Ovaj članak predstavlja uvod u novo i zasad slabo poznato otkriće koje bi moglo biti od velike važnosti za budućnost svijeta. Međutim, znanstveni ulozi su visoki: ako se te tvrdnje do kraja dokažu, morat ćemo uzeti u obzir grupu tvari – vjerojatno kemijskih elemenata – za koje se dosad nije ni slutilo da postoje. Za te tvari stvoren je naziv ORMUS. Neke od vrlo kontroverznih ideja o tome što su oni, kao i o njihovim izvanrednim kemijskim i fizičkim svojstvima, donosimo u ovom tekstu.

Ali prije svega, praktična važnost otkrića sastoji se u blagotvornim učincima tih elemenata na biljni i životinjski svijet. Kao što je detaljno opisano u tekstu, učinak dodavanja tih elemenata na prinose uzgajanih biljaka upravo je fenomenalan. Postignute su i izvanredne koristi za zdravlje ljudi i životinja.

Kako je David Hudson otkrio ORME

Priča o ovom otkriću počinje kasnih 1970-ih s bogatim vlasnikom plantaže pamuka iz Arizone čije je ime David Hudson. Budući da je vulkansko tlo toga kraja imalo neobična svojstva, a bilo je poznato da kamena podloga tla sadrži plemenite metale, odlučio je odnijeti uzorke na potpunu kvantitativnu analizu sadržaja elemenata. Analitičari su bili zbunjeni kad su otkrili da jedna frakcija prkosi analizi: nije pokazivala svojstva metala, nije kemijski reagirala i nije imala spektroskopski potpis. Na kraju je jedan operater spektroskopa predložio da ga «duže isprže». Tek su se tada počela pokazivati spektralna svojstva i, što je bilo posebno iznenađujuće, ukazivala su na prisutnost određenih plemenitih metala. To je očigledno zahtijevalo daljnja istraživanja pa je Hudson, imajući na raspolaganju znatna privatna sredstva, unajmio kemičare i odlučio riješiti problem. Rezultati do kojih je došao prilično su detaljno opisani u njegovom patentu.¹  Također je održao više javnih predavanja. Ja sam prvi put čuo za ovaj fenomen gledajući devet sati video-snimaka njegovih predavanja.

Međutim, nijedan članak o ovoj temi nije se pojavio u nekom znanstvenom časopisu. Budući da su Hudsonove tvrdnje tako izazovne, odgađao sam pisanje o njima, nadajući se da ću pronaći akademsku potvrdu. Iako se čini da nikakvo službeno akademsko istraživanje nije u tijeku, slabo povezana grupa znanstvenika i laika radi na ovom pitanju već više godina. Bez prednosti primanja novčanih sredstava ili raspolaganja službenim laboratorijem, nemajući nikakve veze s Hudsonom, uspjeli su ponovno dobiti barem neke od njegovih navodnih rezultata. Njihov rad, zajedno s Hudsonovim, sažet je u nizu čanaka Barrya Cartera na njegovoj vrlo opsežnoj i informativnoj web-lokaciji.²  Postoji također i nekoliko vrlo aktivnih internetskih foruma, od kojih jedan, znanstvena radna grupa, raspravlja o raznim aspektima kemije i fizike, kao i o metodologiji ekstrakcije i analize tih materijala.

Kakvi se zaključci zasad mogu izvući? Postaje jasno da s ovim otkrićem ulazimo u jedno novo i vrlo kompleksno područje, no još smo na samim počecima njegovog upoznavanja. U stvari, moglo bi se reći da se otvara novo poglavlje u fizici, kemiji i biologiji. Sada se čini neupitnom osnovna činjenica, kako iz Hudsonovog rada tako i iz rada nezavisne grupe, da određeni broj plemenitih (i nekih ne tako plemenitih) metala, uključujući rodij, iridij, zlato, platinu, paladij, bakar i još nekoliko drugih, može postojati u potpuno drugačijem stanju, u kojem nemaju metalni sjaj – nego su u obliku sivog ili bijelog praha kada se izoliraju u krutom stanju.

