Godine 1994. bio sam pozvan da gostujem u posebnoj emisiji Larryja Kinga. Emisija je išla uživo s jednog mjesta u blizini vojne zrakoplovne baze Nellis, u Area 51. Tadašnji producent Larryja Kinga, čovjek po imenu Farmer, rekao mi je da je to bila najgledanija specijalna emisija što su je ikada imali.

Tijekom intervjua Larry King se u jednom trenutku okrenuo prema meni i upitao me: »Dakle, što po vašem mišljenju predsjednik zna o ovome?«

Kao što sada znate, ja sam tada već bio sastavio brifing-dokument za predsjednika i dr. Jacka Gibbonsa, predsjednikovog savjetnika za znanost, i sastao se s direktorom CIA-e prethodnog prosinca.
I tako sam rekao: »Pa, mislim da to pitanje trebate postaviti predsjedniku.«

I sjećam se da su me drugi gosti Larryja Kinga istog trena pitali: »Što to znači?«

Odgovorio sam: »Pa, mislim da bi bilo bolje kada biste predsjedniku postavili to pitanje.« Bio sam vrlo kriptičan.

Kasnije, u prikolici Larryja Kinga proveli smo neko vrijeme u privatnom druženju budući da je on znao da nisam rekao sve. Upitao me što stvarno namjeravam, a ja sam mu se neslužbeno povjerio o našim kontaktima s predsjednikom te da sam već brifirao direktora CIA-e.

Rekao je: »Moj bože, zašto to niste rekli u emisiji? To bi bila bomba!« Odgovorio sam mu: »Zato što još uvijek surađujem s tim ljudima.«

Bio sam diskretan oko tog sastanka s direktorom CIA-e sve dok 1995. ili 1996. godine nije napustio taj položaj.

»Bože moj, te stvari su doista istinite?« - upitao je Larry.

»Naravno da jesu«, odgovorio sam. I tada smo poveli vrlo zanimljiv razgovor.

Kasnije sam mu rekao: »Ali Larry, zašto CNN i druge medijske kuće pokrivaju suđenje O. J. Simpsonu i slično tabloidno smeće dvadeset i četiri sata na dan sedam dana u tjednu? Ne znam nikoga koga i najmanje zanimaju te stvari. Svima je već zlo kada čuju za to. »Pa, moramo« - rekao je.

»Kako to misliš, morate? Ti si novinar. Zašto ne izvještavate o velikim pričama dana? Ovo je najveća priča stoljeća!«, uzviknuo sam.

»Pa, ljudi iz uprave nam govore da ukoliko želimo zadržati gledanost i natjecati se s drugim mrežama moramo pokrivati takve grozne stvari, a oni su ti koji ispisuju velike čekove za moju plaću. Gledanost je najvažnija, jer gledanost daje dolare od oglašivača, a dolari od oglašivača plaćaju moju veliku plaću.« Bio je dokraja iskren u vezi toga.

Ja sam rekao: »Dobro, no što je s novinarskim integritetom i urednikovim pravom odluke o onome što je važno, o čemu je doista vrijedno izvijestiti?«

»Ma hajde« - rekao je. »To nije u igri već godinama. Najvažniji su novac i gledanost.«

Mislite da veliki mediji ne mogu pasti niže sve dok ne padnu na neku još nižu točku. To je zapravo utrka do dna – a oni svake godine dođu do novog, još dubljeg dna.

Također, postoje tajni nacionalni sigurnosni filtri čija je svrha spriječiti da te velike, osjetljive priče dođu u vijesti. Korupcija medija glavni je razlog zbog kojeg je te stvari moguće držati u tajnosti.  

1995. godine organizirali smo prvo okupljanje svjedoka. Na njemu je bilo oko osamnaest pukovnika i ljudi iz vojnog zrakoplovstva i ljudi iz čitavih Sjedinjenih Država i Rusije. Okupili smo se u Asilomaru, povučenom mjestu u Pacific Groveu, u Kaliforniji, blizu Montereyja. Laurence Rockefeller je pružio svesrdnu podršku, te su događanju prisustvovali i njegovi ljudi, kao i neki od početnih svjedoka poput, na primjer, brigadira Stephena Lovekina. Sve je snimano na video i audio vrpce, međutim ljudi kojima sam bio povjerio taj posao uzeli su sve trake i potajno sklopili dogovor s Rockefellerovom grupom. Tako da nemamo nikakve zapise tih svjedočenja! I sve do danas im nismo uspjeli doći u posjed. Nekad me ljudi vide kako sam vrlo srdit i oprezan u pogledu ljudi i organizacija; postoji više nego dobar razlog za to: izdaja i krađa te vrste dogodila nam se mnogo puta.

