Ptičja gripa, industrijske farme, WTO i umiruće kokoši

1. studenog 2005, predsjednik Bush otišao je u Nacionalni institut za zdravlje u Bethesdi, Marvland kako bi objavio Strateški plan za pandemijsku gripu.

To je bio velik događaj. Predsjednik je bio okružen s pola svog kabineta, uključujući državnu tajnicu Condi Riče, ministre domovinske sigurnosti, poljoprivrede, zdravlja i socijalnih službi, prometa i veterana. Kako bi pokazala da je to velik događaj, Bijela kuća je pozvala generalnog direktora Svjetske zdravstvene organizacije, koji je doletio iz Ženeve u Švicarskoj. Predsjednik je ustvrdio, "Znanstvenici i liječnici ne mogu nam reći gdje ili kada će doći do sljedeće pandemije, ili koliko će biti ozbiljna, ali većina se slaže: u nekom trenutku, vjerojatno ćemo se suočiti s novom epidemijom. A znanstvena zajednica sve se više brine zbog novog virusa gripe poznatog kao H5N1 ili ptičja gripa..." Bush je tada pozvao Kongres da odmah usvoji novi zakon kojim se namjenjuje 7,1 milijardi dolara za fond za hitne slučajeve, radi "pripreme" nacije na tu moguću opasnost. To je bila vježba u "preventivnom ratu" ove administracije, ovaj put protiv ptičje gripe. Kao i kod drugih preventivnih ratova, postojao je javni plan i tajni plan.

 

Predsjednikove hitne mjere pozvale su Kongres da odvoji milijardu dolara za lijek koji se zove Tamiflu.

Washington i WHO promiču Tamiflu kao jedini raspoloživi lijek protiv ptičje gripe. Oni umanjuju važnost činjenice da je Tamiflu beskoristan nakon što se osoba zarazi ptičjom gripom, ili da cjepivo ima užasne nuspojave. Velika švicarska farmaceutska tvrtka, Roche, ima ekskluzivnu svjetsku licencu za proizvodnju Tamiflua. Sa širenjem zastrašujućih priča i međunarodnim medijima koji upozoravaju na smrtonosan novi soj H5N1 virusa ptičje gripe i "visok" rizik od širenja s čovjeka na čovjeka, u Rocheu su knjige s narudžbama popunjene za nekoliko mjeseci unaprijed. Ono što predsjednik Bush također nije rekao je da je Tamiflu izmislila i patentirala kalifornijska biotehnološka tvrtka Gilead Sciences Inc. 1997, prije nego što će postati ministar obrane u Bushovoj administraciji, Donald H. Rumsield bio je predsjednik uprave Gilead Sciencesa. Na tom je mjestu bio do rane 2001, kada je postao ministar obrane. Rumsfeld je u upravnom odboru Gileada bio od 1988. On zna za Tamiflu. U studenom 2004, Rumsfeldov Pentagon izdao je direktivu u vezi s ptičjom gripom. U njoj stoji, "...(Tamiflu) će se koristiti za prevenciju i liječenje bolesti. Postoje dokazi da je H5N1 osjetljiv na oseltamvir (ili Tamiflu). Međutim, njegova količina u svijetu je izuzetno ograničena, i odredit će se prioriteti za njegovu upotrebu." Ta Pentagonova direktiva iz 2004. dala je značajan doprinos paničnom kupovanju Tamiflua od strane vlada širom svijeta. To je bio besraman sukob interesa, Rumsfeldov nemoralan, nelegalan čin. Dok je bio ministar obrane, Rumsfeld je kupio još dionica Gilead Sciencesa u vrijednosti od 18 milijuna dolara, čime je postao jedan od najvećih dioničara Gileada, dok se uspaničeno svjetsko stanovništvo otimalo za lijek koji je beskoristan u liječenju ef ekata navodne ptičje gripe. Ubrzo nakon Pentagonove reklame vrijednost dionica se udvostručila.

Možemo povući paralelu s korumpiranošću korporacije Halliburton, čiji je bivši glavni direktor bio američki dopredsjednik Dick Chenev. Chenevev Halliburton dobio je milijarde dolara vrijedne ugovore za gradnju u Iraku i drugdje, za radove koji nikada nisu završeni.

Je li zastrašivanje ptičjom gripom još jedna Pentagonova prijevara, čiji je konačni cilj skriven?

