Zelena vila, zelena božica, la fée verte… apsint ima mnogo nadimaka, a prate ga i mnoge priče, više ili manje točne. Ali, ono što je istina jest da je apsint imao važnu ulogu u kulturi i umjetnosti, a već 200 godina inspirira pisce, slikare, ali i koktel-majstore.

Pelinkovac?!

Apsint je zapravo rođak našem pelinkovcu – to je biljni liker koji se radi od pelina, komorača i anisa. Biljke se prvo namaču u alkoholu, a zatim se mješavina destilira pri čemu biljna ulja i alkohol isparavaju. Zatim se oni ponovno kondenziraju zajedno, a proizvođač onda razrjeđuje alkohol vodom, u skladu sa zakonom.

Baudelaire, Van Gogh i ekipa

Apsint se prvi put počeo proizvoditi krajem 18. stoljeća, a popularnost je stekao polovinom 19., kad su ga francuski vojnici počeli piti kao preventiv malariji. Apsint je postao tako popularan da je vrijeme oko 17.00 sati popodne bilo zvano „zeleni sat”. Posebno su ga prihvatili umjetnici: pisci Arthur Rimbaud, Charles Baudelaire, Paul Verlaine, Émile Zola, Oscar Wilde i Vincent van Gogh bili su okorjeli uživatelji u apsintu.

Ali, istovremeno je apsint dobivao i lošu reputaciju. Jedan je kritičar tvrdio: „Apsint od vas radi luđaka i kriminalca, izaziva epilepsiju i tuberkulozu i ubio je tisuće Francuza. Od muškarca on stvara razjarenu zvijer, od žene mučenicu, a djecu degenerira. Uništava obitelji i prijeti budućnosti zemlje.” Doduše, iza ovih kritika stajali su pobornici prohibicije i proizvođači vina koje je popularnost apsinta posebno ugrozila, tako da ih treba uzimati s rezervom.

Halucinacije i zabrana

Ono što se apsintu najviše zamjeralo je da izaziva halucinacije. Kap apsinta koja je prelila čašu, bila je kad je jedan Švicarac ubio svoju obitelj, navodno pod utjecajem ovog pića. Apsint se počeo zabranjivati diljem svijeta.

Ono što danas znamo jest da apsint nema nikakvo halucinogeno djelovanje, koliko god privlačna baš ta njegova karakteristika zvučala. Sve halucinacije i svi zločini povezani s apsintom, zapravo su povezani s prekomjernim uživanjem alkohola, posebno onog loše kvalitete. Iste bi se dogodilo i događa se, od loše rakije, whiskeya ili votke. Uz to, Baudelaire je svoj apsint kombinirao s opijumom, Rimbaud s hašišom, tako da im se sigurno svašta pričinjalo.

Početkom 21. stoljeća, skidaju se zabrane s apsinta i njegova popularnostraste. Pokret je krenuo u zemljama u kojima apsint nikad nije bio zabranjen, posebno u Češkoj i Španjolskoj, a ponovno su ga rado prihvatili slikari i pisci.

Hemingwayev recept

Za kraj vam donosimo recept za koktel koji je izmislio Ernest Hemingway koji je u apsintu uživao u Španjolskoj, 20-ih i 30-ih godina prošlog stoljeća: „Ulijte mjericu apsinta u čašu za šampanjac. Dodajte hladni šampanjac, dok ne dobijete tekućinu mliječno bijele boje. Polako popijte tri do pet čaša.”

https://www.pauza.hr/blog/pauziraj-malo/zasto-je-apsint-bio-zabranjen