Uredništvu

 

Mislim da sam predugo bila tolerantana prema Dinajinom ponašanju.U nekoliko slučajeva me uspjela izbaciti iz takta, izrekla sam grubo neke riječi, ali i dalje stojim iza svake izgovorene misli.Ponašanje ove osobe je BOLESNO.Nije normalno da se netko nakači za drugu osobu na ovakav način, da me se provocira, a da pri tome svi šutke samo promatraju sa strane bez želje da se opomene ili ona ili ja.

Nikada nisam komentirala niti jedan njezin post na grub i neljubazan način...ona moj je.

Nikada nisam njezino djelo nazvala jeftinim...ona/srcemsrcu, jesu...

Nikada mi nije palo na pamet secirati neku njezinu pjesmu...ona moje secira dan za danom, i to naziva konstruktivnim dijalogom, a u slučaju reakcije netoleriranjem komentara.

Ne odogovara mi njezin način komunikacije...zato radije odšutim i prijeđem dalje.Nekoliko puta sam pogriješila i toga sam svjesna, ali samo sam tražila da me se ostavi na miru.

 

Ne divim se njezinoj osobnosti, ne hvalim je, ne divim se njezinom radu kao terapeutu, ne divim se njezinim postovima, ne divim se "njezinom svekolikom znanju"...Da li tu griješim? Ako je odgovor potvrdan, onda ću i dalje nostiti taj svoj grijeh.

Ako na ovome mjestu ne mogu normalno komunicirati, žao mi je, i to posebno zbog velikog broja dragih i dobrih osoba, ali moj mir mi je važniji.Nisam od onih koji sebe nazivaju duhovnjacima i koji tvrde kako ih izvanjsko ne dira.Ja evo priznajem, dira me, i ako se osjećam loše, otvorit će se neka nova vrata, bilo unutarnja ili ona vanjska.

Ovo pišem, jer mislim da uvelike kasnite sa reakcijom.Većina ne želi ništa reći jer ovo nije njihova bitka,ali i šutnja ponekad itekako zna stvoriti buku.

 

Poštovanje

Safiris