Bezvremenske Tolstojeve mudrosti
Ako jeste: koliko glava – toliko umova, onda: koliko je srdaca – toliko je vrsta ljubavi.Boga je teško spoznati, ali to ne znači da ga nema, nego je to znak Njegove veličanstvenosti, a naše slabosti.
Bojimo se samo onoga što volimo.
Često čujemo kako mladost kaže: ne želim da živim razumom drugoga, hoću da razmislim sam. A čemu razmišljati o onome što je poznato. Uzmi ono što je gotovo i idi dalje. U tome je snaga čovječanstva.Čovjek je kao razlomak, čiji je brojnik ono što on jest, a nazivnik ono što misli o sebi. Što je nazivnik veći, razlomak je manji.
Daj više odmora jeziku nego rukama.
Dobrota odolijeva svemu, a sama je neodoljiva.
Govori samo o onome što ti je jasno, inače šuti.
Jedini način da ljubav čovjeku ne smeta jeste da se oženi.
Kao da su suze bile ono neophodno mazivo bez koga nije mogla da radi mašina međusobnog opštenja kod njih dvojih…
Lična sreća nije moguća izvan društva, kao što život biljke nije moguć ako je istrgnuta iz zemlje i bačena na besplodni pijesak.
Ljudi se dijele u dvije vrste: jedni prvo misle, a zatim govore i rade, drugi prvo govore i rade, a tek zatim misle.
Mozak besposlenog čoveka je omiljeno prebivalište đavolovo.
Ne treba se stidjeti nikakvog posla, pa ni najodvratnijeg; treba se stidjeti samo besposlenog života.
Ne uznemiruj nikad drugoga onim što možeš sam da uradiš.
Nema Boga za onoga ko ne zna da ga nosi u sebi.
Ničega, reklo bi se, osobenog nije bilo u njenoj odjeći i njenoj pozi, ali njemu je bilo tako lako da je prepozna kao ružu među koprivama…
Nikad ne slušajte one koji loše govore o drugima, a dobro o vama.
Ono što je prošlo više ne postoji, ono što će biti još nije došlo. Pa šta onda postoji? Samo ona tačka u kojoj se sastaju prošlo i buduće. Eto, u toj tački je sav naš život.
Plod niče iz sjemena, a djela iz misli.
Prava naslada nije u tome da nađeš istinu, već da je tražiš.
Prava snaga čovjeka nije u nagonima već u nepokolebljivoj, spokojnoj težnji prema dobru koje čovjek određuje u mislima, izražava u riječima, i sprovodi u djelima.
Prestani govoriti onoga trenutka kad primjetiš da se sam uzrujavaš ili da to čini onaj kome govoriš.
Razum me nije ničemu naučio; sve što znam dalo mi je, otkrilo mi je srce.
Rijetko ćeš se pokajati zbog onoga što si prešutio, a veoma često ćeš se pokajati zbog onoga što si kazao, i još češće bi se kajao kada bi znao sve posljedice svojih riječi.
Samo su dva izvora ljudskih poroka: lijenost i praznovjerje, i samo su dva dobročinitelja: rad i um.
Sedam puta prevrni jezik prije nego što počneš da govoriš.
Sva raznolikost, sva divota, sva ljepota života sastoji se od sjene i svjetla.
Sve misli koje imaju velike posljedice su jednostavne.
Sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu, svaka nesretna, nesretna je na svoj način.
Treba da znaš da osim zadovoljstva postoje sreća i mir drugih ljudi.
U šahu, kao u životu, primjećujemo svoje greške tek kada se drugi njima okoriste.
Uzrok mnogih nesreća leži na dnu vinske čaše.
Većina muškaraca traži od svojih žena vrline kojih se oni sami ne pridržavaju.
Vječna ljubav je nemoguća, isto kao što ni svijeća ne može vječito da gori.
Vrijeme je da prestanemo čekati iznenadne darove života, sami treba da stvaramo život.
Zadovoljstva bogataša stvaraju se suzama siromaha.
Zloba ljudska uvijek polazi od nemoći.
Znanje je tek onda znanje kad je stečeno naporom vlastite misli, a ne pamćenjem.
Žena je kamen spoticanja za karijeru jednog čovjeka.