Zemlja je prekrivena likovima, od kojih su mnogi opisani u Bibliji u poglavlju Otkrivenje.   Otkrivenje kaže da je Zmaj zbačen na Zemlju i da je za sobom povukao trećinu zvijezda. Zvijezde u tekstu predstavljaju anđele. Jednog anđela sam već pokazao u članku "Anđeo sa knjigom", a evo još jednog anđela. 

Kao i uvijek, prvo idem sa mapom, a ova mapa Zemlje je iz šesnaestog stoljeća. Evo slike mape:

Na toj mapi lijepo se vidi anđeo koji uzima vatru iz žrtvenika. Tog anđela ću zaokružiti:

A sad, anđela ću iskružiti, radi bolje uočljivosti:

Otkrivenje kaže:

" Anđeo uze kadionicu, napuni je vatrom sa žrtvenika i prosu na zemlju. I udariše gromovi, i glasovi, i munje, i potres."   Otkrivenje 8,5

I zaista, anđeo je tu, nagnuo se preko neke ograde, i...zahvatio kadionicom vatre iz žrtvenika. Na sljedećoj slici je anđeo sa neobičnom zelenom kapom na glavi nagnut preko ograde, lijevom rukom (u kojoj je jadionica, ali se na slici ne vidi) je zagrabio vatre iz žrtvenika:

Eto, još jedan anđeo je tu, opisan u Otkrivenju. A šta je to žrtvenik? Evo šta kaže Biblija:

Kad je Bog izraelskom narodu dao svoj Zakon, zapovjedio mu je da izradi prijenosni šator za obožavanje, koji se zvao i “šator od sastanka”. Taj je objekt trebao imati središnju ulogu u uređenju koje je uspostavio kako bi mu ljudi mogli pristupiti (2. Mojsijeva 39:32, 40). Šator za obožavanje imao je dva žrtvenika. Žrtvenik za žrtve paljenice, izrađen od drva akacije i presvučen bakrom, nalazio se pred ulazom i na njemu su se prinosile životinjske žrtve (2. Mojsijeva 27:1-8; 39:39; 40:6, 29). Kadioni žrtvenik, također izrađen od drva akacije, ali presvučen zlatom, nalazio se u šatoru za obožavanje pred zavjesom Svetinje nad svetinjama (2. Mojsijeva 30:1-6; 39:38; 40:5, 26, 27). Poseban kâd palio se na njemu dvaput dnevno, ujutro i uvečer (2. Mojsijeva 30:7-9). Hram koji je izgradio kralj Salomon imao je ista obilježja kao i šator za obožavanje, pa je i on imao dva žrtvenika.

I žrtvenik za žrtve paljenice ima proročansko značenje. On, po svemu sudeći, predočava Božju “volju”, odnosno njegovu spremnost da prihvati Isusovu savršenu ljudsku žrtvu (Hebrejima 10:1-10).

Američki povjesničar George Foot Moore (1851-1931) napisao je: “Glavna obilježja kršćanskog bogoslužja ostala su ista, no s vremenom su se jednostavni obredi koje je sredinom drugog stoljeća opisao Justin pretvorili u pompozne ceremonije.” Katolički obredi i javne vjerske ceremonije toliko su brojni i složeni da tvore zaseban predmet — liturgiju — koji se predaje na katoličkim sjemeništima. Moore dalje kaže: “Takvu tendenciju, koja je svojstvena svim obredima, znatno je pospješio utjecaj Starog zavjeta budući da su se pripadnici kršćanskog klera počeli smatrati nasljednicima svećenstva prijašnjeg od Boga uspostavljenog vjerskog sustava. Raskošna odjeća prvosvećenika, ceremonijalno ruho ostalih svećenika, svečane procesije, zbor levitskih pjevača koji pjeva psalme, dim kâda iz kadionika — sve je to izgledalo kao od Boga uspostavljen uzor vjerske službe u kojem je Crkva tražila potvrdu za uvođenje obreda koji su bili jednako pompozni kao i obredi poganskih religija.”

U enciklopedijskom rječniku Religioni e Miti slično stoji: “Prvi kršćani odbacili su običaj upotrebe oltara kako bi se način njihovog obožavanja razlikovao od židovskog i poganskog.”

Budući da se kršćanstvo temelji prvenstveno na načelima koja se trebaju prihvatiti i primijeniti u svakodnevnom životu i u svakoj zemlji na svijetu, više nije bilo nikakve potrebe za nekim svetim gradom na Zemlji niti za doslovnim hramom sa žrtvenicima niti za ljudskim svećenicima posebnog položaja odjevenima u posebnu vrstu odjeće. “Dolazi čas”, rekao je Isus, “kada Oca nećete obožavati niti na ovoj gori niti u Jeruzalemu. (...) Pravi [će] obožavatelji obožavati Oca duhom i istinom” (Ivan 4:21, 23). Složenost obreda i upotreba oltara u mnogim crkvama dokaz je da zanemaruju ono što je Isus rekao o tome kako se treba obožavati pravog Boga.

 Prvi žrtvenik koji se spominje u Bibliji podignuo je Noa. Učinio je to nakon što je izašao iz arke u kojoj je preživio potop kako bi na njemu prinio životinjske žrtve* (1. Mojsijeva 8:20).