Ako bismo za čovjeka rekli da su njegovo bogatstvo drugi ljudi koji stvaraju dodanu vrijednost nečijem životu, ako bismo rekli da priroda, izumi i ono što je čovjek iz toga naučio i sačuvao jesu bogatstva čovjeka, onda za jednu državu može se reći da su njezina bogatstva povijest svega što je čovjek uradio.

I možda ovaj virus nije ni tako loš da ponovno upoznam svoju zemlju i sve njezine kutke.

Gorski kotar vezan je uz Frankopane koji su se nazivali knezovima Krčkim i pokušavali u to doba dokazati povezanost s rimskom plemićkom obitelji Frangipani (tal. fang i pani- lomiti kruh).

Putovi Frankopana vode do dva najstarija grba njihove obitelji. Grba sa šesterokrakom zvijezdom na crvenom polju, a kasnije su preuzeli grb rimske patricijske obitelji de Frangepanibus s dva lava koji lome kruh.

Svoj utjecaj ostavili su i u Fužinama (lat. fucina - kovačnica; njem. fusionieren – sjediniti). Uz Frankopne još jedno ime vezano je za ovo područje, a to su njihovi krvni srodnici Zrinski (ime po gradu Zrinu).

Oni su zaslužni za pojavu talionica i iskopavanje željezne rude u ovom području, pa uz to i pojava Karolinske ceste koja je bila poveznica između mora i unutrašnjosti, a danas je to cesta Zagreb-Rijeka s čvorištem u Vratima.

Ako krenete put Gorskog kotara povijest je neminovno ostavila svoje tragove. Liburnijski limes od Rijeke do Prezida dugačak 30 km bio je dio obrambene linije u rimsko doba kao zaštita najviše ranjivoga prilaza, istočnih Alpi. Rimljani su ga podigli kako bi se zaštitili od provala germanskih plemena Kvada i Makromana. Kada je rimsko carstvo ponovno bilo ugroženo od strane Kvada, Samarta i Gota pojačali su bedem koji se pružao od Tarsatice do Nauportusa (slovenska Vrhika). Rimska vrata ili Arco Romano danas je jedino što je ostalo od antičkog naselja.

Fužine naseljenost tek 1500 stanovnika koje prije svega živi od turizma i drvne industrije. Njezinih šest naselja od kojh je jedno Lič, ravan koja počinje izvorm rijeke Ličanke, a njegovi zaseoci Banovina, Pirovište i Potkobiljak nalaze se južno od Fužina. Ako želite pronaći dobar med od gorske jele za one kojima manjka željeza ili želite sirup od maslačka za čišćenje jetre, ili možda kupiti dobar škripavac ili svježi sir, koju litru domaćeg mlijeka, sve to možete naći na ovom malom prostoru. Prirodno i domaće.

A postanak Liča veže se uz bijeg ispred Turaka. Pod upravom Zrinskih Lič je bio važno središte, talionica.

Između Delnica, Čabara i Jelenja prostire se Risnjak na oko 6300 km nazvan po risju (proljetna crnjuša (Erica carnea) je višegodišnji zimzeleni grm iz porodice vrijesova ... Brdski vrijes, erika, zimocvijet, risje, rumenkasti vrijesak, rumena crnjuša) ili možda po mački ris.

Kažu da se suprotnosti privlače. Čudesna vegetacija ovdje isprepliće se kao prsti na rukama. Primorska i goranska obilježja potpomognuti Dinaridima i Aplama stvaraju svijet na prvu nespojiv.

Gorski kotar obiluje šumama. Jedna od najpoznatijih je šuma Golubnjak i jelom starom 250 godina i visine od 37 m.

Od vrha Velikog Risnjaka (1528 m) pa Snježnika (1506 m) i Guslice (1490 m) pa sve do Kupe (290 m) nacionalni park Risnjak je podcijenjen nacionalni park u koji entuzijasti, prirodoslovci i planinari vole dolaziti.

Velika raznolikost morfoloških, geomorfoloških prirodnih raznolikosti na malom prostru kao i nacionalnih rezervata bijele samarske stijene. Bijele i samarske stijene strogi su rezervat koji se proteže na području Primorsko-goranske županije i Karlovačke županije, a najbliži grad su Delnice.

Poučna staza Leska na Risnjaku broji 23 stanice ili točke. Jedna od njih je i Cret ili tresetište vlažna staništa, bez stabala s dosta mahovine u kojem biljke trunu bez kisika i datiraju još od ledenog doba. U njima žive biljke poput mesožderki i orhideja.

