U jednom malom gradiću ljudi su se navečer okupljali da skupa sviraju. Imali su saksafonistu, bubnjara, violinistu,uglavnom starije ljude. Okupljali su se zbog društva, zbog čistog užitka u sviranju,iako nisu svirali posebno dobro. I tako su uživali i odlično se provodili dok jednog dana nisu odlučili da dovedu dirigenta koji je bio vrlo ambiciozan i pun elana. Novi dirigent im je rekao :

Hej ljudi, morali bismo dati jedan koncert. Moramo pripremiti jedan koncert za grad.

Dirigent se zatim postupno otarasio nekih ljudi koji nisu dobro svirali, zaposlio je još nekoliko profesionalnih glazbenika, uigrao je orkestar, i imena im se pojavila u novinama. Zar to nije bilo divno? Zatim su odlučili otići svirati u veliki grad, ali neki  stariji ljudi , sa suzama u očima rekoše:

Bilo nam je tako lijepo u starim vremenima kada smo loše svirali ,ali kada smo uživali.

I tako je okrutnost ušla u njihove živote, ali nitko to nije prepoznao kao okrutnost….

… neki od vas me pitaju što to znači: Budite ono što jeste, to je u redu ,ali zaštiti ću se i bit ću ono što jesam. Drugim riječima, neću dopustiti da manipulirate sa mnom. Živjet ću svoj život, ići ću svojim putem, slobodno ću misliti što hoću i slijediti svoja nagnuća i svoj ukus. I reći ću vam –Ne…

Dio buđenja sastoji se u tome da svoj život živite kako vam odgovara. I shvatite. To nije sebično.

Sebičnost je ako zahtijevate od drugih ljudi da žive onako kako vi to želite.

Buđenje; A. De Mello