Svekolika kultura je širenje našeg svjesnog bića. Duša je otac i mati svekolikih prividno nerješivih problema koji se pred našim očima dižu do neba. Ali čovjek mase ne vrijedi ništa, već je gola partikula koja je izgubila smisao ljudskog bića a time i dušu.
Jung

Ali kad od neke davne prošlosti, nakon smrti bića, nakon razorenja stvari, više nema ničega, tad još uvijek ostaju samo miris i okus; premda su nježniji, ipak imaju više životne snage, manje su stvarni, ali postojaniji, vjerniji, pa žive duže, kao da su duše, čuvaju u sebi sjećanje, očekivanje i nadu, i kraj ruševina svega drugoga, na svojim sitnim jedva zamjetljivim kapljicama, nepokolebljivo nose cijelu golemu zgradu uspomena.
Prust

Najvažnije susrete duše dogovaraju mnogo prije nego što su se tijela vidjela.
Koelo

Mudrom čovjeku otvorena je sva zemlja, jer je domovina plemenite duše čitav svijet.
Narodna

Treba živjeti zajedno sa nekim tko je veoma blag i lake naravi, i najmanje zlovoljan i ćudljiv; ćud se prima od onih s kojima se družimo i kao što neke bolesti u tjelesnom dodiru prelaze na nas, tako i duša predaje svoja zla bližnjima.Seneka

Ovaj život je suviše kratak za našu dušu; on svjedoči da se svaki čovjek, najmanji kao i najveći, najnezaslužniji kao i najdostojniji, svega prije zasiti nego života, a i da nitko ne dostiže cilj kome je tako čežnjivo stremio.
Gete

Bijes uznemirava i uzbunjuje dušu više od svih drugih strasti, ali joj ujedno i pomaže. Kada ga smireno koristimo protiv bezbožnika ili grešnika sa željom da ih spasemo ili utješimo, duši obezbjeđujemo slast, jer uspravni idemo ka pravednom cilju. Kao što kaže Talmud, postoje kazne koje brišu sva zlodjela jednog čovjeka.Umberto Eco

Duša je mnogo komplikovanija i nedostupnija od tijela. Ona je takoreći polovina kosmosa koja utoliko postoji ukoliko ju je čovjek svjestan. Zato duša nije samo personalni već i svjetski problem.
Jung

U našem užurbanom i neosjetljivom životu začuđujuće je malo sati u kojima duša može da bude svjesna sebe, u kojima život ustupa mjesto smislu i duhu, a duša neskriveno stoji pred ogledalom uspomena i savjesti. To se vjerovatno dešava pri preživljavanju velikog bola, vjerovatno nad kovčegom majke, vjerovatno na bolesničkoj postelji, na kraju nekog dugog usamljeničkog putovanja, u prvim satima ponovnog vraćanja u život, ali to uvijek prate nemiri i mučenja.
Vrijednost ovakvih budnih noći je baš u tome. U njima duša uspijeva da bez snažnih spoljašnjih potresa dođe do onoga što je pravedno, bez obzira da li je to čudno, ili zastrašujuće, da li je za osudu, ili za žaljenje.Hese

Oh, čovjek je prolazno biće! Čak i tamo gdje je siguran da je njegova prisutnost prihvaćena, gdje je ostavio svoj stvarni pečat, to jest u duši svojih milih i dragih- i tu će se ugasiti sjećanje na njega, nestat će sve uspomene, i to brzo! Gete

Ja držim vrlo mudrim ono keltsko vjerovanje da su duše onih koje smo izgubili zarobljene u nekom nižem biću, u kakvoj životinji, biljci ili neživu predmetu, i tako stvarno izgubljene za nas sve do onoga dana, koji za mnoge nikad ne osvane, kad se dogodi da prođemo pokraj nekog stabla, da dođemo u posjed nekog predmeta koji je njihova tamnica. Tada one uzdršću, zovu nas, i čim smo ih prepoznali, čarolija je nestala. Mi smo ih oslobodili; one su pobijedile smrt, pa se vraćaju i opet žive s nama. Isto tako je s našom prošlošću. Uzaludan je trud kad je sviješću kušamo dozvati u pamet; svi su napori naše inteligencije uzaludni: ona je sakrivena izvan njezina područja i dometa, u nekom materijalnom predmetu (u uzbuđenju koje bi taj materijalni predmet u nama mogao izazvati), ali taj nam predmet ostaje nepoznat. I samo o slučaju ovisi da li ćemo taj predmet prije smrti susresti ili nećemo.
Prust

Shalom :-)))))