Hudson je iznio još tri važne tvrdnje koje bi mogle biti sporne. Ustvrdio je da su u ORMUS obliku tih elemenata elektroni raspoređeni na takav način da više ne sudjeluju u kemijskim reakcijama. Isto tako, veze koje u normalnim okolnostima drže atome metala na okupu odsutne su, tako da su oni praktično monoatomski. Zbog toga ih je izvorno nazvao «orbitalno reorganizirani monoatomski elementi» ili ORME. Noviji radovi sada sugeriraju da bi barem neki od njih mogli biti diatomski, kao i da mogu postojati vrlo slabe veze s nekim drugim elementima, posebno alkalnim metalima. Zato je opći naziv izmijenjen u ORMUS. Također ih često nazivaju M-stanjem ovih elemenata.

Druga, još radikalnija tvrdnja bila je da nov raspored elektrona uključuje formiranje Cooperovih parova, tako da oni mogu biti (ili mogu postati pod određenim uvjetima) supervodljivi na normalnim temperaturama. Kao dokaz toga, Barry Carter je objavio kratak video-materijal koji pokazuje kako se sivi prah odbija od magneta. Moglo bi se, međutim, ustvrditi da taj fenomen «skakutavih zrnaca» sam po sebi ne dokazuje supervodljivost. Bez da dublje ulazimo u ovu kontroverzu, vrijedi spomenuti da postoji nekoliko publikacija glavne struje za koje je Hudson tvrdio da mogu pružiti neizravnu potvrdu.³  U njima se opisuje stanje «visokog spina» u koje je moguće dovesti neke metale i u kojem jezgra postaje izdužena i dobiva veću vrijednost spina. Međutim, nitko nije uspio proizvesti takvu vrstu tvari u većim količinama.

Hudson je proveo analizu velikog broja raznih materijala te izvijestio da je pronašao ORMUS elemente u većini uzoraka tla koje je testirao, ali posebno u tlima iz vulkanskih krajeva. Drugi istraživači kasnije su utvrdili njihovu prisutnost u većini testiranih uzoraka prirodne vode, a posebno visoke koncentracije našli su u morima, naročito u Mrtvom moru. Jedan istraživač ih je čak otkrio u zraku. (U vezi s tim, možda i nije previše iznenađujuće da se čak i teški elementi u monoatomskom obliku mogu ponašati kao rijetki plinovi.)

Hudsonovi su kemičari obavili analizu velikog broja biljnih tkiva i utvrdili da je ORMUS u najvećim koncentracijama prisutan u biljkama, posebno u aloji (Aloe vera), koje su uzgojene na vulkanskim tlima. Analizirali su također teleći i svinjski mozak i dobili zapanjujućih pet posto udjela u suhoj tvari. Te analize nije lako provesti, budući da zahtijevaju pretvorbu ORMUS-a natrag u metalni oblik. Za potrebe analize to se događa kod dugog prženja prije spektroskopske procedure koje je primjenjivao Hudson. Ali priprema metala u velikim količinama vrlo je dugotrajna procedura, koja nije ni izdaleka dovoljno razrađena ili opisana. Vrlo mali broj nezavisnih istraživača ima pristup opremi potrebnoj za spektroskopsku analizu, a osobno nisam čuo ni za jednog koji bi bio u stanju službeno obavljati takav rad. Nažalost, čini se da se sam Hudson, zbog raznih razloga (spominju se oni financijski i pravni), više ne bavi tim radom.

Još je mnogo toga potrebno učiniti u vezi s fizičkim i kemijskim svojstvima, između ostalog i rasvijetliti neke od izvanrednih opaženih fenomena. Na primjer, nakon što je filter-papirom procijeđeni vodeni preparat ORMUS rodija osušio na suncu, Hudson je primijetio da je on nestao uz jak bljesak, ali bez zvuka ili udarnog vala. Što je još neobičnije, dok je radio s ORMUS iridijem i naizmjenično ga podvrgavao zagrijavanju do crvenog usijanja i hlađenju, otkrio je da njegova težina snažno oscilira sa svakim ciklusom kaljenja – čak do toga da je, u jednoj točki, izgubio i zatim povratio svu svoju težinu. Ti su rezultati uključeni u hiperdimenzionalnu teoriju finskog teorijskog fizičara Mattija Pitkänena.⁴

Nezavisni istraživači potvrdili su nečujne bljeskove svjetlosti, a postoji i jedna tvrdnja o potvrdi promjena mase. Nekoliko njih primijetilo je jedan drugi neobičan fenomen: kapljice tekućine koje sadrže koncentrirane ORMUS elemente formiraju se na vanjskoj površini zatvorenih posuda – osobito pod utjecajem magnetskih polja. To ih je navelo na pretpostavku da atomi ORMUS elemenata mogu proći kroz stjenke kvantnim tunelima i povući sa sobom malo vode. Također još nije objašnjeno ni to što, kako je opaženo, određeni preparati ORMUS-a u vodenoj otopini dobivaju statički električni naboj. Pražnjenje se događa uz čujnu iskru, nakon čega se naboj ponovno stvara i opet ga se može isprazniti nebrojeno puta. 

