U staroj Grčkoj Sokrat je bio na glasu kao čovjek koji cijeni znanje. Jednog mu je dana prišao poznanik i rekao mu:
- Znaš li što sam upravo čuo o tvom prijatelju?
- Stani malo - odgovori Sokrat. - Prije no što mi išta kažeš želim napraviti mali test. Zove se "Test trostrukog kriterija"

- Trostrukog kriterija?
- Upravo tako - nastavi Sokrat - prije nego što počnes pričati o mom prijatelju, mogao bi trenutak razmisliti zadovoljava li to neke kriterije.
Prvi kriterij je Istina. Da li si potpuno siguran da je to što mi želiš reći istina?

- Ne - odgovori poznanik - zapravo sam to tek čuo i...
- Dobro - veli Sokrat - znači nisi potpuno siguran da li je to istina ili nije.

Da vidimo sada i drugi kriterij, kriterij Dobra. Da li je to, što želiš reći o mom prijatelju, nešto dobro?
- Ne, naprotiv...
- Dakle - nastavi Sokrat - želiš mi reći nešto loše o njemu, a nisi čak
ni siguran je li to tocno. Jos uvijek možes proći na testu, jer je ostao još jedan kriterij, kriterij Koristi. Da li će to, što mi želis reći o mom prijatelju, biti meni korisno?

- Ne, ne baš.
- Pa - opet će Sokrat - ako to što mi želiš reći nije istina, nije dobro, i nije korisno, zašto bi mi uopće rekao?

Sokrat, st.grč. Sokrátes, Atena, 469. - Atena, 399. pr. Kr., grčki filozof.

Sokrat je bio grčki filozof koji se rodio u obitelji gdje se otac bavio kiparstvom, a prije toga se u mladosti kao atenski vojnik isticao hrabrošću. Sokart je kao filozof počeo djelovati u obliku svojih svakodnevnih dijaloga i to u vrijeme koje je neposredno prethodilo Penelopenskim ratovima u vrijeme procvata atenske demokracije.

Sokrat je od samog početka svog djelovanja radio na dosta drugačiji način, što je značilo da nije bio poput ostalih zatvorenih učenjaka ni putujućih učitelja, umjesto toga gdje se god pojavio postavljao je skromna pitanja kojima se htio nadopuniti informacijama.

Uskoro je oko sebe okupio intelektualnu elitu atenske mladeži koja se javila kao ideolog duhovne aristokracije, zbog čega su Sokrat i njegovo društvo tada došli u sukob s vladajućom demokracijom.

Nažalost zbog toga je bio zatvoren i osuđen na smrt, no unatoč činjenici kako su mu njegovi istomišljenici htjeli pomoći, Sokrat nije namjeravao pobjeći dapače sam je ispio otrov.

U vrijeme djelovanja Sokrat nije u zakonu gledao samo zaštitu i odgovor niti atenske zakone, nego zakone općenito. Također nije išao u idealizam kako je to činio Platon, no jasno je da je svojim radom Sokrat nadzirao univerzalne zakone koji proizlaze iz prirode čovjeka i svijeta.

Smatrao je kako se zakoni trebaju provoditi pravedno i s pravdom kao ciljem te da svatko tko živi u zajednici mora prihvatiti te zakone ili napustiti to društvo ukoliko ne prihvaća pravdu koju oni predstavljaju. Postavlja se pitanje što ako zakoni nisu pravedni? Sfistički gledano oni ne mogu biti nepravedni jer je sam zakon priroda. Budući da Sokrat nije bio Sofist on se borio protiv takvog načina razmišljanja jer je smatrao kako ne treba izjednačavati sve zakone.

Sokrat je vjerovao kako se pravda ne može dobiti zbrajanjem, zato što je trajna i nepromjenjiva. Baš zbog toga stoji da odgovaranje zakona pravdi ne ovisi o odluci većine već o samoj pravdi. Dakle smatrao je nepravednim zahtjev za prestankom filozofiranja, jer je smatrao kako ta težnja za mudrošću je upravo ono što je nadvladalo borbu imeđu ljudi i dovelo do uspostavljanja društva.