Il uzija misli-Vi niste vaše misli

Većina ljudi čitav život provede zarobljena unutar zidina vlastitih misli. Nikada ne zalaze s onu stranu uskog, personaliziranog osjećaja vlastitog ja koje je stvorio um, a uvjetovala prošlost. U vama se, kao u svakom ljudskom biću, skriva dimenzija svijesti daleko dublja od misli. To je sama bit onog tko vi jeste. Možemo je nazvati prisutnost, svijest neuvjetovana svjesnost. U drevnim učenjima govori se o unutarnjem Kristu ili o Buddhinoj prirodi. Otkrivanje te dimenzije oslobada i vas i svijet od patnje koju nanosite sebi i drugima dok je ono >malo ja<, stvoreno umom, sve što poznajete, jedino što upravlja vašim životom. Ljubav, radost, kreiranje, trajni unutarnji mir ne mogu prožeti vaš život osim kroz tu neuvjetovanu dimenziju svijesti. Ako makar i povremeno misli koje vam prolaze glavom možete prepoznati kao puke misli” ako možete postati svjesni vlastitih mentalno-emocionalnih reaktivnih obrazaca dok se odvijaju, tada se ta dimenzija već pojavljuje u vama kao svijest u kojoj se dogadaju misli i emocije, kao bezvremeni unutarnji prostor u kojemu se otkriva sadržaj vašeg života.

Struja razmišljanja posjeduje golemu moć koja vas lako može povuči sa sobom. Svaka misao se pretvara da je osobito znaćajna. Zeli potpuno obuzeti vašu pažnju. Evo nove duhovne metode da vaše vlastite misli ne shvačate previše ozbiljno. Kako li je samo ljudima lako pasti u zamku svog misaonog zatvora! U svojoj žejli za znanjem, razumijevanjem i kontrolom, ljudski um svoja mišljenja i stavove pogrešno smatra istinom. Tvrdi: eto, tako stoje stvari. Morate biti vći od misli da biste shvatili da kako god protumaćili “svoj život” nečiji tuđi život ili ponašanje, kako god prosuđivali bilo koju situaciju, to nije ništa drugo nego gledište, jedna od mnoštva mogucih perspektiva. To je samo puka gomila misli. No, stvarnost je sjedinjena cjelina u kojoj je sve medusobno isprepletenq gdje ništa ne postoji samo za sebe. Razmišljanje razbija stvarnost u fragmente, rasijeca je na konceptualne djeliće. Um koji razmišlja koristan je i moćan instrument, ali vas ujedno jako ogranićava kad potpuno preuzme vaš život, kad ne shvatite da predstavlja samo mali dio svijesti koja jeste.

Mudrost nije proizvod misli. Duboka spoznaja stvarne mudrosti izvire iz jednostavnog čina kad nekome ili nečemu posvetite potpunu pažnju. Pažnja je praiskonska inteligencija, sama svijest. Ona rastvara prepreke koje stvara konceptualna misao, a prati je spoznaja da ništa ne postoji samo za sebe. Pažnja udružuje onoga koji promatra i ono promatrano u sjedinjenom polju stvarnosti. Pažnja iscjeljuje odvojenost.

Kad god vas obuzme kompulzivno razmišljanje izbjegavate stvarnost. Tada ne želite biti gdje jeste. Ovdje i sada. Dogme – religijske, političke, znanstvene – izraslaju iz pogrešnog uvjerenja da misao može obuhvatiti stvarnost ili istinu. Dogme su kolektivni konceptualni zatvori. Neobčtno je to što ljudi vole svoje zatvorske čelije jer im pružaju osjćiaj sigurnosti i lažan osjećaj ,ja znam”.