Krajem 1996. i početkom 1997. godine odlučili smo da trebamo organizirati službeni brifing u Washingtonu na koji bi pozvali vladine svjedoke »zviždače«, članove Kongresa i druge utjecajne ljude iz politike s kojima smo imali kontakte.

Prije tog brifinga smo Shari Adamiak, Neil Cunningham, urednik foto-redakcije BBC-a u Londonu, i ja otišli u laboratorij u Phoenixu koji vode tajni agenti.

Jedan od agenata je rekao: »Možete koristiti naše digitalne laboratorije za kompiliranje svih video-materijala za taj sastanak u Kongresu.«

Bili smo prikupili video-snimke i fotografije NLO-a iz čitavog svijeta. Neil Cunningham nam je trebao pomoći u odabiru najboljih ikada snimljenih fotografija. Naravno, mi smo znali tko je taj čovjek i svjesno smo ušetali ravno u leglo obavještajaca.

Doletio sam do Phoenixa letom US Airwaysa i, dok smo slijetali, započeo sam CE-5 protokole. Ušao sam u prošireno stanje svijesti i u svemir te počeo vektorirati izvanzemaljske letjelice na područje Phoenixa. Rekao sam izvanzemaljcima: »Bilo bi izvrsno kada biste učinili nešto neosporivo dok smo ovdje, tako da možemo to staviti u foto-materijal i predstaviti Kongresu, gdje ćemo za nekoliko tjedana imati brifing.« To je bilo 13. ožujka 1997. godine, a brifing za Kongres je bio početkom travnja.

Laboratorij se nalazi u Tempu u saveznoj državi Arizoni, i dok smo počinjali raditi netko je utrčao vrlo uzbuđen. Rekao je: »Na nebu iznad Phoenixa je golemi broj NLO-a i snimaju ih!« To su bila »Svjetla Phoenixa« (eng. Phoenix Lights; naziv incident kada je mnoštvo ljudi vidjelo NLO-e i koji je inspirirao film »Night Lights/Noćna svjetla«; op. prev.).Taj događaj je bio CE-5, bliski susret pete vrste.

Sletjeli smo oko 17.30, a ti događaji su počeli oko 20.30. Jedno od najdugotrajnijih viđenja NLO-a odvijalo se praktički iznad laboratorija! Te smo noći na lokalnim vijestima vidjeli snimku koju smo mogli uvrstiti u filmski pregled koji ćemo kasnije predstaviti Kongresu!

Jedne večeri, dok smo u laboratoriju radili do kasno u noć, do nas je došao jedan umirovljeni general. On je bio pilot u privatnoj zrakoplovnoj tvrtci što se bavila tajnim operacijama i prijevozom droge za te tajne projekte. Saznali smo da velika ćelija koja izvodi letove iz Phoenixa uvozi i distribuira nedopuštene opijate. Taj general je bio izvan sebe od droge – bio je potpuno uništen. Dok je prilazio, vidio je neku fotografiju NLO-a koje sam dobio iz jednog vojnog izvora. Pogledao ju je i rekao: »Kako ste, dovraga, ovo nabavili? To je strogo povjerljivo!«

Pogledao sam ga i upitao: »Mislite li da ću vam reći?« Potom sam se predstavio. »Ja sam dr. Greer.«

Odgovorio je: »O da, vrlo dobro znam tko ste vi.«

Danima smo boravili u tom laboratoriju sve do sitnih noćnih sati. Likovi koji su ušetavali unutra bili su prilično nevjerojatni: uništeni agenti, bivši ljudi iz zrakoplovstva i obavještajne zajednice, ljudi iz crnih operacija, narkomani, ljudi koji razvijaju visoke tehnologije – i svi su djelovali iz tog malog opskurnog laboratorija u Tempu...

Gospodin koji mi je prišao na predavanju u Tennesseju rekao mi je da ne zna zašto već nisam mrtav te da prate što radim. To je bio čovjek koji je bio osobno uključen i viđen pri lansiranju oružanog sustava koji je gađao i uništio jednu izvanzemaljsku letjelicu. Imao je neposredna saznanja o tim sustavima.

Tijekom tog perioda između početka 1990-ih i kraja 1990-ih godina sreo sam ne jednog nego desetak ljudi koji su ili bili u objektima gdje se razvijalo takvo oružje ili sudjelovali u incidentima kada smo pomoću naprednih elektronskih sustava gađali i pogodili izvanzemaljske letjelice.

Naravno, lažna priča za ratove zvijezda odnosno SDI (Strategic Defense Initiative, Inicijativa za stratešku obranu) glasi da postoje takozvani »brilliant pebbles« (naziv za presretače bazirane u svemiru, »blještavi kamenčići«; op. prev.) – poput onih korištenih u programu Inicijative za stratešku obranu za presretanje projektila takve vrste. Međutim, u stvari se prava akcija uvijek odvijala na području elektromagnetskih sustava oružja, elektromagnetskih pulsnih oružja (EMP, electromagnetic pulse weapons) i skalarnih sustava oružja. Kada se izvanzemaljska letjelica materijalizira u našem prostor-vremenu, ranjiva je na te napredne elektromagnetske sustave oružja.

