Ako nađeš sebe i kroz to razviješ ljubav, razumijevanje i požrtvovnost i suosjećanje, u tvom srcu nastajecvijet čudesna mirisa. Taj je cvijet nježnost. Na svijetu ne postoji ništa ljepše, ništa savršenije, ništa raskošnije od toga cvijeta koji niče iz topla, otvorena srca. Taj je cvijet cilj života. Ne postoji nikakav drugi cilj.I taj cvijet je cvijet ženskog razvoja - dar anime.

Kada govorim o cvijetu, ti misliš na nešto nježno, ali slabo. Ali to nije ono na što Ja mislim. Nježnost o kojoj je ovdje riječ je snažna. Sjeti se npr. Sarade, žene velikog Indijskog sveca Ramakrišne Paramahamse. Ona se jedne noći našla u nekom mračnom predjelu i iznenada naišla na grupu razbojnika. To je bila jako opasna situacija za nju. Ali ona je u njima vidjela samo svoje braću i sestre. Svakako da je vidjela kakve ljude ima pred sobom, ta bila je prosvijetljena. Ali njezina su ljubav i njezina nježnost strujale k onom dijelu bića tih ljudi u kojem je prepoznala svoju braću i sestre. Ona je zračila tolikom nježnošću, da su svi bili ganuti njome. Ni jedan od tih inače tako grubih razbojnika nije joj želio ni htio nanijeti bilo kakvo zlo. Štoviše, svatko se trudio da prema njoj pokaže toliko poštovanja koliko je mogao. Svaki pojedini uživao je u njezinoj ljubavi. Kroz tu svoju nježnost, ona je postigla nešto zadivljujuće: ti razbojnici i ubojice, koji su na ljude gledali kao na pos-jednike novca i vrijednih predmeta, u njoj su takoner vidjeli posjednicu vrijednosti zbog čega je nisu rado puštali da ode. Ali ovaj put ne zato da bi se obogatili materijalno, nego zato što su došli u doticaj s duhovnom snagom koju do tada nisu poznavali. Saradina nježnost toliko ih je ganula da su ta divlja bića bila obuzeta ljubavlju kakvu do tada još nikada nisu doživjela. Svi su se trudili da Saradi pruže sve moguće kako bi se što bolje osjećala. I svi su joj drugi dan željeli pomoći da done kući, iako im je to teško padalo da ostanu bez njezine nazočnosti. Iako su izveli Saradu iz svojeg svijeta i tako izgubili bliski kontakt s njom, ipak su bili sretni jer su mogli učiniti nešto dobra. Saradina ih je nježnost očarala, otvorila odlučna vrata njihovih srca i dovela doticaj sa snagom kakvu nisu poznavali i kakvu nisu smatrali mogućom.

Ma koliko to grubo zvučalo, mnogi se u zapadnim zemljama ponašaju kao ti razbojnici i ubojice. Oni jure za materijalnim dobrima ne brinući se mnogo na čiji račun to čine. I uopće ne vjeruju u snagu nježnosti. Čak ni žene, iako je upravo nježnost njihova posebna snaga. No mnoge su se žene toliko udaljile od onog što je prava srž njihova bića da i ne pomišljaju, a da ne govorimo o tome da bi vjerovale, kako u sebi posjeduju tunevjerojatnu snagu.

...

Kao žena, trebaš tu snagu otkriti u sebi. Ja kažem: Western life, wasted life, zapadnjački život, uzalud potrošen život. Upravo zato što žene Zapada još jedva, ako uopće, nalaze put do snage njihove nježnosti.

Danas mnogi problemi nastaju zato što muškarci nemaju nikakvih viših ideala i zbog toga najradije misle samo na ugled, moć, novac i na to kako će se usrećiti uvijek novim partnericama. No mnoge žene potiču takvo držanje muškaraca jer im ne prilaze svojom nježnošću. One čak misle da moraju konkurirati svojim muževima, odnosno, ako je potrebno boriti se protiv njih. A koji odnos može opstati na taj način da se partneri neprestano bore jedan protiv drugoga ? Koje se partnerstvo učvršćuje stalnom konkurencijom ?

Žena koja se bori protiv muža izgubila je iz vida svoj cilj. Ona se ne bi trebala boriti protiv svog muža, već za svoju nježnost. Ako već razmišlja u borbenim kategorijama, tada bi trebala biti svjesna da joj samo njezina nježnost može omogućiti "pobjedu". Zato što nježnost uključuje oboje, nju i njezina partnera. Imaj uvijek na umu da nikada, nikada nema pobjede ako jedan protiv drugoga provodi svoju moć. To nikada, nikada ne završava dobro. Postoji samo jedna pobjeda: ako se bori za božanske ideale i tako radi ono što Bog želi. Tada možeš pobijediti, jer time postižeš pobjedu u sebi, jer se boriš za nešto što te izdiže iznad sebe samoga. Ali ako nekoga pobijediš zato da bi mogao živjeti izražavajući svoju moć, to uvijek znači samo to da si odgodio trenutak svog poraza za kasnije. Danas doduše nisi nadvladan, ali bit ćeš to bilo kada u budućnosti. Zašto ? Jer su pobjede moći pobjede ega, a ego koji te danas vodi do pobjede sa sigurnošću će te jednom prigodom pustiti da izgubiš, jer ego je uvijek loš savjetnik, gledajući na duži rok.

To možeš vidjeti i po tome što ego ne drži mnogo do nježnosti. On misli da je nježnost odveć slaba, odveć neznatna. Zbog te zablude ego kad-tad najprije posrne, a zatim padne. Kolike žene – i muškarci ! – to danas doživljavaju ! Oni misle da se u odnosu moraju boriti, da moraju bez obzira na cijenu (izvanredna izreka !) obraniti svoje interese. I što se dogana ? Brak se raspada, i oni pate – jer nisu poznavali svoje prave interese. Borba nije nikakva vrijednost sama po sebi. Ali mnogi je tako primjenjuju. Mnogi se brakovi još nisu raspali jedino zato jer se oba partnera vole boriti. Ali prije ili poslije uvijek dolaze do granice na kojoj moraju ili promijeniti način razmišljanja ili razoriti brak.

Istinski interes svakog pojedinog čovjeka nije u tome da se bori, već da voli. Borba nije ništa drugo do pokušaj da se na odrenenu situaciju utječe tako da bi na kraju ljubav opet mogla teći. Zato borba nije nikada posljednji cilj, već u najboljem slučaju sredstvo pomoću kojega se želi približiti tom cilju. Cilj je nježnost. To je snaga koja stvara i održava odnos. Nježnost je snaga koja izlazi na kraj sa svim teškoćama – često i time što ih uopće ne pušta da nastanu, ili da ne postanu tako velike.

Mnogi muškarci vole kada žene rabe parfeme. Parfem ih inspirira, pušta da sanjare, magično ih privlači. Ono što je na tjelesnoj razini parfem, to je na duševnoj razini nježnost.