Kissinger i biološko ratovanje

Sredinom 1970-ih, štićenik Nelsona Rocke-fellera, Henry Kissinger, kao savjetnik za nacionalnu sigurnost (NSA) pod Richardom Nbconom, nadgledao je NSSM 200, tajnu strategiju za reduciranje populacije Trećeg svijeta od strane SAD-a, Britanije, Njemačke i drugih NATO saveznika. To sam detaljno opisao u knjizi Sjeme uništenja. Prema američkom kongresnom zapisniku iz 1975, Kissinger je odlučio da Središnja obavještajna agencija (CIA) razvije biološka oružja. Među novim, ljudskom rukom stvorenim biološkim oružjima bile su klice daleko smrtonosnije od ptičje gripe.

Do 1968. istraživači američkog Specijalnog programa za virus raka stvorili su mutirane rekombinirane viruse gripe. U sklopu tog programa, virusi gripe i parainfluence rekombinirani su s brzodjelujućim virusima leukemije kako bi se dobila oružja koja potencijalno šire rak kihanjem, poput gripe. Ovi strogo tajni istraživači američke vlade također su nagomilali viruse ptičjeg raka (sarkoma) i ucijepili ih u ljude i majmune kako bi utvrdili njihovu kancerogenost, prema istraživaču AIDS-a, dr. Leonardu Horowitzu.

Istraživači američke vlade također su koristili radijaciju za povećanje kancerogenog potencijala ptičjeg virusa. Te nevjerojatne znanstvene činjenice bile su službeno cenzurirane. Zbog ove povijesti, na iznenadno izbijanje globalnog straha oko smrtonosnog soja virusa ptičje gripe u 2003, i ulogu Amerike kao zabrinute strane, treba gledati s priličnom sumnjom. (1).

Poljoprivredno-industrijski divovi zarađuju na strahu oko ptičje gripe

Nije se samo Don Rumsfeld izravno okoristio gomilanjem Tamiflua koje provode svjetske vlade. Strah zbog ptičje gripe također se koristi za jačanje globalne dominacije poljoprivredno-industrij-skih kombinata i industrijskih farmi peradi po modelu Tvson Foods Inc. sa sjedištem u Arkansasu.

Zanimljivo je da ogromne, nehigijenske, pretrpane industrijske farme kokoši globalnih poljoprivredno-industrijskih divova nisu pod napadom kao mogući inkubatori ili izvor H5N1. Za to se optužuju male obiteljske farme kokoši, posebno one u Aziji, s možda najviše 10 do 20 kokoši. Umjesto da se na njih gleda kao na nešto što bi moglo zaustaviti širenje ptičje gripe, optužuje ih se da su njen uzrok!

UN-ova Organizacija za hranu i poljoprivredu, FA0, još je 2002. podržavala malo uzgajanje peradi u dvorištima, ispravno ga nazivajući osnovnim izvorom biološke raznolikosti kokoši koji će zaustaviti širenje virusa kao što je H5N1. U kolovozu 2002. objavili su izvještaj "Zaštita okoliša od utjecaja rastuće industrijalizacije uzgoja stoke u istočnoj Aziji". Bili su svjesni opasnosti koje prijete od "industrijske revolucije" među farmama kokoši. Ali u studenom 2005, Louise Fresco, pomoćnica generalnog direktora FAO-a zapjevala je drugu pjesmu. Čini se da je FA0 kupljen, korumpiran. "Kokoši u dvorištima su velik problem", rekla je na tiskovnoj konferenciji u Vijetnamu, "i borba protiv ptičje gripe mora se voditi u dvorištima siromašnih ljudi svijeta."

FAO je iznenada napravio zaokret za 180 stupnjeva. Zanimljivo, novo stajalište FAO-a slagalo se s interesima peradarskog agro-biznisa. Margaret Say, direktorica za jugoistočnu Aziju američkog Vijeća za izvoz peradi i jaja, lobija kojim dominira Tvson Foods, izrekla je obmanjujuću tvrdnju, "Ne možemo kontrolirati ptice selice, ali svakako možemo naporno raditi da zatvorimo što je moguće više dvorišnih farmi." To je bilo upravo ono što se događalo. Najveće američke tvornice kokoši kao što su Tyson Foods, Perdue Farms i ConAgra Poultrv provele su propagandnu kampanju, neistinito tvrdeći da su, za razliku od azijskih farmi na kojima kokoši slobodno hodaju po dvorištu, njihove kokoši "sigurnije" zato što su uzgojene u zatvorenim pogonima. Istina je upravo suprotna! Industrijalizacija uzgoja i klanja kokoši u SAD-u napredovala je do točke da je 2003, kada su iz Azije stigle vijesti o prvim slučajevima H5N1 virusa ptičje gripe, samo pet divovskih multinacionalnih poljoprivredno-industrijskih kompanija, koje su sve vertikalno integrirane, dominiralo proizvodnjom i preradom mesa peradi u Sjedinjenim Državama.

