''Naposljetku, čovjek se mora sjetiti da sve treba odbaciti kako bi ostao u svojoj potpunoj čistoći. 

Čak i duhovno iskustvo je izopačeno, i ono je smetnja.

Nešto se dogodi i iznenada se pojavi dvojnost.

Kad se dogodi nešto što volite, pojavi se želja da toga imate još više.

Kad se dogodi nešto zbog čega se osjećate lijepo, počnete se bojati da ćete to izgubiti.

I tako nastaje sva ta izopačenost - pohlepa i strah.

Iskustvom, sve se u umu vraća.

I opet ste uhvaćeni u stupicu.

Sve moje nastojanje ovdje jest da vas zadržim izvan toga, izvan toga iskustva, jer samo tada se uzdižete nad umom, a ondje je tišina.

Kad nema iskustva, nastaje tišina.

Kad nema blaženstva, ono ipak može postojati, jer blaženstvo nije iskustvo.

Vi ne osjećate da ste radosni.

Ako se tako osjećate, onda je to samo sreća, a ona će nestati, uvenut će, a vi ćete biti ostavljeni u tami.

Ako to shvatite, tada znate da nijedna tehnika ne spada u duhovnost, jer sve tehnike dat će vam neko iskustvo.

A jednog dana cilj mora biti napuštanje svega.

Vi ste sami u svojoj kući, bez namještaja, bez iskustva.

I tada doživite konačnost.

Ali to nije iskustvo, već samo način da se ono izrazi.''

 

Osho