"Misaona policija" i "Velika laž

 

Uvijek kada iznesete tvrdnju da se odvija neka zavjera, posebno na području znanosti, hodate po tankom ledu. Ljudi su skloni biti vrlo skeptični prema zavjerama osim ako se iza navodnog plana ne nalazi mafija ili nekakvi radikalni muslimani. Ali dokazi su vrlo uvjerljivi, a ironično je što je velik dio njih svima na vidjelu.

Dobra vijest je da je očigledno tko su igrači. Njihov plan igre, pa čak i njihova "komentatorska" taktika su transparentni, kada naučite kako ih zapažati. Međutim, nije tako jednostavno prodrijeti kroz dimnu zavjesu propagande i dezinformiranja kako bi se došlo do njihovih skrivenih motiva i ciljeva. Bilo bi zgodno kad bismo mogli uprijeti prstom u agente za zataškavanje ili bezočnog lažljiv-ca kao što je Richard Nixon, ali ovo je suptilnija operacija.

Loša vijest: zavjera je globalna i postoje mnoge interesne grupe. Površno istraživanje otkriva uobičajene sumnjivce: znanstvenike s teorijama koje žele obraniti, karijerama koje žele unaprijediti i statusom quo koji žele održati. Njihov modus operandi je "Velika laž" - što je veća i više objavljivana, to bolje. Oni se oslanjaju na svoje akademske statuse u davanju težine svojim tvrdnjama, a polaze od pretpostavke da nitko nema pravo dovoditi u pitanje njihove autoritativne tvrdnje da:

 

1.    nema nikakve zagonetke oko toga tko je sagradio Veliku piramidu ili koje su tehnike

       gradnje koristili, i Sfinga ne pokazuje nikakve znakove šteta od vode;

2.    u Sjevernoj i Južnoj Americi nije bilo ljudi do 20.000 godina pr. Kr.;

3.    prva civilizacija nije starija od 6000. godine pr. Kr.;

4.    ne postoje dokumentirani anomalni, neobjašnjeni ili zagonetni podaci koje bi trebalo

       uzeti u obzir;

5.    ne postoje izgubljene ili dosad nepoznate civilizacije.

 

Neka dokazi za suprotno idu k vragu!

 

 

Osobni napadi: Debata

oko starosti Sfinge i Velike piramide

 

1993. je u Sjedinjenim Državama NBC emitirao emisiju Zagonetke Sfinge, koja je predstavila geološke dokaze da je Sfinga barem dvaput starija (9.000 godina) nego što tvrde egiptolozi. To je postalo dobro poznato kao "kontroverza vodene erozije". Proučavanje podle politike kojom su se egiptolozi služili u borbi protiv ovog ugrožavanja njihovog autoriteta može biti vrlo poučno. Samouki egiptolog John Anthonv West skrenuo je geologu dr. Ro-bertu Schochu pažnju na pitanje vodene erozije. Oni su otišli u Egipat i pokrenuli intenzivno istraživanje na licu mjesta. Nakon što su detaljno proučili Sfingu iz prve ruke, geolog se složio s Westo-vim preliminarnim zaključkom i oni su objavili svoja otkrića.

Dr. Zahi Hawass, direktor Gizaških spomenika, ne gubeći vrijeme pokrenuo je bara-žnu paljbu javnih kritika protiv ove dvojice. Ugledni egiptolog dr. Mark Lehner, koji slovi za najvećeg svjetskog stručnjaka za Sfingu, pridružio se njegovim napadima. On je optužio Westa i Schocha da su "neznalice i neosjetljivi". To je zanimljiva optužba koja je skrenula temu s profesionalne razine i prebacila cijelu stvar na osobni nivo. Uopće nije dotaknula činjenice ili pitanja, i bila je u potpunosti neznanstvena.

Ali ovdje moramo prepoznati standardnu taktiku diskreditiranja bilo koga tko se usudi dovesti u pitanje prihvaćene teorije. Skretanje fokusa s pitanja i "personaliziranje" debate vrlo je djelotvorna strategija koju često

koriste političari koji osjećaju nesigurnost u vezi sa svojim stajalištem. Hawass i Lehner pozvali su se na svoj nedodirljiv status i pretpostavljeni autoritet. (Čovjek bi pomislio da u ovom konkretnom pitanju tvrdnje geologa imaju veću težinu.) Nedugo nakon toga, Schoch, Hawass i Lehner pozvani su da o tom pitanju raspravljaju pred Američkim udruženjem za unapređenje znanosti. Westu nije bilo dopušteno sudjelovati zato što nije imao potrebne kvalifikacije.