Tih pet kompanija bile su Tyson Foods, najveća na svijetu; GoldKist Ine; Pilgrim's Priđe; ConAgra Poultrv; i Perdue Farms. Njih pet zajedno tjedno je proizvodilo preko 370 milijuna funti piletine spremne za kuhanje, skoro 60% ukupnog mesa peradi spremnog za jelo proizvedenog u SAD.

Oni proizvode svoje kokošje meso u stravičnim zdravstvenim i sigurnosnim uvjetima.

U siječnju 2005, u izvještaju Ureda za odgovornost američke vlade (GAO) "Sigurnost u mesnoj i peradarskoj industriji", podnesenom američkom Senatu, zaključeno je da američki pogoni za proizvodnju mesa i peradi imaju "jednu od najvećih stopa ozljeđivanja i bolesti među svim industrijama". Oni su naveli izloženost "opasnim kemikalijama, krvi, fekalijama, pogoršanih slabom ventilacijom i često ekstremnim temperaturama." U Sjedinjenim Državama, 8,5 milijardi pilića "brojlera" ubije se radi hrane svake godine. Kako je izvijestila jedna organizacija, "Zbog genetičke selekcije, prehrane i zato što ih se sprečava da se kreću ili na bilo koji način vježbaju, kokoši danas narastu puno veće i rastu brže nego ikada dosad."

Način na koji brže rastu i debljaju se je alarmantan. Upotreba "stimulatora rasta" stvara velike zdravstvene probleme u ogromnim pretrpanim industrijskim farmama. Zbog injekcija hormona i cjepiva za ubrzanje rasta, rast mišića prebrz je da bi ga razvoj kostiju mogao pratiti, i kokoši obično imaju poremećaje kostiju i nogu koje utječu na njihovu sposobnost hoda. Kako ne mogu hodati, moraju sjediti u nekvalitetnoj stelji, što stvara mjehure na prsima ili ojedine na zglobovima nogu. Organi kokoši nisu u stanju držati korak s velikom brzinom njihovog rasta, što uzrokuje zata-jenja i defekte srca i pluća, nakupljanje suvišne tekućine u njihovim tijelima ili smrt. To su inkubatori bolesti kao što je H5N1. Zbog posebnih izuzeća u američkom zakonu, kokoši su izuzete od zaštite federalnog Zakona o dobrobiti životinja. Federalna vlada ne određuje nikakva pravila ili standarde o držanju, hranjenju ili tretiranju kokoši na farmama. Sve veći broj stručnjaka za zdravlje životinja tvrdi da su te industrijske kokoši, a ne mala azijska uzgajališta u kojima se kokoši slobodno kreću, pravi izvor užasnih novih bolesti i virusa kao što je H5N1. (2)

Sljedeći korak: svjetske GMO kokoši?

Tyson Foods ima godišnje prihode od preko 26 milijardi dolara. Za vrijeme vrhunca straha oko ptičje gripe u 2005, profiti Tyson Foodsa porasli su za 40%. Divovski američki prerađivači piletine namjeravaju globalizirati svjetsku proizvodnju piletine. Za njih je ptičja gripa dar s neba, ili, bolje rečeno, iz pakla. Jasan cilj kompanija je ogromno azijsko i europsko tržište peradi. Kad bi WHO prisilio azijske i europske vlade, uključujući i Hrvatsku, da natjeraju svoje farmere da kokoši drže u kavezima, mali proizvođači bi bankrotirali, a velike poljoprivredno-industrijske firme poput Tyson Foodsa ili CP Groupa sa sjedištem u Tajlandu, najveće azijske poljoprivredno-industrijske kompanije i proizvođača kokoši, preuzeli bi tržište. U veljači 2006, GRAIN je otkrio da su farme kokoši tajlandskog CP Groupa "bile prisutne skoro na svim mjestima gdje je izbila ptičja gripa." Sva mjesta izbijanja bolesti, koja su se do rane 2006. proširila sve do turske Anatolije, Bugarske i Hrvatske, prate zračne ili željezničke transportne rute za prerađeno meso peradi CP Groupa ili drugih poljoprivredno-industrijskih kompanija iz Kine, Tajlanda, Kambodže i drugih azijskih zemalja gdje prenatrpanost i nesanitarni zatvoreni uvjeti pružaju idealnu sredinu za izbijanje bolesti!

