Pitanje

Silazeći, Silaznik je rekao: “Ima nas mnogo, i sve sam to Ja”.

I uživao je u Sebi na sve strane vremena.

Rosa ga je razumjela, kiša također. Ptice u jatu, ribe u plovu, ovce u stadu, lišće u šumi, zvijezde na nebu. Samo Ga čovjek nije razumio. Samo je čovjek proglasio da je Silaznik bio jedan, i samo jednom.

Kako je to čovjek proglasio, ljudi su se umah podijelili, tvrdeći da se ono “samo jednom” dogodilo u njihovu kraju i vremenu, i da je onaj “samo jedan” izgledao tako i tako, to jest, da je bio njima nalik.

Tako su počeli okršaji među plemenima i narodima. Svima je Silaznik bio samo jedan, samo njihov, i samo jednom: nitko drugi, nigdje drugdje, nikad više.

Tako su počeli ratovi među vjerama.

Silaznik je to promatrao, i možda je požalio što je sišao. Ali opet, zar On nije znao kakav će trag Njegov silazak ostaviti među ljudima? Ili je to dopustio zbog rose, kiše, i zvijezda.

　

　

Pojmovnik, redom:

Ne treba nam.

　

Vesna Krmpotić

, DAVNOBUDUĆA SADAŠNJOST (još neobjabljeno)