tu lozu više nitko ne obrezuje.
niz brajdu visi poput prašume.
tu lavanda do bola miriše.
tu ruže umiru na bokore.
tu gušterice niti ne dišu
sred sparnog mirovanja.
tu smokva na terasu cijedi med.
tu zrelost puca muklim padanjem
i njom se slade sitne mušice.
tu nema smijeha, nema koraka.
tišina duše ovdje caruje
kraj puste šterne kamene
sred usnuloga dvorišta.
tu samo jedna škura zajeca
kad s mora krene nevrijeme.