Kao što ističu stručnjaci za letove ptica selica, ptice u kasnu jesen migriraju sa sjeverne hemisfere u južna sunčanija podneblja gdje provode zimu. Pojavljivanje ptičje gripe pratilo je rutu istok-zapad, a ne sjever-jug. Dužnosnici WHO-a i Centra za kontrolu bolesti američke vlade ne spominju tu činjenicu dok šire strah od slobodnih ptica koje su, kako bismo trebali povjerovati, iznenada odlučile migrirati s istoka na zapad, kako bi zarazile europsku perad. CP Group iz Tajlanda također nije mala kompanija. U 2005. imali su industrijalizirane pogone za proizvodnju peradi s više od 200.000 radnika u 20 zemalja, uključujući i Kinu, gdje su pod imenom Chia Tai Group zapošljavali 80.000 ljudi. Patrijarh grupe, Dhanin Chearavanont, milijarder koji voli borbe pijetlova i jahte, teško bi se mogao opisati kao ugrožen poslovni čovjek iz Trećeg svijeta. S poslom je započeo 1964. kada je naučio koncept vertikalne integracije od Arbor Acres Farma iz Sjedinjenih Država, u to vrijeme najveće tvornice pilića u svijetu, koju je financirao Nelson Rockefeller. Chearavanont je poslovni partner Neila Busha, brata američkog predsjednika; i njegov izvršni potpredsjednik, Sarasin Viraphol, bivši tajlandski zamjenik ministra vanjskih poslova, izabran je da sjedi u elitnoj Trilateralnoj komisiji Davida Rockefellera. CP Group je dio elitnog kruga agrobiznisa pod američkim vodstvom.

Do početka 2006. postalo je jasno da pet ili šest divovskih multinacionalnih poljopri-vredno-industrijskih kompanija, od kojih pet sa sjedištem u SAD-u i jedna sa sjedištem u Tajlandu i vezama u Bijeloj kući, kreću u industrijalizaciju većine svjetske proizvodnje piletine, glavnog mesnog izvora bjelančevina za velik dio planeta. Sljedeći korak u ovom scenariju panike je stvaranje GMO kokoši. Jedan istraživački projekt u Engleskoj daje nam trag. Kada se budu proizvodile u divovskim tvorničkim farmama širom svijeta, svjetska populacija kokoši bit će laka meta za stvaranje prve životinjske GMO populacije na svijetu. Londonski Times od 29. listopada 2005. pisao je o istraživačkom projektu na škotskom Institutu Roslin. Radeći u suradnji s Lau-rence Tiley, profesorom molekularne virologije sa Sveučilišta Cambridge, na Roslinu su genetičkim inženjeringom mijenjali kokoši kako bi stvorili ptice otporne na virus H5N1. Novim "trans-geničkim kokošima" bi se mali dijelovi genetičkog materijala ubacivali u jaja kako bi ih se navodno učinilo otpornima na H5N1. Roslin je prvi put dospio na svjetske naslovnice kao "stvoritelj" prve genetički modificirane životinje na svijetu, ovce Dolly. Tiley je bio optimističan u vezi s transformiranjem svjetske kokošje populacije u GMO ptice. Za Times je izjavio, "Nakon što dobijemo odobrenje regulatornih tijela, vjerujemo da će nam trebati samo četiri do pet godina za uzgoj dovoljnog broja kokoši da zamijenimo cijelu svjetsku populaciju (kokoši)." (3). i U razdoblju od nešto više od dva desetljeća, GMO znanost omogućila je šačici privatnih globalnih poljoprivredno-industrijskih i kompanija, od kojih tri imaju sjedište u Americi, da osigura čvrsto uporište i patentna prava na svjetsku proizvodnju takvih osnovnih I prehrambenih proizvoda i žitarica kao što su riža, kukuruz, soja, a uskoro i pšenica. U 2006, služeći se strahom od pandemije ptičje I gripe medu ljudima, GMO igrači ili "genetički revolucionari" pokušavaju osvojiti najvažniji svjetski izvor mesnih bjelančevina, perad. Inteligentni ljudi počinju preispitivati moguće motive iza takve totalne dominacije nad svjetskom hranom, pitajući se nije li u igri još nešto osim izvanredne korporacijske pohlepe.