TVORCI PAKLA

        Podzemnici rado pričaju priče o paklu, i himbeno sažalijevaju njegove stanovnike, ne shvaćajući da govore o sebi. Kadgod se dvoje sukobe u lutanju kroz maglu, oni zastanu i razmijene misli o paklu. Po otužnomu vonju ovih priča, nailaze drugi i treći da im se razdragano pridruže, i jedni druge podrže. Opisi pakla njihova su skupna naslada. Ujedno, to im je jedina sloga i suradnja.

        “Hvala Bogu što smo tu, gdje smo”, govore s lažnom pobožnošću. Pritom se krste i smjerno uzdišu.

Zbor traje kratko, jer njihova neutoljiva žudnja za sjenama tjera ih dalje u nesustali lov kroz mulj i pomrčinu. Pomrčina, pak, nastaje od njihovih vlastitih isparina, a da oni toga ne primjećuju. Mulj se taloži od njihovih želja, i cijeli taj sumračni predjel počiva na opsjednutosti njegovih stanovnika njim samim. A zauzvrat, predjel, to jest, pakao, oživljuje; i da bi se održao živim, on ohrabruje misli i riječi o sebi – takve, koje će ga podrzati kod njegovih i njima srodnih.

Isto pravilo vrijedi i za raj, naravno.

Pojmovnik, redom:

Nepotreban?

Vesna Krmpotić, DAVNOBUDUĆA SADAŠNJOST   (još neobjabljeno)