Nećemo prestati tragati
A na kraju svega našeg traganja
Stići ćemo odakle smo pošli
i prvi put vidjeti to mjesto
Kroz nepoznata vrata
vrata na pragu prisjećanja
Kad posljednje što nam valja otkriti od zemlje
Bude ono sa samog početka
Na izvoru najduže rijeke
Glas skrovitog slapa
I djeca na jabukovom stablu
Nepoznata,zato što ih ni tražili nismo
Ali čujemo im glas
napola čujemo u tišini
Između dva morska vala
Hitro sada ovdje,sada uvijek
Stanje nepomućene jednostavnosti
za koje valja platiti,ni više ni manje nego sve
I sve će biti dobro
Baš sve će biti dobro
Kad se plameni jezici uviju
U petlju vatrene krune
I vatra i ruža budu jedno
irida
bglavac
