Prvi je posao heroja da se povuče sa svjetovne scene posljedičnih efekata u one uzročne zone psihe gdje zaista obitavaju poteškoće, i tamo ih razbistriti, razjasniti poteškoće, iskorjeniti ih u svom vlastitom slučaju (npr, boriti se sa jasličnim demonima svoje lokalne kulture) i probiti se do neizopačenih direktnih iskustava i asimilacije onoga što je C.G. Jung zvao "arhetipski imidži". Ovo je proces znan Hindu i Budističkoj filozofiji kao viveka, „diskriminacija“.
Arhetipovi koji trebaju biti otkriveni i asimilirani upravo su oni koji su bili inspirirali, kroz anale ljudske kulture, temeljne imidže rituala, mitologije i vizije. Ti „Vječiti Oni od Snova“ ne bi se smjeli pobrkati sa osobnim modificiranim simboličkim figurama koje se pojavljuju u noćnim morama i ludilu u još namučenom pojedincu. San je personalizirani mit, mit je depersonalizirani san... u mitu su problemi i rješenja koja su prikazana, direktno vrijedna za čitavo čovječanstvo.

Takve nečije vizije, ideje i inspiracije dolaze iskonski iz primarnih grana ljudskog života i misli. Otuda, one su rječite ... iz neugasivog izvora iz kojeg se društvo preporađa. Heroj je umro kao moderan čovjek; ali kao vječiti čovjek – usavršen, nespecifičan, univerzalan čovjek – on je bio preporođen {nanovo rođen}. Njegova druga svečana obaveza i djelo stoga jest da se vrati k nama, transfiguriran {preobražen}, i podučava lekciju koju je naučio iz obnovljenog života.[Campbell, 1949.]

I što predstavlja ova lekcija? Ah! Ne skačimo unaprijed! U ovoj pripovjesti još smo uvijek u prošlosti! No, Joseph Campbell definirao je herojsko putovanje kako slijedi:

Citat: Heroj se izlaže opasnosti dalje od uobičajenog dnevnog svijeta, u području natprirodnog on luta: nevjerojatne snage on tamo susreće i varljive pobjede bivaju dobivene: heroj se vraća natrag iz tih misterioznih avantura sa snagom, da daruje blagodati svojem drugu, čovjeku.

... Avantura heroja normalno slijedi šablonu ...odvajanja od svijeta, proboj u neki od izvora moći, i povratak sa poboljšanim životom.

... Zaista kreativna djela predstavljena su kao ona nastala iz neke vrsti umiranja svijeta...

Povratak i ponovno uklapanje u društvo, koji je nužan za kontinuirano kruženje duhovne energije u svijet, i koji, sa stanovišta zajednice, predstavlja opravdanje za dugotrajno povlačenje, a to pak heroju može biti najteži zahtjev od svih. ...Postoji opasnost da blaženstvo tog iskustva može anihilirati svo sjećanje, sve interese, ili nade ili jade svijeta; ili bi inače problem činjenja raspoznatljivim puta prosvjetljenja ljudima, umotan u ekonomske probleme, mogao izgledati pregolemim za rješavanje.

U drugu pak ruku, ako heroj, umjesto podnošenja svih inicijacijskih testova, ima poput Prometeja, jednostavno usmjerenje ka svom cilju (bilo nasilno, ili brzim izumom, ili srećom) i smjelo se dokopao blagodati za svijet, što je i namjeravao, tada sile koje je on uneravnotežio mogu reagirati toliko oštro da će on biti raznesen iznutra i izvana – razapet, poput Prometeja, na stijeni svoje narušene nesvjesnosti.

Ili, ako heroj, u trećem slučaju, ostvari svoje sigurno i voljan povratak, može se susresti sa tako praznim i tupim nerazumijevanjem i zanemarivanjem od strane onih kojima je došao pomoći, da će se njegova karijera raspasti.

Kompozitni heroj monomitova jest karakter sa izuzetnim nadarenostima. Učestalo je poštovan od strane društva, a učestalo je i neprepoznat i prezren. On i/ili svijet u kojem se nalazi pati od simboličkog pomanjkanja. U bajkama to može biti suptilno poput manka izvjesnog zlatnog prstena, dok u apokaliptičkim vizijama fizički i duhovni život cijele Zemlje može biti izražen kao pad, ili u točki pada, u ruševinama.

Tipično, heroj iz bajki zadobiva domaći, mikrokozmički trijumf, a heroj mita svjetski-povjesan makrokozmički trijumf. Obzirom da ovaj potonji – najmlađe prezreno dijete, koje postaje majstorom izvanrednih moći – nadvladava svoje tlačitelje, kasnije iz svoje avanture donosi sredstva za regeneraciju svojeg društva u cjelini.

Kozmogonički ciklus predstavljen je sa zapanjujućom konzistencijom u svetim spisima svih kontinenata, i daje avanturama heroja novi i zanimljivi obrat; jer sada izgleda da je opasno putovanje predstavljalo trud ne za zadobivanje, nego za ponovo zadobivanje, ne za otkriće, nego za ponovno otkriće. Traženje božanskih sila i opasnih pobjeda, kako se ispostavlja, odvijalo se unutar srca heroja cijelo to vrijeme. [Laurina bilješka: Rubinske Papuče {ruby slippers}!]

On je "kraljev sin" koji je došao da sazna tko je, i stoga je ušao u upotrebu svoje prave moći – "božjeg sina" koji je naučio cijeniti koliko mnogo ta titua znači. Sa ove točke gledišta, heroj predstavlja simboliku te božanske kreativne i iskupiteljske slike koja je skrivena unutar svih nas, samo čeka da bude spoznata i uključena u život.

...Posljedica uspješne avanture heroja jest ponovno otključavanje i oslobađanje tijeka života u tijelu svijeta. ...Bujica se uliva iz jednog nevidljivog izvora, točka ulaza je centar simboličkog kruga univerzuma, Nepomična Točka u Budinoj legendi, oko koje, može se reći, da se svijet obrće. Podno te točke jest glava kozmičke zmije – nosač Zemlje, glava zmaja, i simboličke vode ponora, koje predstavljaju božanske živototvorne energije i supstance demijurga...

Drvo života, drugim riječima, sam univerzum, raste iz te točke. Ono je ukorijenjeno u podržavajuću tamu ; zlatna sunčeva ptica pada na njegov vrh; izvor, neiscrpno vrelo, žubori u njegovom podnožju. [Drvo života također je] figura kozmičkog muškarca ili žene ...Jer je heroj kao inkarnacija samog boga pupak svijeta, umbilikalna točka kroz koju energije vječnosti upadaju u vrijeme.

...Kada god je heroj bio rođen, bio je iskovan ili proslijeđen nazad u void {prazninu}, mjesto je označeno i posvećeno. Tamo je podignut hram da označi i nadahne čudo savršene centriranosti; jer to je mjesto proboja u izobilje. Netko u tom mjestu otkriva vječnost.

...Hram može biti uspostavljen bilogdje. Jer, konačno, Sve je svugdje, i bilogdje može postojati sjedište moći. ...Svjetski pupak stoga je sveprisutan. I obzirom da je izvor sveg postojanja, on rađa svjetsko obilje i dobra i zla. Ružnoća i ljepota, grijeh i čednost, zadovoljstvo i bol, jednako su njegov proizvod. 'Bogu su sve stvari pravične, dobre i ispravne“ izjavio je Heraklit; „ali čovjek drži neke stvari pogrešnim a druge ispravnim.“