To ukazuje na sumnjivu pretpostavku koja je dio arsenala esta-blišmenta: znanošću se mogu baviti samo znanstvenici s diplomom. Dva filtera zadržavaju nekvalificirane, nezavisne istraživače izvan petlje: (1) kvalifikacije, i (2) stručne recenzije. Ne možete doći do broja dva ako nemate ono pod jedan. Znanost je metoda koju bilo tko može naučiti i primijeniti. Nije potrebna diploma za opažanje i bilježenje činjenica te kritičko razmišljanje o njima, posebno u netehničkim društvenim znanostima. U slobodnom i otvorenom društvu, znanost mora biti demokratski proces.

Usprkos tome, Westu je bio zabranjen dolazak. U elementima debate loptica otada prelazi s jedne na drugu stranu bez konačnog rješenja. Situacija je slična kontroverzi oko toga tko je izgradio piramide u Gizi i kako.

To nas dovodi do Velike laži i načina na koji je ona generacijama promicana pred Bogom i narodom. Kontroverza oko načina na koji je sagrađena Velika piramida jedan je primjer. To bi se moglo lako utvrditi kad bi egiptolozi htjeli odustati od prepiranja. Nepristrani građevinski inženjeri mogli bi isplanirati i postaviti jednostavan test koji bi ili dokazao ili opovrgnuo njihovu toliko dugo spornu teoriju - da je sagrađena pomoću primitivnog oruđa i metoda koje su postojale otprilike 2500. pr. Kr.

Zašto to nikada nije učinjeno? Odgovor je tako očigledan da se čini nemogućim: oni znaju da je teorija lažna. Zar bi uvježban, visoko obrazovan znanstvenik stvarno vjerovao da je 2,3 milijuna tona kamenja, među kojim su neki blokovi teški 70 tona, moglo biti transportirano i podignuto primitivnim metodama? To se ne čini vjerojatnim, iako oni bez ustručavanja lažu javnosti, pišući udžbenike i braneći ovu teoriju pred alternativnim teorijama. Međutim, moramo primijetiti da se oni ne žele podvrgnuti odlučujućem testu. Mi mislimo da je dužnost svakog znanstvenika da snosi teret dokazivanja svojih teza; međutim, društveni znanstvenici koji iznose te tvrdnje nikada nisu bili podvrgavani takvoj pažljivoj kontroli. Zbog toga moramo posumnjati na urotu. Nijedna druga znanstvena disciplina ne bi se izvukla s izvrtanjem znanstvenih pravila. Jedino čime se egiptolozi bave je obrušavanje na alternativne teorije pomoću nepoštenih taktika. Vrijeme je da od njih nepopustljivo zatražimo da dokažu svoje prijedloge. Zašto bi znanstvenici pokušavali sakriti istinu i izbjeći bilo kakvo testiranje svoje hipoteze? Njihovi motivi su jednako transparentni. Ako se može dokazati da Egipćani nisu sagradili Veliku piramidu 2500. pr. Kr. koristeći se primitivnim metodama, ili da se Sfinga može datirati u 9000. pr. Kr., onda se počinje rušiti cijela kula od karata. Ortodoksna gledišta na kulturnu evoluciju temelje se na kronologiji prema kojoj je civilizacija nastala u Sumeru ne prije 4000. pr. Kr. Teorija ne dopušta da je postojala napredna civilizacija prije tog vremena. Kraj rasprave. Arheologija i povijest gube svoje značenje bez fiksne vremenske crte i referentne točke. Budući da je teorija «kulturne evolucije« povezana s Darwinovom općom teorijom evolucije, ulog je još veći. Objašnjava li to zašto se činjenice, anomalije i enigme poriču, zataškavaju i/ili ignoriraju? Da, objašnjava. Današnje biološke znanosti temelje se na darvinizmu.

 

 

Taktika pritiska: Ica-kamenje iz Perua

 

Okrenimo se sada drugom, vrlo različitom slučaju. 1966, dr. Javier Cabrera dobio je na poklon jedan kamen od siromašnog lokalnog farmera u svom rodnom mjestu Ica u Peruu. U kamen je bila uklesana riba, što nije moglo previše značiti prosječnom seljaku, ali je značilo puno obrazovanom dr. Cabreri. On je u njoj prepoznao odavno izumrlu vrstu, što je potaknulo njegovu znatiželju. Od farmera je kupio još kamenja, za koje je ovaj tvrdio da ga je pokupio iz okolice rijeke nakon poplave.

Dr. Cabrera prikupljao je sve više i više kamenja, a glas o njegovom postojanju i potencijalnoj važnosti stigao je do arheološke zajednice. Doktor je uskoro nagomilao tisuće komada "kamenja iz Ice".