Čovječanstvu ništa nije nanijelo veću patnju od njegovih dogmi. Istina je da se svaka dogma prije ili poslije raspada, jer stvarnost će naposljetku razotkriti njezinu lažnost. No, ako ne prepoznamo njezinu temeljnu zabludu, zamijenit će je neka druga.  Koja je to temeljna zabluda? Poistovjećenost s mišlju. Duhovno budenje je budenje iz sna misli. Carstvo svjesnosti mnogo je prostranije nego što ga misao može obuhvatiti. Kad više ne vjerujete u sve što mislite, iskoračujete iz misli i jasno uviđate da vi niste mislilac. Um postoji u stanju ,oskudice* i zato uvijek žudi za još

nećim. Kad se poistovjetite s umom, lako vas obuzima dosada i nemir. Dosada ukazuje na to da um žudi za dodatnim poticajima i za dodatnom hranom za misli te da njegova glad nije zadovoljena. Kad vam je dosadno, glad uma možete zadovoljiti prelistavanjem časopisa, telefonskim pozivom, gledanjem televizije, pregledavanjem internetskih stranica, kupnjom ili – što nije neuobičajeno – prenošenjem mentalnog osjećaja praznine i potrebe za nečim na tijelo a tada je nakratko možete zadovoljiti hranom. No, možete ostati u stanju dosade i nemira, promatrajući kako to izgleda kad vam je dosadno i kad ste nemirni. Dok u taj osjećaj unosite svijest, nenadano se oko vas otvara prostor ispunjen tišinom. Kako se osjećaj unutarnjeg prostora širi, osjećaj dosade će poćeti slabiti u svom intenzitetu i znaćenju. Tako vas čak i dosada može podučiti

tome tko jeste, a tko niste. Otkrivate da vi niste ta osoba kojoj je dosadno.. Dosada je jednostavno uvjetovano kretanje energije u vama. Niti

ste vi osoba koja je bijesna, tužna ili ustrašena. Dosada, bijes, tuga ili strah nisu vaši, nisu nešto osobno. To su stanja ljudskoga uma. Ti osjeičji dolaze i prolaze.

Ništa od onoga što dolazi iprolazi niste vi.

,Dosadno mi je.” Tko je svjestan toga?

“Bijesan sam, tužan, uplašen.” Tko je svjestan toga?

Vi ste spoznaja, a ne stanje koje spoznajete.

Predrasude bilo koje vrste podrazumijevaju da ste poistovjećeni

s umom koji razmišlja. To znadi da više ne vidite

drugo ljudsko biće, nego samo vlastito mišljenje o tom

ljudskom biću. Svođenje životnosti drugog ljudskog bića

na ideju već je samo po sebi oblik nasilja.

Razmišljanje koje nije ukorijenjeno u svijesti služi samom sebi i nefunkcionalno je. Pamet u kojoj nema mudrosti iznimno je opasna i destruktivna. To je trenutaćno stanje većine pripadnika ljudske rase. Jačanje misli u obliku znanosti i tehnologije, iako samo po sebi nije ni dobro ni loše, također je postalo destruktivno, jer razmišljanje koje iz njih proizlazi nije ukorijenjeno u svjesnosti. Transcendiranje misli sljedeči je korak u ljudskoj evoluciji.

To je sada naš hitan zadatak. Ne znaći da više ne trebamo razmišljati, nego samo da se ne trebamo više

potpuno poistovječivati s mišlju, da misao više ne treba vladati nama. Osjetite energiju svog unutarnjeg tijela. Mentalna buka istog se trenutka usporava ili prestaje. Osjećajte energiju u svojim rukama, nogama, trbuhu i prsima. Osjetite život

koji jeste, život koji oživljuje tijelo. Tijelo tada postaje staza koja vodi u dublji osjećaj životnosti ispod kolebljivih emocija i razmišljanja. U vama postoji životnost koju možete osjetiti čitavim svojim Bićem, a ne samo glavom. U toj prisutnosti u kojoj ne morate razmišljati, živaje svaka vaša stanica. Pa ipak, ako vam je u takvom stanju misao potrebna zbog nekog praktićnog zadatka, na raspolaganju vam je. Um i dalje može djelovati i djeluje prekrasno kad se njime koristi obuhvatnija inteligencija onoga što vi jeste, i kad se kroz to izražava. Možda niste zamijetili da se kratka razdoblja u kojima ste “svjesni bez misli” sasvim prirodno i spontano već pojavljuju u vašem životu. Možda se bavite nekom tjelesnom aktivnošću, jednostavno hodate, možda čekate na šalteru u zraćnoj luci i toliko ste potpuno prisutni da se

