»Pravedno, dakle, mora nužno biti sredina i jednakost u odnosu na neku stvar ili lice, i ukoliko je sredina, mora da bude sredina između nečega (naime između previše i premalo); ukoliko je pak jednakost, mora biti jednako bar za dvije stvari; a ukoliko je pravedno, mora biti jednako, to jest pravedno bar za dva lica.

Prema tome, pravedno mora nužno da obuhvaća najmanje četiri člana - i to dva lica za koje se dešava to pravedno i dvije stvari u kojima se ogleda i očituje pravedno.

Princip jednakosti je, međutim, isti kako za lica tako i za stvari. kako se, naime, odnose međusobne stvari na kojima se očituje jednakost tako se odnose i lica.

Ako nisu jednaki - ne dobivaju jednako. Svađe i međusobna optuživanja nastaju uglavnom ili onda kada oni koji su jednaki ne dobivaju jednako ili kada oni koji nisu jednaki dobivaju i uživaju jednako. (Aristotel)