Nakon nekog vremena uvidiš tanku crtu između držanja za ruke i vezanja za dušu. I naučiš da voljeti ne znači oslanjati se, a društvo ne znači sigurnost. I naučiš da poljupci nisu ugovori, a pokloni obećanja. I počneš prihvaćati svoje poraze uzdignute glave i otvorenih očiju, s ljupkosti odrasloga čovjeka, a ne tugom djeteta. I naučiš da sve putove moraš sagraditi danas jer je sutrašnje tlo suviše nesigurno za planiranje. Nakon nekog vremena naučiš da i sunce opeče ako mu se previše približiš. Stoga sadi svoj osobni vrt i uređuj svoju dušu, umjesto da čekaš da ti netko pokloni cvijeće. I naučiš da možeš mnogo toga pretrpjeti.

 

Da si uistinu snažan. I da uistinu vrijediš.

Veronica A.Schoffst

 

Pleteš sitno, pažljivo san kao bijelu čipku na crnoj pozadini spuštenih vjeđa. Redaš očicu do očice i gradiš kao pauk nevidljivu finu mrežu u koju bi htio uloviti svoju misao kao dosadnu crnu muhu što brunda i zuji u mraku i prelijeće hirovito s jednog na drugi kraj mozga i ne da ti usnuti.

Vrti se tajanstveno vreteno sna u tmini zatvorenih očiju polako, lijepo i namata beskonačnu tanku nit vremena, godina, uspomena. Prede i plete čudnovati pauk i obavija lukavo, neosjetno tvoju misao laganom pređom sna. Prelijeću poslednji meteori, u očima rasprsnula se posljednja raketa, svečanost je završena i sada padaju prosute iskre, gase se i tonu u duboko i mirno more sna. Još se samo lelujaju u mraku zeleni i žuti kolobari kao zaboravljeni lampioni koje tihi noćni vjetar ljulja i gasi jednoga za drugim.

Slatko te opija dugo žuđeni san... I gle: već su ti noge i ruke usnule i čitavo tijelo već mudro sanja o svojim tihim krvotocima, o svojim pretvaranjima tvari, o zmijuljastim peristaltičnim gibanjima, srce mirno kuca, poigravaju se nestašno crvena i bijela zrnca u krvi, počivaju umorno živčane niti i cijelo je tijelo kao umorni parobrod u noćnoj luci iz kojeg lijeno kulja lagani pramen dima...samo glava neće usnuti! Glava traži još jednu sliku kao uvjet, sliku sna: umornu pticu na grani koja je savila glavu pod krilo...
No ptica se probudila od tvoga pogleda. Uplašeno se trgnula i otprhnula.

I opet si ostao budan.

Ranko Marinković

 

Siguran sam da će biti još prijatelja u tvom životu. Samo ne smiješ biti nestrpljiva. Prijatelje ne tražimo, oni se jednostavno dogode. Život nam ponekad donese teške trenutke ali život je nalik na potok, na vodu. Voda juri, žubori, pjeva, plače, nabuja i širi se, probija sebi nov put. Zimi se ponekad smrzne ali to nije njen kraj. Ona samo čeka novo proljeće, ptice, travu, cvijeće. Tada ponovo poteče. Možda naiđe na drugi potok, sjedini se s njim. Zajedno teku dalje, jače i bučnije, veselije. Do susreta s novim potokom ili rijekom. Daleko je do ušća u more, o tome se ne razmišlja. Zatim, ponekad, vode gotovo usahnu i s mukom se probijaju svojim koritom. Ponekad su mutne i teške ali ubrzo postaju kristalne i prštave. Do nove promjene.

 

Vode teku dalje.

"Vode teku dalje", Ivica Smolec

 

Kad saznaš što dolazi poslije sreće, nečeš više žudjeti za srećom. Oprosti onima koji čine zlo, ako je nenamjerno nisu krivi, a ako je namjerno, protuprirodno je i dostojno žaljenja. Ne muči tijelo dugotrajnim razmišljanjem, i ne muči duh teškim tjelesnim naporima. Ne preziri sebe iz prošlosti, tvoje pogreške su bile nužne.

Svaki tvoj poraz postat će pobjeda ako ga prihvatiš mirno. Oni koji uvijek traže dobitak, uvijek su na gubitku. Mnogi završavaju život u velikim bolovima, jer pokatkad Svijet u zadnjim trenucima uspostavlja ravnotežu između sreće i nesreće u tijelu koje mu pripada. Luđaci su oni koji se odviše raduju i odviše žale sljedeći ih dan iznenadi.

Ne boj se Svijeta i kad te uništava, on te prima k sebi. Ne boj se ljudi i kad ti prilaze s lošim namjerama, oni su dio Svijeta. U svemu pronađi sve, u svemu obitava sve. Zlo i dobro se ne isključuju. Pristani na svoj život ne postavljajući uvjete.

Miro Gavran – Klara

 

Kao da me je ovaj veliki gnjev očistio od zla, oslobodio nade u ovoj noći prepunoj znamenja i zvijezda, ja sam se prvi put predao onoj prijatnoj ravnodušnosti svijeta. Iskusivši da je toliko slična mojoj, da mi je poslije svega tako bratski bliska, osjetio sam da sam bio sretan i da sam to još i sada.

I da se samo sve završi, samo da se osjetim manje sam..

Albert Camus, „Stranac“

 

Oduvijek sam vjerovao da je Dobro tek Lijepo na djelu, da je jedno s drugim usko povezano i da oboje imaju isto porijeklo u dobro uređenoj prirodi. Iz te ideje proizlazi da se ukus usavršava istim sredstvima kao i mudrost, te da duša otvorena vrlinama mora na isti način biti osjetljiva prema svim drugim oblicima Ljepote. Učimo se gledati, baš kao i osjećati, odnosno izvrstan vid tek je tankoćutan i istančan osjećaj.

 

Tako se slikar pred lijepim krajolikom ili lijepom slikom zanosi zbog onoga što običan promatrač niti ne uočava. Koliko se toga percipira tek osjećajem, i ne može mu se kazati razlog! Koliko se često javljaju ti „ne znam točno što“ o kojima tek ukus može prosuđivati.

Ukus je na neki način mikroskop rasuđivanja. Što je, dakle, potrebno za njegovu njegu? Učiti se gledati kao osjećati, o Lijepom rasuđivati umom, kao o Dobrom osjećajem.

Jean-Jacques Roussau

 

Ljubav je uvijek nova.

Svejedno je volimo li jedan, dva, deset puta u životu uvijek smo pred situacijom koju ne poznajemo. Ljubav nas može odvesti u pakao ili raj, ali uvijek nas nekamo odvede. Treba je prihvatiti, jer ona je hrana našeg postojanja. Ako je odbacimo, umrijet ćemo od gladi, gledajući bremenite grane na stablu života, bez hrabrosti da ispružimo ruku i oberemo plodove. Treba ići za ljubavlju ma gdje ona bila, čak i kad to znači sate, dane, sedmice razočarenja i tuge.

Jer u trenu kad krenemo u susret ljubavi, i ona kreće u susret nama. I spasiti nas.

Paolo Coelho - Na obali rijeke..