Biološki učinci ORMUS-a

Biologija ovih materijala također je potpuno otvorena za istraživanje. Međutim, moglo bi se reći da je novo poglavlje u biologiji već započelo - kvantnim shvaćanjem života. Prema tom gledištu, holistička svojstva života mogu se objasniti samo na temelju kvantne koherencije; to jest, naizgled nasumičnu aktivnost bioloških molekula (prema klasičnoj termodinamici) zapravo koordinira isti kvantni princip koji upravlja djelovanjem lasera. Ovu radikalnu reviziju biologije uvjerljivo je predstavila dr. Mae-Wan Ho.⁵

Nove vidike u kvantnoj biologiji otvorili su nedavni uzbudljivi radovi koji sugeriraju da, dok mali dio DNK služi za kodiranje bjelančevina, njen veći dio (takozvani DNK «otpad»), na način koji je neovisan o kemiji, djeluje na informiranje kvantnog «polja» tijela.⁶  To bi, zajedno s većim brojem objavljenih radova koji ukazuju na prisutnost supervodljivosti u živim organizmima, moglo značiti potvrdu Hudsonovih spekulacija o bliskoj vezi ORMUS-a s DNK – čak i da zapravo može ispravljati greške u DNK.⁷
Hudson je predvidio da bi ovi materijali mogli imati velikog potencijala u industriji – posebno kad su ga njegove analize navele na zaključak da ovih plemenitih metala u svijetu postoji daleko više u ovom nego u metalnom obliku. Međutim, u jednom je trenutku njegov ujak, koji se zanimao za alkemiju, iznio mišljenje da bi se možda mogla pronaći veza s «bijelim zlatom» koje su opisivali neki alkemičari, a koje je imalo ljekovita svojstva i produljivalo životni vijek.⁸  Zato je preparat s ORMUS-om dao jednom vrlo bolesnom psu koji je trebao umrijeti od raka i groznice uslijed ugriza krpelja. Kad se pas oporavio, ljudi su se počeli dobrovoljno javljati da ga i sami uzmu, i čini se da su rezultati bili dobri. Hudson je nakon toga podijelio uzorke mnogim liječnicima, predloživši im da isprobaju ORMUS na nekolicini svojih pacijenata na samrti. U svojim predavanjima, Hudson je predstavio slikovite izvještaje o nekim izvanrednim ozdravljenjima koja su se dogodila. On također spominje da je uzorke ORMUS rodija dao određenom broju laboratorija, uključujući Merck & Co. i američki Nacionalni institut za rak, koji su ga testirali na kulturama stanica raka i utvrdili da nije toksičan za te stanice.

Od tog vremena pojavili su se mnogi nezavisni proizvođači koji proizvode i prodaju koncentrate ORMUS-a pripremljene iz raznih izvora, uključujući morsku vodu, vodu iz dubinskih izvora, soli izvađene iz mineralnih naslaga i određene ljekovite biljke kao što je aloja. Ove proizvode trenutno uzima vjerojatno nekoliko tisuća ljudi. Iako se čini da većina njih nije bolovala od teških bolesti, mnogi su postigli poboljšanje općeg zdravlja i energije, često uključujući promjene stavova koje sami smatraju duhovnim. Usprkos tome, na forumima se može naći nekoliko izvještaja o ORMUS-u pripisivanim oporavcima od teških bolesti, uključujući rak. Ipak, sve podatke o ljudskom zdravlju treba smatrati anegdotalnim. Nisu provedena nikakva klinička ispitivanja, nema čak ni tablica prikupljenih rezultata. Ovdje je, naravno, potrebno shvatiti koliko treba paziti da se ne iznose nikakve tvrdnje o medicinskim vrijednostima materijala poput ovih, za koje ne postoje precizne analize.

