Čolula je danas zaboravljeno predgrađe dvomilionskog
Ime gradu su dali Indijanci koje su u XVI stoljeću zatekli španjolski konkvistadori. Hernan Kortez je u 34. godini, sa 400 vojnika (topovima i konjicom), krećući se sa Kube, započeo osvajanje Aztečkog carstva 1519. godine. Na polovini puta se ispriječila Čolula koju Kortez opisuje slijedećim riječima: “To je veliki grad sa dvadeset hiljada kuća i populacijom od sto hiljada ljudi. Ujedno, to je i religijski centar sa više od 360 hramova. Ovo je najljepši grad izvan Španjolske po svojim građevinama i prirodi.”
VELIKA PIRAMIDA TEPANAPA
Dosadašnja arheološka istraživanja upućuju da su 1.700 godine p.n.e. dva naselja prerasla u jedno formirajući grad koji će neprekinuto biti naseljen u narednih 3.700 godina. Pretpostavlja se da su radovi na velikoj piramidi započeti 100 g.p.n.e. kada je Čolula postala važno regionalno središte.
Nagađa se da je Čolula po bogatstvu bila ogledalom pompeznog Teotihuakana; kolosalne građevine, praćene identičnim stilom, istim periodom rasta (od 100 g.p.n.e. do desetog stoljeća), istim trenutkom propasti (početkom 900. godine). I, slično kao Teotihuakan, nakon par stoljeća napuštenosti, Indijanci sa sjevera oživljavaju ovaj grad (Olmeci, Tolteci-Čičimeka, Azteci) da bi ih Španjolci definitivno očistili sa historijske pozornice.
nadmašuje i Keopsovu piramidu i Piramidu Sunca u Teotihuakanu.
Tuneli kroz piramidu su osvijetljeni i nisu bitno mijenjani već 60-ak godina. Naravno, ja nisam mogao odoliti, a da ne prođem tim uskim koridorom od osam kilometara.
Druga faza istraživanja (1965-1972) je bila fokusirana na analizu pronađenih artifakata. Dokazano je da je piramida neprestano ugošćavala različite kulture bivajući centar svih zbivanja.
Međutim, piramida u cjelosti nikada nije otkopana. Samo njen manji dio. Razlog: protivljenje Crkve. “Dalja iskopavanja mogla bi dovesti do kolapsa crkve.”
Nakon Kortezovog krvavog masakra, došla je njegova zapovijed da se sruši preko 360 hramova/piramida (neki izvori pominju 365 objekata za svaki dan u godini; drugi izvori pominju cifru od 400 građevina što, po meni, više odgovara istini, jer je 400 sveti broj Maja). Na temeljima hramova, Kortez je dao obećanje, “podići će se identičan broj katoličkih crkava”.
Hramovi “nevjernih” Indijanaca su srušeni. Ali, zavjet o katoličkim crkvama nikad nije bio do kraja ispunjen. Od prvobitno izgrađenih sedamdesetak crkava, danas je u životu samo 39 (i to većina u dosta jadnom stanju).
CRKVA NA VRHU PIRAMIDE
Interesantno je da je najveća crkva sagrađena na jedinom brdu koje se dizalo iznad Čolule. Trebalo je proći 400 godina da se dozna da je to brdo u stvari najveća piramida Čolule za koju Španjolci nisu znali.
Legenda s kojom domaće stanovništvo dočekuje turiste je da su stanovnici Čolule, u iščekivanju Korteza, prekrili piramidu zemljom kako je Španjolci ne bi uništili. Nažalost, ova romantična priča nema uporište u stvarnosti: piramida je bila pod dubokom šumom stotinama godina prije dolaska konkvistadora, potpuno zaboravljena i nepoznata tadašnjim Indijancima.
Neposredno nakon osvajanja Čolule, Španjolci su na vrhu brda prvo postavili ogroman križ. Iste godine, križ je prepolovljen udarom groma. Španjolci su postavili novi koji je, “igrom slučaja”, doživio istu sudbinu. Zatim se pravi prva crkva
(Santuario los Remedios) na visini od 75 metara. Tokom narednih stoljeća, crkva je stradala tri puta od potresa i gromova. Zadnji put 2001. godine. Međutim, sveštenstvo i dalje misli da je crkvi mjesto na vrhu piramide i uporno je obnavljaju. Prilikom moje posjete mogao se osjetiti miris nove farbe.
A superiorna gradnja piramide odolijeva potresima već hiljadama godina. Naime, originalni graditelji su koristili posebni dizajn (“tablero”, okrenuto slovo “T”, koji je doprinosio izdržljivosti zidova.
Prolazeći kroz tunele, vodič Porfirio mi govori o hronologiji iskopavanja, nivoima piramida, zatim altarima, žrtvovanjima… izlazimo na čistinu, plješće rukama i upozorava me na posebne audio efektne koje imaju ovi kameni objekti.
Nakon strpljivog slušanja šta mi ima reći, započinjao sam dijalog nekoliko puta:
- “Ove stepenice su vodile ka temeljima piramide…”, pokazivao je prema dnu stepenica iz tunela.
- “Dakle, odatle se moglo izaći na jezero?”, pitao sam ga.
- “Jezero?” čudi se.
- “Pa, originalno je piramida izgrađeno na malom jezeru”, nastavljam.
- “?”
Moj ponovni susret sa Meksikom me ostavlja sa utiskom inferiornosti civilizacije kojoj pripadam. Pred nama su kolosalne građevine sa protustresnim dizajnom. Piktoglifi koje ne možemo da rastumačimo. Kultura o kojoj ne znamo skoro ništa: ko, kada i zašto? I nestanak koji koincidira sa nestankom Maja (jugoistočno odavde) i polumilionskog Teotihuakana (sjeverozapadno odavde).
Čolula otvara nova pitanja.
bglavac
edin.kecanovic