Put s noge na nogu dalje vodi do Ponora, morfološke i hidrološke pojave, a vezana je uz vapnenačke naslage. S jedne strane vapnenac, a s druge strane dolomit kao bogatstvo geoloških podloga.

Ptica u nacionalnom parku Risnjak ima 114 vrsta. Kud god da se okrenete čujete njihov cvrkut kao da ih je Mozzart skladao. Cvrkut ptica, zelenilo, šuštanje grana nošene vjetrom i tišina ne dozvoljavaju vam ništa osim isključiti se od ostatka svijeta i uživati u onome što je priroda stvarala svih ovih godina.

Biljni i životinjski svijet žive u zajednici dajući prostora jedni drugima. Najpoznatije ptice su tetrijeb, sivi sokol, sova i mali ćuk koje se sakrivaju unutar visokih stabala. A ona pak na skučenom prostoru natječu se tko će biti viši.

Flor de las nieves ili runolist proviruje s teško dostupnih stijena i izgled moćno kao lavlja šapa (grč. leon-lav, podion – nožica) i nekada je bio zataknut za šešir planinara kao znak raspoznavanja. Njegov zvjezdoliki cvijet mami osmijeh na licu. Tako nježan i lijep i kao da je sva mirnoća ovog svijeta u njemu. Neopterećen, pronašao je sebi mjesto pod suncem.

No, ništa ovdje ne bi bilo potpuno bez risa, medvjeda i vuka. Otiske šape risa kao najskrivenije zvijeri u Europi teško da ćete pronaći.

Neiskorištene planinske šume pravi su dom za ove životinje. Kako su oni ugrožena vrsta dva su dopremljena iz rumunjske i sada imaju dom u ovom nacionalnom parku. Vuk, živi u čoporu, a na Risnjaku se pojavljuju u skupinama šest do sedam. Prvi idu oni koji su stari i nemoćni, njih slijede ženke i drugi vukovi, a alfa mužjaci idu na kraju čopora. Za mrkog ili smeđeg medvjeda cijeli nacionalni park je premalen, jer tipično obitavalište medvjeda je puno veće od ovog nacionalnog parka. Tako da se spuštaju do obiteljskih kuća i traže hranu.

I onda opet malo do Fužina i Špilje Vrelo. Dugačka svega tristotinjak metara, specifična je po staklatitima koji se savijaju pod utjecajem vjetra. I zaista ako želite ući u špilju bez ikakvog srama ponesite kapu i toplu jaknu, jer unutra na 8°C osjet hladnoće je bar dva do tri stupnja niži. Specifičnost same špilje je podzemna voda koja teče kroz nju. Osvijetljena LED rasvjetom i ukrašena neobičnim oblicima poput patuljka, dobrog duha špilje na samom ulazu, pa stupom koji nalikuje na Biskupa ili pak oblikom koji podsjeća na Majku Božju.

Dio špilje uslijed jesenskih kiša ili otapanja snijega napuni se do vrha vodom i priroda pokazuje koliko je snažna i moćna. Na kraju špilje nalazi se poklon statua snimateljske ekipe filma Winnetoua i Old Shatterhanda. Za vrijeme snimanja filma (2015-2016) ova špilja služila je indijanskom poglavici za skrivanje blaga.

Iako su Fužine malo mjesto, znamenitosti ne nedostaje kao što su Roswell City do kojih vozi vlakić i koji je bio simbol snimanja istoimenog filma. Crkva Sv. Antona Padovanskog izgrađena je između 1808, do 1833. godine. A najpoznatije svetište je Majke Božje Snježne koja se 1733. godine ukazala na snijegu i koja je zaštitnica Fužina, a slavi se 5. kolovoza.

I da, tu je i najstarija škola u Hrvatskoj, izgrađena 1785. godine pa se ča-kaj-što još uvijek ovdje isprepliću u govoru. Bajer, Lepenica i Potkoš bogata su ribom, pastrvama, šaranom, amurom ...pa sve do jedriličarskih regata, surfanja, vožnjom čamcima i kanuima.

Pa opet malo do mjesta Lič u kojem se nalazi park dr. Franje Račkog, prvog predsjednika Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti koji je rođen u Fužinama.

I tako, moje putovanje završava ovdje. Krećem put mog Zagreba. Lijepa li se zemljo moja, ali do nekog slijedećeg putovanja moj Zagreb kak' imam te rad.