Profinjene rezbarije bile su zagonetne koliko i fascinantne. Netko je uklesao ljude koji se bore s dinosaurima, ljude s teleskopima i ljude koji obavljaju operacije kirurškim priborom. Na njima su također bili crteži izgubljenih kontinenata. Nekoliko kamenova poslano je u Njemačku, i rezbarije su datirane u drevnu prošlost. Ali svi mi znamo da ljudi nisu mogli živjeti u vrijeme dinosaura,- Homo sapiens postoji tek nekih 100.000 godina. BBC je doznao za ovo otkriće i požurio tamo kako bi snimio dokumentarnu emisiju o kamenju iz Ice. Medijsko razotkrivanje pokrenulo je oluju polemika. Arheolozi su kritizirali peruansku vladu zbog nemarnosti u provođenju zakona o starinama (ali to nije bilo ono što ih je stvarno brinulo). Izvršen je pritisak na vladine dužnosnike.

Farmer koji je prodavao kamenje Cabreri je uhićen; on je tvrdio da je kamenje pronašao u jednoj spilji, ali je odbio vlastima otkriti točnu lokaciju, ili su tako barem tvrdili. Slučaj je uklonjen tako vješto da bi na to svaki korumpirani političar mogao biti ponosan. Peruanska vlada zaprijetila je da će tužiti i zatvoriti farmera. Ponuđena mu je nagodba oko blaže kazne ako prizna krivnju, na što je on pristao; nakon toga je porekao svoju priču i "priznao" da je sam izrezbario kamenje. To se čini vrlo teško prihvatljivim, budući da je bio neobrazovan i nevješt, a kamenja je ukupno bilo 11.000 komada. Neki su bili prilično veliki i prekriveni zamršenim rezbarijama životinja i prizora za koje farmer nije mogao znati ako nije bio paleontolog. Trebalo bi mu nekoliko desetljeća svakodnevnog rada da izradi toliku količinu kamenja. Međutim, na te činjenice nitko nije obraćao pažnju. Kamenje iz Ice proglašeno je "prijevarom" i zaboravljeno. Slučaj nije zahtijevao sučeljavanje licem u lice ili javno diskreditiranje neznanstvenika od strane znanstvenika; riješen je taktikom nevidljivog pritiska. Budući da je arhiviran pod "prijevare", enigmatskim dokazima nikad se nije trebalo pozabaviti onako kako je učinjeno u sljedećem primjeru.

 

 

Cenzuriranje "zabranjenih" ideja: Dokazi o drevnosli ljudskog roda

 

Slučaj autora Michaela Cremoa dobro je dokumentiran, i također demonstrira kako znanstveni establišment otvoreno koristi taktike pritiska na medije i vladu. Njegova knjiga Forbidden Archeologv (Zabranjena arheologija) analizira mnoge dotad ignorirane primjere koji dokazuju da starost modernog čovjeka daleko prelazi dob koja se daje u prihvaćenim kronologijama. Primjeri koje su on i njegov koautor predstavili kontroverzni su, ali knjiga je postala daleko kontroverznija od sadržaja kada je iskorištena u dokumentarnoj emisiji.

1996, NBC je emitirao posebnu emisiju pod naslovom Zagonetno       < porijeklo čovjeka, u koju su bili uključeni materijali iz Cremove knjige. Reakcija znanstvene zajednice prešla je granice Richtero-       j ve ljestvice. NBC je bio zatrpan pismima gnjevnih znanstvenika       1 koji su producenta nazivali "varalicom", a cijelu emisiju "prijevarom". Ali znanstvenici su otišli dalje od toga puno dalje. U izuzetno nerazumnom nizu bizarnih poteza, pokušali su prisiliti NBC da ne reprizira popularnu emisiju, ali taj je pokušaj propao. Nakon toga su poduzeli najradikalniji korak: izložili su svoj slučaj federalnoj vladi i zatražili da se umiješa Federalna komisija za komunikacije i NBC-u zabrani ponovno emitiranje emisije. Ne samo što se radilo o očiglednom narušavanju slobode govora i bezočnom pokušaju sprečavanja informiranja, to je bio pokušaj bez presedana da se cenzurira intelektualna rasprava. Da su javnost ili bilo koja vladina agencija pokušale sputati znanstveni establišment, ne bi bilo kraja priči o tome. Pismo upućeno Federalnoj komisiji za komunikacije koje je napisao Dr Allison Palmer, predsjednik Instituta za kambrijske studije, vrlo je poučno:

U najmanju ruku, od NBC-a treba tražiti da se u udarnom terminu opširno ispriča svom gledateljstvu u dovoljnom vremenskom razdoblju kako bi gledateljstvo jasno primilo poruku da je prevareno. Pored toga, NBC-u bi možda trebalo naplatiti dovoljnu globu da se može osnovati veliki fond za znanstveno obrazovanje javnosti.

Mislim da imamo dobre tragove po kojima bismo mogli otkriti tko je "misaona policija". I zaista ne smatram da je "zavjera" prejaka riječ - jer na svaki razotkriveni slučaj ovakvog pokušaja zataškavanja, drugih 10 odvija se uspješno. Nemamo pojma koliko je zagonetnih artefakata ili datuma etiketirano kao "greška" i sakriveno u skladišta ili bačeno u koš da nikada ne ugledaju svjetlo dana.