na vatru dolio je njemački inženjer George Klein, koji je za njemački tisak 1954. izjavio kako je osobno vidio njemačke leteće tanjure kako lete u blizini Praga 14. veljače 1945. No, te su letjelice uništene nadiranjem Sovjeta s istoka.

Priča o Andromedi
Pravu lavinu pokrenuo je 1957. Robert Lusar knjigom "Njemačka tajna oružja Drugog svjetskog rata" pa, iako je letećim tanjurima posvetio tek dvije stranice, mit je rođen. Bugarski emigrant Vladimir Terziski, koji se predstavlja kao predsjednik Američke akademije disidentskih znanstvenika, 1993. objavio je knjigu "Bliski susreti Kugelblitz vrste", prikaz revidirane povijesti u kojoj su nacisti pobijedili. Piše o izvanzemaljskoj rasi koja je počela surađivati s Nijemcima potkraj 20-ih godina, koja im je prenijela filozofska, kulturna i tehnološka znanja.

Prvi antigravitacijski leteći tanjur RFZ-1 konstruiran je između 1942. i 1943., a dizajn je doživio svoj vrhunac gradnjom svemirske stanice Andromeda. Štoviše, tvrdi da su se Nijemci spustili i na Mjesec, i to 1942. godine! Čak i ovako fantastične, tvrdnje donekle potvrđuje izjava američkog protuobavještajnog časnika Richarda l. Cornwella koji je 1945. u podzemnoj tvornici ispod planine Harz vidio nedovršenu letjelicu koja je opisom odgovarala Andromedi.

Dodatno je prašinu podignuo nalaz pilotskih znački njemačkog ratnog zrakoplovstva obrubljenih krugom, pa su neki ufolozi zaključili kako su ih sigurno nosile posade letećih tanjura. Nacistički leteći tanjuri ili njihovi nacrti nikad nisu otkriveni, a protivnici ovog mita, posebno iz židovske zajednice, smatraju da mu je cilj podgrijavanje vjerovanja u nacističku nadmoć i nepobjedivost te širenje nacističkih ideja. No upravo nedostatak materijalnih dokaza daje uporište tome mitu pa je vjerojatno da će on opsati, pa i rasti.