U Kini su jedna do druge bile dvije države, koje su često međusobno ratovale. Jedna je bila Vu, druga, Ču. Nekoliko je godina trajalo razdoblje mira. A onda knez države Vu odluči napasti državu Ču. Izda naredbu da se smjesta ima pogubiti svatko, tko se protivi ovoj odluci.

        Jedan od kneževih savjetnika bio bi rado prosvjedovao protiv odluke o ratovanju, ali nije znao kako to učiniti, a sebe ne ugroziti. Tri je rana jutra zaredom šetao po vrtu oko dvorca, sve dok ga knez nije pozvao upitavši ga od čega mu je odjeća mokra.

        “Od rose,” odgovori savjetnik.

        “Što radiš u vrtu ranim jutrom?” htio je znati knez.

        “Promatram,” odgovori savjetnik. “Vrlo je poučno.”

        “Doista? Kaži mi onda, što si jutros naučio,” reče knez.

        “U vrtu raste jedno stablo. Na tomu stablu boravi zrikavac. Gledao sam ga kako se smjestio na grani, i kako pije rosu, i zriče. On nije vidio ono što sam vidio ja: da se iza njega nalazi grabežljiva bogomoljka. Gledao sam kako se bogomoljka sprema ščepati zrikavca - već je uzdignula prednje noge. Ona, naravno, nije vidjela ono što sam vidio ja: da se iza nje nalazi vrabac, koji se već nagnuo nad nju, da je kljucne. Ali ni vrabac nije znao da se pred stablom nalazi netko s praćkom, to jest, ja.

        Ova tri mala stvorenja usredotočila su se samo na ono što se nalazilo izravno pred njima - zrikavac na rosu, bogomoljka na zrikavca, vrabac na bogomoljku. Toliko su se ustremili na ono što je pred njima, da nisu primijetili opasnost koja vreba iza njih.”

        Knez se zamislio. A onda reče:

        “Zapažanje ti zlata vrijedi.”

        I odustane od ratnog nauma.

        ( Liu Hsiang)

Preuzeto iz knjige PRIRUČNIK ZA PREDSJEDNIKE I PRINOŽNIK ZA NAROD koju je, kao zbornik priča NAJLJEPŠE OD NAJLJEPŠIH, sačinila Vesna Krmpotić