Tian Dzi Fang bješe na dvoru kneza Vena u kneževini Ve i često citiraše Ki Gunga.

Knez Ven ga zapita:"Je li Ki Gung tvoj učitelj?"

Dzi Fang odgovori:"Ne, on je jedan od mojih susjeda. Često je govorio o SMISLU, i to sasvim ispravno,zbog toga ga i citiram."

Knez Van reče:"Zar, onda, nisi imao učitelja?"

Dzi Feng odgovori:"O da."

"I ko ti bješe učitelj?"

Dzi Fang reče:"Učitelj Šun iz istočnog Sela."

"Zašto ga onda nijednom nisi citirao?" - zapita knez Ven.

Dzi Fang reče:"On je čovjek, koji je dostigao pravo biće. Po spoljašnosti je kao i svaki drugi čovjek, a u suštini, kao savršeno biće. On se slobodno prilagođava prema svijetu, ali ipak prikriva svoje pravo biće. On je bezgriješan, a ipak prepušta svakom da se ponaša po svojoj želji.

 Ako pri tome izgube pravi SMISAO, onda se on uzorno ponaša, kako bi ih time prenuo i podstakao. On je uzrok što kod ljudi nestaju samožive misli. Međutim, nemoguće je izdvojiti ijednu njegovu riječ koja bi se mogla citirati."

Po odlasku Dzi Funga, knez Ven provede cio dan u zanijemjeloj obamrlosti..Zatim dozva jednog od prisutnih savjetnika pred sebe i reče mu:"Koliko je vrijedniji od nas čovjek koji posjeduje pun ŽIVOT!" Do sada sam smatrao vrhunskim dostignućem, kada sam govorio riječi najviše mudrosti i činio djela iz ljubavi i dužnosti. Međutim, kada sam čuo sve ovo o učitelju Dzi Fanga, tijelo mi je obamrlo i ne želi da se pokreće, a usta su mi zatvorena i ne žele više da govore. Ono, što ja naučih, u stvari nije ništa drugo do prah i pepeo. Moja kneževina Ve, za mene je, zaista samo teret."

                             Džuang Dzi