Međutim, ukoliko se i suzdržimo od medicinskih kriterija, moguće je demonstrirati trenutne učinke ORMUS-a određenim tehnikama koje se široko primjenjuju u praćenju djelotvornosti terapija energetske medicine. Jedna je mikroskopiranje krvi primjenom tamnog polja. Par sati nakon uzimanja ORMUS-a (kao i kod mnogih drugih blagotvornih tretmana kao što su akupunktura, masaža, itd.), vidljivo je da crvene krvne stanice postaju zaokruženije i bolje odvojene, i smanjuje se količina sitnih otpadaka u krvi.⁹  Također postoje izvještaji EEG studija o povećanju ravnoteže između lijeve i desne hemisfere mozga.

Još jedna obećavajuća tehnika je bioelektrografija. To je nešto širi naziv koji uključuje Kirlianovu fotografiju i postupke koji su se razvili iz nje. Dr. Konstantin Korotkov ih je razradio u kvantitativnu znanost.^10,11

Ovdje ću opisati vlastito iskustvo. Uzimao sam patentirani preparat ORMUS-a oko godinu dana, bio sam svjestan povećane energije i osjećaja dobrog zdravlja. Za testiranja sam koristio GDV opremu (za vizualizaciju oslobođenih plinova) koju je konstruirao dr. Korotkov. Prvo sam prestao uzimati ORMUS na dva tjedna, a zatim sam napravio početno (kontrolno) mjerenje GDV-om i odmah nakon toga uzeo veliku dozu ORMUS-a (šest puta veću od preporučene dnevne doze) i kasnije obavio nova mjerenja u intervalima. Slika 1 [koja ovdje nije objavljena, prim. ur.] prikazuje vremenski tok reakcije u kojem je površina slike narasla na maksimalnih 1,5 puta više od kontrole za oko četiri sata, nakon čega je polako opadala kroz narednih 12 sati. Iz opširnog rada dr. Korotkova s GDV-om očigledno je da, od mnogih parametara slike koji se mogu analizirati, površina najbolje ukazuje na stanje općeg zdravlja.

Čitatelji koji žele napraviti neke od ovih proizvoda za sebe mogu pogledati opise metoda na web-lokaciji Barrya Cartera.¹²  Najjednostavnija procedura uključuje samo podizanje pH vrijednosti otopine morske soli na 10,6 do 10,78. Nastali precipitat, koji se sastoji uglavnom od magnezijevog i kalcijevog hidroksida, povlači sa sobom na dno ORMUS elemente. Nakon toga dovoljno je isprati veći dio soli.

Rezultati ORMUS-a u poljoprivredi

Imajući u vidu poteškoće s pribavljanjem znanstvenih podataka u vezi s ljudskim zdravljem, veći naglasak moramo staviti na učinke na biljke. Ti učinci su neosporni i zaista fenomenalni. Može ih se vidjeti na nekoliko web-lokacija.¹³

Najčešće se koristi preparat koji je najjednostavniji i najjeftiniji: sirovi koncentrat dobiven iz morske vode. U poljoprivredi su se zapravo i prije otkrića ORMUS elemenata koristili proizvodi iz mora, posebno alge. Neki su ljudi čak izvještavali o dobrim rezultatima od polijevanja tla neprerađenom morskom vodom.

Dr. Maynard Murray¹⁴ zabilježio je velik broj podataka o zdravlju životinja hranjenih zrnjem uzgojenim na zemljištu tretiranom morskom vodom. Izveden je jedan eksperiment sa sojem miševa kod kojeg 90% jedinki normalno razvije spontani rak dojki. Međutim, od miševa hranjenih zrnjem s tretirane zemlje samo je 55% dobilo rak, a u drugoj generaciji ta je brojka smanjena na dva posto. Naravno, tako tretirana zemlja s vremenom bi postala preslana, pa bi prinosi počeli opadati. Međutim, procedura koncentriranja ORMUS-a vjerojatno povećava njegov udio u odnosu na sol oko 80 puta. Dr. Murray je komentirao da se ljudske populacije u kojima su maligne bolesti rijetke obično nalaze u krajevima gdje «vrlo malo vode otječe u more», tako da vitalni elementi koje voda ispire s planina ostaju i ponovno se koriste.