uobičajena mentalna statčna buka povlaći, a na njezino mjesto dolazi svjesna prisutnost. Možda promatrate nebo ili slušate nekoga bez ikakvih unutarnjih mentalnih primjedbi. Opažanje vam je savršeno jasno i misao ga ne zamagljuje. Umu ništa od toga nije važno, jer on ima pametnijih stvari za razmišljanje. Osim toga, i ne pamti takve stvari i zbog toga možda niste ni zamijetili da se to već dogada. Istina je da je to najznatajnije što vam se može dogoditi. To je podetak pomaka od razmišljanja prema svjesnoj prisutnosli. Neka vam u stanju >neznanja< postane ugodno. Ono će vas odnijeti s onu stranu uma, jer um uvijek pokušava zaključivati i tumačiti. Plaši se neznanja. Zato, ako se možete ugodno osjećati u neznanju, već ste nadrasli um’ Iz tog stanja tada izranjaju dublje spoznaje koje nisu konceptualne. Umjetničko stvaranje, sportovi, ples, podučavanje, savjetovanje – vještina na bilo kojem podrućju podrazumijeva ili da um koji razmišlja više uopće nije uključen ili da je barem smješten na drugo mjesto. Stvari u svoje ruke preuzimaju moć i inteligencija koji su veći od vas, ali u biti jedno s vama. Više se ne odvija proces donošenja odluka, nego se spontano dogada ispravno djelovanje, kojim ne upravljate vi. Majstorstvo života ne zahtjeva kontroliranje. Uskladujete se s obuhvatnijom sviješiu, a ona djeluje, govori, obavlja poslove. Trenutak opasnosti može donijeti privremeni prekid u struji razmišljanja i tako vam dopustiti da iskušate što to znaći biti prisutan, budan, svjestan. Istina je daleko obuhvatnija nego što bi um to ikada mogao shvatiti. Nijedna misao ne može obuhvatiti Istinu. U najboljem slučaju može ukazivati na nju. Primjerice, mogla bi reći: ,Sve su stvari u biti jedno. To je ukazivanje, a ne objašnjenje. Razumijevanje tih riječi značilo bi duboko u sebi osjetiti istinu na koju te riječi ukazuju.

Iluzija vremena

Na prvi se pogled doima da je sadašnji trenutak samo jedan od mnoštva trenutaka. Svaki se dan vašeg života naizgled sastoji od tisuća trenutaka u kojima se dogadaju razliilte stvari. No ako se malo bolje zagledate, zar uvijek ne postoji samo jedan jedini trenutak? Zar život nije uvijek samo ovaj trenutak?

Ovaj trenutak – Sadašnji trenutak – jedino je od čega nikada ne možete pobjeći, jedini stalan čimbenik vašegživota. Sto god se dogadalo, kako god vam se život mijenjao, jedno je sigurno: uvijek je Sadašnji trenutak. Budući da ne možete pobjeći od Sadašnjeg trenutka, za- što ga ne biste srdaćno dočekali, zašto se ne biste sprijateljili s njime?

Kad se sprijateljite sa sadašnjim trenutkom, osjećat ćete se kao kod kuće gdje god se nalazili. Ako se ne osjećate ugodno u Sadašnjem trenutku, nelagodu ćete nositi sa sobom kamo god pošli. Sadašnji je trenutak takav kakav jest. Uvijek. Možete li ga takvim prihvatiti? Podjela života na prošlost, sadašnjost i budućnost proizvod je uma, i u konadnici puki privid. Prošlost i budućnost su misaoni oblici, mentalne apstrakcije. Prošlosti se možemo prisječati samo u Sadašnjem trenutku. Pamtite dogadaj koji se dogodio u Sadašnjem trenutku i pamtite ga u sadašnjosti. Budućnost je, kad se dogodi, Sadašnji trenutak. Stoga je Sadašnji trenutak jedini stvaran, jedino što uvijek postoji.

