JOS SINOC, U JASMIN-MRAKU
Jos sinoc, u jasmin-mraku,
krijesnicama smo pisali stihove jedno drugomu.
Jutros Te vidim na prijestolju svijeta.
I dok svijetlis pod krunom,
ja, daleko u gomili,
sapucem jasmin-stihove kao da je mrak,
i kao da je sinoc.
Trazim na licu Sunca rosne tragove mjesecine.
Koliko ih ima u gomili,
koji Ti tepaju stihove od sinoc?
„Bijela kula”, knjiga 56. Zapisala Vesna Krmpotic