Potrebno je vrlo malo koncentrata: od deset do pedeset litara po hektaru, ovisno o kulturi. Međutim, rezultati korištenja koncentrata ORMUS-a daleko nadmašuju one dobivene s morskom vodom. Štoviše, bez fotografskih dokaza bilo bi teško povjerovati u njih. Na primjer, stablo oraha tretirano nekoliko godina naraslo je preko dvaput veće od kontrolnih stabala i sada daje šest puta veću masu oraha – a sami orasi su veličine mandarina! Stablo šljive dalo je, u prvoj godini tretiranja, pojedinačne plodove koji su bili gotovo dvaput teži od plodova kontrolnog stabla, a u drugoj godini bili su preko pet puta teži. Jedna fotografija prikazuje stabljike kukuruza koje su tako visoke da vlasnik mora stajati na ljestvama kako bi dohvatio vrh. Čini se da su visoke oko 3,6 metara. Uzgojene naranče bile su velike poput dinja! Mnogo je takvih primjera. Osim toga, postoje brojni dosljedni izvještaji osoba koje koriste ORMUS da biljke tretirane ORMUS-om nisu samo mnogo plodnije, nego i ranije sazrijevaju, trebaju manje gnojiva i otpornije su na štetočine. Čak su i ukusnije!

Moje osobno iskustvo tiče se krumpira. Od četiri reda (koji su se sastojali od dvije sorte), dva su bila tretirana, a dva su primala odgovarajuće količine vode. Prilikom vađenja, ukupna težina gomolja kontrolnih biljaka bila je 14,07 kg, a tretiranih 26,33 kg. K tomu, iako nemam prave kontrolne biljke, neke od mojih mrkava bile su teške preko jedne funte [0,454 kg].

Mjerenja dosljedno pokazuju da se prinosi nastavljaju povećavati tijekom druge i narednih godina nakon tretiranja. To se vrlo vjerojatno može pripisati ORMUS-ovom učinku povećanja broja mikoriza - gljivičnih simbionata nužnih za rast biljaka. Važnosti ovih gljiva još uvijek ne odajemo dovoljno priznanje.¹⁵  Kod pretjerane upotrebe kemijskih gnojiva i herbicida njihova količina u tlu ozbiljno se smanjuje.

Naravno, nema nikakvih dokaza da su ovi rezultati, koliko god bili impresivni, posljedica primjene ORMUS-a. Neki bi i dalje mogli tvrditi da su ti učinci posljedica dodavanja konvencionalnih minerala. To će, kao i toliko toga što sam ranije spomenuo, morati pričekati precizan znanstveni rad. 

Potencijalne primjene ORMUS elemenata 

Međutim, to ne znači da bismo trebali čekati na takve radove prije nego što iskoristimo ova otkrića. Rast svjetskog stanovništva je neumoljiv, dok je u isto vrijeme površina obradive zemlje ograničena i već se skoro u potpunosti obrađuje. Kad bi bilo moguće povećati proizvodnju samo dvostruko ovim jednostavnim preparatom od morske vode, obilje bi zamijenilo glad koja nam u suprotnom prijeti. A ljudsko zdravlje bi, čak i bez upotrebe ORMUS-a kao izravnog dodatka prehrani, bilo uvelike poboljšano. Osim toga, budući da se morska voda ne može patentirati, mala je opasnost da bi multinacionalne kompanije mogle monopolizirati tržište i prodavati proizvod po napuhanim cijenama, previsokim za poljoprivrednike Trećeg svijeta.

Kako je došlo do toga da biljkama, kopnenim životinjama i ljudima, kako se čini, tako kronično nedostaju ovi elementi? Budući da su oni tako koncentrirani u morskoj vodi, moglo bi se pretpostaviti da su, tijekom života na Zemlji, uglavnom bili isprani u more. To bi moglo pružiti djelomično objašnjenje za širenje pustinja po tako velikom dijelu kopna. A opće smanjenje rasta biljaka doprinijelo bi porastu koncentracije ugljičnog dioksida kojega smo svjedoci, a time i globalnom zagrijavanju. Tretiranje velikih površina zemlje tako bi moglo biti izuzetno korisno za neutraliziranje globalnog zagrijavanja. Mogli bismo zamisliti prskanje velikih površina, posebno šuma, iz aviona. Uz to, kao zamjenu za fosilna goriva, bilo bi moguće proizvesti daleko veće količine usjeva za biogoriva na manjim površinama tla.

Vremena je malo. Želimo li spriječiti najgoru ekološku katastrofu, moramo djelovati na brojne načine. Među njima bi vrlo važnu ulogu moglo odigrati tretiranje tla ovim proizvodima od morske vode. Moramo se time početi baviti odmah. Zbog toga molim svakoga tko je pročitao ovaj članak da poduzme sve što može kako bi proširio informacije o ORMUS-u.