DJ: Naglasak na ponovljivosti kao da nije u skladu sa životom budući da je sam život neponovljiv. A to je vrlo važno naglasiti, jer kako je istaknuo Francis Bacon, ponovljivost je nerazdvojivo povezana s kontrolom. A kontrola je u biti ono što je zapadnoj znanosti najvažnije - ili zaboravite zapadnu znanost; na kontroli se temelji cijela zapadna kultura. Odustati od predvidljivosti za znanstvenike bi značilo odustati od kontrole, a to znači da bi morali odustati od zapadne kulture, što znači da se to neće dogoditi sve dok civilizacija ne kolabira pod teretom vlastitih ekoloških ekscesa.

 

No, dobro. Suočeni smo s nekoliko mogućnosti. Možemo vjerovati da vi lažete,
te da lažu i svi oni koji tvrde da su ovo doživjeli. Možemo vjerovati da je to što govorite istina, i da cijela ideja o ponovljivosti – a time, u biti, i smjer cijele znanstvene metode – mora biti preformulirana, kao i cjelokupno poimanje svijesti, komunikacije, percepcije, itd. Možemo također vjerovati da ste u zabludi. Postoji li mogućnost da ste previdjeli neke strogo kartezijanske, baconovske i mehanističke odgovore na svoja opažanja? Negdje sam pročitao da je odgovor jednog znanstvenika na vaš rad bio da u vašem detektoru laži sigurno ima «otkačenih» žica.

 

CB: Tijekom 31 godine rada, pronašao sam sve svoje otkačene žice. Ne, ne vidim nikakvo mehanističko rješenje. Neki parapsiholozi vjeruju da sam usavršio vještinu psihokineze i da pomičem pero svojim umom – što bi samo po sebi bilo prilično dobar trik – ali to ne uzima u obzir činjenicu da sam automatizirao i randomizirao mnoge pokuse do mjere da nisam bio svjestan onoga što se događalo sve dok kasnije ne bih pregledao grafikone i videozapise.

 

Konvencionalna objašnjenja prilično su 'potrošena'. Statički elektricitet jedno je od predloženih objašnjenja. To je bilo objavljeno u časopisu Harper's. Ako skačete po sobi i onda dotaknete biljku dobit ćete reakciju. Međutim, razumije se da ja rijetko dodirujem biljku za vrijeme promatranja – i u svakom slučaju, taj bi odgovor bio potpuno drukčiji.

 

DJ: Dakle, što je signal koji hvata biljka?

 

CB: Ne znam. Ne vjerujem da se signal, bez obzira o čemu se radi, raspršuje s udaljenošću, što bi bio slučaj da je riječ o elektromagnetskoj pojavi. Znao sam priključiti biljku i otići u šetnju sa satom namještenim na slučajno uključivanje alarma. Kad bi alarm odzvonio, vratio bih se kući. Biljke su uvijek reagirale u trenutku kad bih se okrenuo, bez obzira na udaljenost. A signal iz Phoenixa je bio jednako jak kao da je Brian O'Leary bio u susjednoj sobi. Mogu slobodno reći da udaljenost ne poništava signal.

 

Osim toga, pokušali smo prigušiti signal korištenjem spremnika obloženih olovom i drugim materijalima, ali smo otkrili da ga ne možemo prigušiti. To me navodi na pomisao da signal ustvari ne ide s jednog mjesta na drugo, nego se manifestira na različitim mjestima, ne mora putovati kako bi bio tamo.

 

Ovo je povezano s mojim mišljenjem o vremenu prijenosa. Po meni, signalu nije potrebno nikakvo vrijeme da prijeđe put. Ne postoji način da to provjerimo na zemaljskim udaljenostima, jer kad bi signali bili elektromagnetske prirode putovali bi brzinom svjetlosti; biološko usporavanje potroši više od djelića sekunde koji bi signalu bio potreban za put. Jedini način da to testiramo bio bi u svemiru.

 

U tom uvjerenju – da signal nije ovisan ni o vremenu ni o udaljenosti – podržavaju me neki kvantni fizičari. Postoji nešto što se zove Bellov teorem koji kaže da kada atom na nekoj udaljenoj lokaciji promijeni svoj spin, promatrani atom će se također istovremeno promijeniti.

 

Sve nas ovo, naravno, nepogrješivo smješta na područje metafizičkog, duhovnog. Razmislite o molitvi ili meditaciji. Kad biste se pomolili Bogu, a da je Bog negdje na suprotnoj strani galaktike i vaše molitve putuju brzinom svjetlosti, vaše kosti bi se odavno pretvorile u prah prije negoli bi Bog odgovorio. Ali kad bi Bog, kako ga god vi definirali, bio svugdje, molitva ne bi trebala putovati.

 

DJ: Oprostite, ako sam pomalo spor. Pokušajmo biti doista konkretni. Imate sliku zapaljene biljke...

 

CB: Sliku, tako je. Ne riječi.

 

DJ: A udaljenost nije važna. Što se onda točno događa u tom trenutku? Kako biljka reagira?

 

CB: Ne tvrdim da znam odgovor. U stvari, velik dio zasluga za to što sam još uvijek aktivan na ovom polju – što nisam bio neutraliziran – pripisujem tome što nisam iznosio nikakve tvrdnje s tim u vezi. Drugim riječima, kad bih dao neko manjkavo objašnjenje, ne bi bilo važno koliko podataka imam ili koliko sam kvalitetnih opažanja napravio; tvrdolinijaška znanstvena zajednica iskoristila bi krivo objašnjenje kako bi obezvrijedila moje podatke i opažanja. Zato sam uvijek govorio da ne znam na koji se način to događa. Ja sam eksperimentator. Nisam teoretičar.