Strah može postati glavni pokretač u životu. U načelu, kada mu dopustimo da preuzme kontrolu, naš život obilježavaju ograničenja, represija, uskogrudnost, potiskivanje, kazna, krivnja, izgubljena vjera, ‘svetački život’ i stalni napori da izbjegnemo povredu. Sve to može život pretvoriti u pakao.

Oni koji žive vođeni strahom skloni su uzrujati se zbog sitnica, pa čak usred radosnih trenutaka. Oni uvijek traže ono loše, pogrešno ili opasno u svemu. Drugi žive strahujući da će ih se osuđivati, napadati  ili ponižavati. Treći žive okrivljujući druge, okrivljujući život, Boga, sudbinu ili lošu sreću.

A tu su i oni čiji su životi vođeni strahom, koji su izgubili vjeru. Oni ne vide razlog da se ponašaju odgovorno ili da vjeruju bilo kome. Ni sami sebi ne mogu vjerovati. Život im ništa više ne znači. Na kraju krajeva, misle oni, sve je uzaludno. Čak ako žive u obilju, nisu u stanju vidjeti, okusiti,  osjetiti ljepotu življenja zbog staha koji osjećaju. On im otima jasnoću uma, dobrotu, zadovoljstvo i obilje koje im se prostire pred nosom.

Jedan

od najopasnijih aspakata takvog življenja je mogućnost da postanemo nevjerojatno kruti, da počnemo zahtijevati da se sve odvija kao što se odvijalo u prošlosti ili prema našim osobnim očekivanjima i prohtjevima. Bojimo se opustiti, grčevito se držimo vjerovanja, običaja, pravila, odredaba koje nam možda odgovaraju, a možda i ne. Pa onda zahtijevamo da i drugi žive na isti način ili ih odbacujemo i osuđujemo. Takvo življenje proizlazi iz straha i taj strah iz dana u dan povećava. Neprestano plivamo protiv struje. I to je jako naporno…

Stablo koje nije gipko, koje se ne može svinuti na vjetru, puca i lomi se.

Odlomak iz knjige dr. B. Shoshanne „Bez Straha“

prakticanzivot.com