Masovni kontakti

 

Među nekim ufolozima, osobito među najbolje informiranima, povremeno su kružila suzdržana nagađanja da se nešto iznimno važno događalo u Italiji između 1956. i 1978. Ništa se, međutim, nije sa sigurnošću znalo do prije dvije godine kada je u izdanju talijanskog Nexusa objavljena knjiga Contattismi di Massa – „Masovni kontakti“ profesora Stefana Breccie. Breccia je ugledni stručnjak za kompjutorsku grafiku, umjetnu intelegenciju i kompjutorske znanosti iz Abruzzija, kozultant za Europsku uniju i predavač u L'Aquili i na mnogim drugim talijanskim i inozemnim sveučilištima. Ujedno je suosnivač i član Talijanskog ufološkog centra (CUN).

Knjiga „Masovni kontakti“ izazvala je pravu senzaciju u talijanskoj javnosti. Ponajviše zbog nevjerovatnog otkrića o tajnom životu uglednog teologa profesora Bruna Sammaciccie. Psiholog i teolog iz Pescare autor je brojnih religijskih djela o svetim relikvijama, čudima, redu svetog Franje Asiškog i komporativnoj povijesti religija koja su prevedena na mnoge jezike i predstavljena u svim značajnim religijskim bibliotekama svijeta. Dobitnik je UNESCO-ve nagrade „Čovjek godine“ 1982., prijateljevao je s mnogim uglednicima, a čak mu je i sam Papa Woytila u vrijeme dok je bio kardinal u Krakovu napisao srdačnu posvetu na jednoj od svojih knjiga. Bruno Sammaciccia zajedno sa skupinom od dvjestotinjak ljudi od 1956. do 1978. Bio je u kontaktu s izvanzemaljskim entitetima, pridošlicama sa različitih planeta i svjetlosnih godinama udaljenih različitih sazviježđa.

Skupina je uključivala slične grupe u Austriji, Njemačkoj i Rusiji te se spontano prozvala „Amicizia“, „Prijateljstvo“, Freundshaft“, „Aimitie“, zbog toga što su posjetitelji iz svemira u svima pobudili iznimnu „ljudsku“ toplinu.  Sammaciccia se zatekao usred velike gužve različitih izvanzemaljaca na planeti Zemlji. Imali su brojne podzemne baze od kojih se najveća nalazila ispod Jadranskog mora. Prostirala se ispod područja dužeg od sto kilometara. Preuzeo je na sebe različite obaveze, od nabavke i prijevoza potrepština do organiziranja ljudi sposobnih razumjeti znanje izvanzemaljaca i prejeti ga što većem broju ljudi. Svojim izvanzemaljskim prijateljima je dao kodno ime V56. („V“ kao znak pobjede, a „56“ kao godinu svog prvog kontakta). Izgledali su jednako kao ljudi, s time da su varirali u visini, od metra i pol do tri i pol metra. Izvanzemaljci prosječne visine mogli su se savršeno dobro uklopiti u naše društvo

. Poznavali su naš svijet i našu povijest mnogo dublje od nas. Poznavali su tehnologiju teleportacije, međuzvijezdanog putovanja, međutim uživali su u različitim stvarima na Zemlji. Voljeli su voziti naše automobile i avione, voljeli su našu hranu, čak su voljeli i pušiti. Istina, znali su da su neke stvari škodljive, ali su redovito uzimali i antidote. Različita atmosfera i gravitacija koju su stvarali u bazama mogla je poslužiti za dekontaminaciju od različitih otrova. Iscjeljujući učinak te tehnologije isprobali su Sammaciccia i neki od prijatelja s dozvolom ulaska u podzemne baze. Vanzemaljci tipa V56 ljudima su željeli pomagati. Smatrali su da je put kojim je čovječanstvo krenulo opasan. Slijepa vjera u znanost koja zanemaruje etiku, prema njihovim saznanjima odvela je i neke druge civilizacije u propast.

Oni se ne smiju uplitati u razvoj čovječanstva zato da ne unište kulturu, ali mogu na blagi način manjem broju Zemljana prenositi znanja koja će se na taj način postepeno širiti. Nažalost, V56 žestoko su se borili s neprijateljskom skupinom. Tako se ljudski rod i ne znajući upleo u međuzvijezdane ratove. Sammaciccia je neprijatelje nazvao „KTR“ (od „kontraši“) te je zajedno s ostalim članovima grupe Prijateljstvo sudjelovao u naporima V56 da se odupru.  KTR su opisani kao posve slični ljudima, što ih čini strahovito opasnima. Oni se savršeno uklapaju u društvo. Odlikuje ih tehnologija i potpuno odsustvo morala. Nakon gotovo trideset godina prekrasnih odnosa priča o prijateljstvu dobila je tragičan završetak. V56 su poraženi, KTR su uništili ogromne baze.

Podizanje mora 1978. izazvalo je paniku među ribarima ka i neke smrtne slučajeve. Sammaciccia tvrdi da su i ljudi donekle krivi za taj užasni završetak, zato što nisu dovoljno vjerovali jedni drugima niti svojim izvanzemaljskim prijateljima. V56 obećali su vratiti se. Sammaciccia je na kraju snimljenog razgovora s Brecciom izjavio da ih želi ponovno vidjeti. Umro je 2003. Godine a da mu se želja nije ostvarila. Breccia između ostalog produbljuje poznati slučaj UMMO. Otkriva uz dosada poznate slučajeve i podatak da je velik broj izvanzemaljaca koji su sebe nazivali Italski Umiti sedamdesetih neometano živio usred Rima. Budući da izgledaju jednako kao i ljudi mogli su se posve neprimjetno uklopiti u svakodnevnicu. Priča je potkrijepljena provjerljivim informacijama o uključenim svjedocima te nudi činjenice kroz opis događaja kroz različite perspektive istodobno.

 

Preneseno iz:  časopis Svjetlost br.80

 

Podsjetnik i opis nepogode 1978:

 21.lipnja 1978. Velu Luku je pogodila jedna od najrazornijih elementarnih nepogoda u njezinoj povijesti. U rano ujutro u 5:15h počela se dizati razina mora, koje uskoro prešlo na obalu i ušlo u prizemne prostorije pribalnih kuća, a uz to rušilo zidove zgrada i izbacilo brodove na obalu. Zatim za svega nekoliko minuta more se povuklo ispraznivši čitavu uvalu u liniji od Vele rive do hotela Posejdon. Oko 8 sati uslijedio je drugi najrazorniji val visine do 6 metara koji je polomio sva vrata i izloge u priobalnom pojasu. To je ujedno i najviši „plimni val“ zabilježen u Jadranu. Dosegnuta je visina zabilježena na zgradi osnovne škole i fasadama nekih privatnih kuća. Povlačenjem ove velike morske mase u nepovrat su otišle i velike količine maslinovog ulja, vina, živežnih namirnica, pokućanstva i drugih pokretnina. No more se smirilo tek poslije 11 sati. Ostala je pustoš. Telefonske veze sa vanjskim svijetom su prekinute...

 U Velolučkom zaljevu, je raspon oscilacija morske razine iznosio čak 6m. Tada je zaključeno da su pojave uzrokovane putujućim poremećajem atmosferskog tlaka te relativno slabo razvijen atmosferski izaziva jako izraženo gibanje u moru zbog rezonantnog prijenosa energije iz atmosferu u more.