Ako pažnju usmjerite na sadašnji trenutak, to nije nijekanje onog što vam je u životu potrebno, nego prepoznavanje onog najvažnijeg. Tada se mnogo lakše možete uhvatiti u koštac s manje važnim stvarima. To ne znači da trebate reći: “Više se ne bavim problemima, jer postoji samo Sadašnji trenutak. Nije tako. Najprije otkrijte ono najvažnije, pretvorite Sadašnji trenutak u svog prijatelja, a ne u neprijatelja. Priznajte ga i poštujte. Kad je Sadašnji trenutak temelj i najvažnija žarišna točka vašeg života, tada se život odvija s lakoćom. Sto je važnije u poslovima kao što su pospremanje posuđa, sastavljanje poslovne strategije, planiranje putovanja – sam rad ili rezultat koji želite postiii djelovanjem?

Ovaj ili neki budući trenutak? Odnosite li se prema ovom trenutku kao da je prepreka koju morate nadvladati? Imate li osječaj da morate stiči do nekog budućeg trenutka koji je mnogo važniji? Gotovo svaki čovjek živi tako većinu svog života. S obzirom na to da budućnost nikada ne stiže, osim u obliku sadašnjosti, takav je način života nefunkcionalan. U njemu se stvara trajna atmosfera nelagode, napetosti i nezadovoljstva. Tu nema poštovanja života, koji jest sadašnji trenutak i nikada ne može biti ništa osim sadašnjeg trenutka. Osjetite životnost u vlastitom tijelu. To vas usidruje u Sadašnji trenutak. U konaćnici ne preuzimate odgovomost za život sve dok ne preuzmete odgovornost za ovaj trenutak – Sada- šnji. To je zbog toga što je Sadadnji trenutak jedini u ko- jemu možete pronaci život. Preuzimanje odgovornosti za ovaj trenutak znaći da se ne suprotstavljate  “takvosti” Sadašnjeg trenutka, ne sukobljavate se s onim što on jest. To znaći da ste uskladeni sa životom. Sadašnji je trenutak takav kakav je, jer ne može biti drukčiji. Ono što su budisti oduvijek znali sada potvrduju fizičari: ne postoji izdvojena stvar ili dogadaj. Ispod povr- šine sve su stvari medusobno povezane, sve su dio sveukupnosti kozmosa koji je stvorio oblik ovog trenutka.

Kad prihvatite ono što jest, tada se uskladujete s moći i inteligencijom samog života. Tek tada možete postati pokretać pozitivnih promjena u svijetu. jednostavna, ali radikalna duhovna metoda jest i prihvaćanje svega onog što izroni u Sadabnjem trenutku – kako iznutra, tako i izvana. Kad vam se pažnja prebaci na Sadabnji trenutak, javlja se osjećaj budnosti. Kao da se budite iz sna, iz sna o misli, iz sna o prošlosti i budućnosti. Ispunjeni ste jasnočom i jednostavnošću. Više nema prostora za stvaranje problema. Postoji samo ovaj trenutak, takav kakav jest. Onog trenutka kad pažnju usmjerite na Sadašnji trenutak, spoznajete da je život svet. Kad ste prisutni, sve što zamjecujete postaje sveto. Sto više živite u Sadašnjem trenutku, to više osjećate jednostavnu, ali duboku radost Postojanja i svetosti sveukupnog života. Većina ljudi Sadašnji trenutak zamjenjuje s onim što se dogada u Sadašnjem trenutku, ali toje pogrešno. Sadašnji trenutak obuhvatniji je od onog što se u njemu dogada.

Sadašnji trenutak je prostor u kojemu se odvijaju dogadaji. Zato nemojte pomiješati sadrižaj ovog trenutka sa Sada- šnjim trenutkom. Sadašnji je trenutak obuhvatniji od bilo kojeg sadržaja koji se u njemu pojavljuje. Kad zakoračite u Sadašnji trenutak, iskoračili ste iz sadr- žaja svog uma. Usporava se neprestana bujica razmišljanja. Misli više ne vladaju vama, ne uvlače vas do kraja u sebe. Izmedu misli se javljaju praznine – prostranost, ti- šina. Počinjete spoznavati da ste prostraniji i dublji od vlastitih misli.

Misli, emocije, osjetilni opaižaji i sve ono što doživljavate sačinjava sadržaj vašeg života. >Moj život< je ono iz čega crpite osječaj vlastitog ja; >moj život< je sadržaj, ili vi barem u to vjerujete.