Imamo svjedoke iz strogo povjerljivih krugova koji su svjedočili ishodu tih događaja, kada su vidjeli srušenu olupinu ili sudjelovali u njezinom izvlačenju. Jedan od svjedoka, Jonathan Weygandt, bio je na bolivijsko-peruanskoj granici kada je tajno udruženje početkom 1990-ih srušilo jednu od tih izvanzemaljskih letjelica. Postoje ljudi koji su prisustvovali sastancima na kojima je planirano rušenje izvanzemaljske letjelice. A postoje i ljudi koji su sudjelovali u razvoju tih oružja.

Jedan svjedok istupio je na sastanku u Washingtonu 1997. godine koji smo organizirali za članove Kongresa te dužnosnike iz Bijele kuće i Pentagona. Kongresnik Dan Burton, koji je bio predsjednik Kongresnog Odbora za reformu uprave i nadzor, prisustvovao je tom događaju, između ostalih ključnih ljudi. Neki od svjedoka koji su istupali na tom skupu trebali su iznijeti stvari za koje čak ni »prijatelji« iz te kontrolne skupine nisu smatrali da ih je sigurno iznijeti.

Taj svjedok, G. A., imao je konkretne i detaljne informacije o nelegalnim tajnim planovima za Ratove zvijezda. On je bio sjedio na združenim sastancima NSA, CIA, NRO i nekih korporativnih tijela, gdje je vidio te planove od 1970-ih godina pa na dalje. Rekao je da su planovi bili u potpuno operativnoj fazi, spremni za provedbu: postojali su tajni kapaciteti ne samo za gađanje i napadanje izvanzemaljskih letjelica nego i za režiranje lažnih napada na Zemlju, pomoću reprodukcija izvanzemaljskih letjelica i drugih strogo povjerljivih sustava, oružja drugih sustava razvijenih na temelju već srušenih NLO-a. Nakana je bila upotrijebiti »lažni NLO«  i inscenirati »izvanzemaljski napad« kako bi se svjetsko stanovništvo ujedinilo oko Velikog brata i globalne vojno-korporativne hunte. To bi izgledalo poput Rata svjetova. I iznenadilo bi državni vojni zapovjedni centar i većinu agencija, CIA-u, Bijelu kuću i Kongres, da ne govorim o širokim masama i medijima. Jednako kao što su lakovjerne mase povjerovale u priče o izvanzemaljskim otmicama i sakaćenjima stoke kao dokaz o »zlim izvanzemaljcima«, mase bi opet progutale taj mamac Zvjezdanih ratova. Razgovarao sam s brojnim ljudima  iz povjerljivih projekata koji su bili u posebnim jedinicama za otmice i inscenirali otmice i sakaćenja.

G. A. je bio vrlo nervozan glede iznošenja informacija o onome u čemu je sam sudjelovao. Povjerio mi se da su ga kontaktirali ljudi s kojima je radio: oni su bili ratni drugovi iz pravih specijalnih operacija i neki od njih u različitim su situacijama jedni drugima spasili živote. Takve skupine su poput pravog bratstva. Nisu bili u kontaktu mnogo godina, međutim znali su da surađuje s projektom 'Razotkrivanje'. Zacijelo su nadzirali njegove kontakte sa mnom. Preklinjali su G.A. da se sastane s njima prije nego što istupi pred tim ljudima iz Kongresa i Bijele kuće. Među njima je bio i najbolji prijatelj Ala Gora i Billa Clintona, i oni su znali da će taj moćan kongresnik biti tamo. I tako je pristao da se sastanu.

Tog jutra kada se skup trebao održati, u travnju 1997. godine, okupili smo se na privatnom sastanku svih okupljenih svjedoka koji su trebali svjedočiti o strogo povjerljivim stvarima. I astronaut Ed Mitchell je došao. Baš kada smo trebali čuti svjedočenje G. A., napravili smo pauzu. On mi je prišao i rekao da se mora naći s članovima ćelije u kojoj je djelovao – da su se pojavili i da insistiraju da se s njim sastanu. Pristao je na to zbog lojalnosti koju je osjećao prema njima. Oni su ga odveli na tajno mjesto u Virginiji i držali tamo sve do oko ponoći, kada je zatvoreni brifing za Kongres bio gotov. Vratili su ga u hotel Westin u Washingtonu i on je potom proturio poruku ispod vrata Sharija Adamiaka, koji je bio moj glavni pomoćnik. U toj poruci je napisao: »Sada zaista ne mogu govoriti o tome. Preklinju me da ništa ne kažem dok ne dovedu stvari pod kontrolu. Misle poraditi na tome i trebat će im nešto vremena.«

G. A. mi je rekao da je, zbog projekta 'Razotkrivanje', moral u toj ilegalnoj tajnoj skupini vrlo nizak. Mi smo bili razotkrili članove te tajne grupe zadužene za lažiranje izvanzemaljskog napada na Zemlju i oni su bili u panici. Jedina prava moć koju oni imaju proistječe iz njihove tajnosti, elementa iznenađenja i neznanja drugih – a mi smo mijenjali tu dinamiku otkrivanjem njihovih planova.

Mnogi ljudi unutar tog projekta, uključujući jednog od direktora SAIC-a (Science Applications International Corporation, velika tehnološka kompanija u SAD-u; op. prev.) i čovjeka koji je godinama surađivao sa svim glavnim zrakoplovnim kompanijama, rekli su mi da je ono što radimo s našim projektom 'Razotkrivanje' bacilo čitavu tu skupinu MJ-12 u kaos. Prenosili smo vrlo vruće, strogo povjerljive informacije glavešinama u Washingtonu i javnosti. Bilo je prebjega te mnogo kontroverzija i ta je skupina, koja nikad nije bila vrlo homogena, zbog našeg rada postajala sve više fragmentirana.

No, insajderi su G. A.-u rekli: »Daj nam malo vremena da dovedemo stvari pod kontrolu, a ako ne uspijemo onda možeš o tome govoriti.«

U određenom smislu, drago mi je da još nisu odigrali tu kartu, no nisam dokraja siguran da je neće odigrati.

Opasnost je u tome što bi gotovo čitav svijet, uključujući i ljude koji misle da znaju što se zbiva s NLO-ima i tajnim programima, bio prevaren. Takva vrsta djelovanja naziva se »lažno prikazivanje i upozoravanje«, kada režirate nešto da izgleda kao napad neprijatelja a da se uopće ne radi o tome. To je inscenirani događaj smišljen da ostvari određene strateške ciljeve, kao što je, na primjer, bio incident u zaljevu Tonkin. Kako bi razbuktali Vijetnamski rat i dobili više novca i vojnika za njegovo vođenje, američka vojska je u biti inscenirala  napad na vlastite jedinice. Stoga ja taj plan zovem »kozmički plan zaljeva Tonkin«. Njegovo provođenje zateklo bi sve.

Dakle, ljudi ne bi bili zatečeni jedino onda kada bi znali istinu. I zato sam smatrao toliko važnim da G. A. i ljudi poput njega istupe, daju službene izjave, navedu imena i govore o tome što je bio konkretan plan.

Carol Rosin je Wernher von Braun, kada je praktički bio na samrtnoj postelji, rekao da će ti tajni programi pokušati instalirati oružje u svemir te falsificirati događaje i inscenirati napad. Upozorio je da će to biti ozbiljna opasnost za svijet. No, rekao je i jednu stvar za koju sam zamolio Carol da je ne iznosi tijekom događaja u organizaciji projekta 'Razotkrivanje': von Braun je rekao da postoje sustavi za elektronsko ratovanje koji utječu na svijest, da su dokraja razvijeni i da imaju sposobnost utjecati na ljudsko ponašanje i odlučivanje. Ta takozvana psihotronska oružja predstavljala su najveću od svih opasnosti.

Otprilike u to vrijeme imali smo prezentaciju u Coloradu gdje je bila prisutna žena koja je radila u korporaciji koja se bavila tim tehnologijama, i koja je bila osobno prisutna kada su te tehnologije upotrebljavane. Operater je mogao okrenuti brojčanik i postići, recimo, da se upravni odbor neke tvrtke dogovori oko nečega u roku od nekoliko minuta, ili pak okrenuti brojčanik na drugu stranu i prouzrokovati da se svi počnu svađati te da sjednica završi potpunim kaosom.

Poznavao sam i druge koji su radili za E-Systems, Raytheon, SAIC i EG&G i bavili se visokonaprednom elektronikom, i koji su također vidjeli različite inačice te iste funkcionalnosti.

Ponekad promatram svijet i neke ljude s kojima moramo surađivati i uvjeren sam da su pretvoreni u zombije, jer nema smisla da se ljudi ponašaju na točno određeni način – praktički kao po nekom scenariju.

Na neke znanstvenike koji su razvili tehnologije slobodne energije djelovalo se sustavima uvjerenja i obrascima ponašanja koji ih sprječavaju da sa svojim uređajima istupe u javnost. Izgleda kao da svi imaju jednake hirove osobnosti i jednako ponašanje, s nestabilnim kolebanjima između nadanja i paranoje. I tako tehnologije uvijek ostanu skrivene – ili čak nikada dovršene. Možemo vidjeti kako se to ponavlja uvijek iznova.