Gdje su bili svi ti ˝Hrvati˝i˝Hrvatice˝ kada se raspisivala peticija za referendum o poništavanju pretvorbe i privatizacije, zabrane prodaje resursa, zabrane GMO-a i za ponovni referendum o pristupanju Hrvatske u Europsku uniju? Gdje su bili kada su se održavali Occupy prosvjedi i maršprotiv Monsanta? Što drugo i očekivati od suviše lijenih ljudi za aktiviranje oko konkretnih stvari koje se tiču cijelog naroda? Nemojte mi govoriti o volonterima (iliti crkvenim aktivistima, kako se i sami nazivaju po medijima) i o tome da je inicijativa, zajedno s svim (skupocjenim) jumbo plakatima i merchindiseom bila financirana od same udruge. Samo Karamarko i zagovornici ovog pokreta mogu tvrditi da su oni sve sami učinili iz svog džepa. Šira slika je ljudima s kritičkim razmišljanjem potpuno jasna. No, kritička svijest je potpuno izostavljena ovih dana. To još volim nazvati i ´kobasica´stanje uma koje ne propitkuje, već radi ono što mu drugi kažu da radi, zbog manjka vlastitog mišljenja i vlastitog stava.
Brižna crkva
Više od 6000 volontera diljem Hrvatske? zaista vjerujete da je moguće da ovakav inertan narod odjednom ustane s 6000 volontera koji će dežurati za štandovima, besplatno, dok toliku količinu ljudi nismo bili sposobni sakupiti na niti jednom prosvjedu koji se ticao gorućih pitanja oko vlade, politike, radnih mjesta i ljudskih prava? Dajte ljudi molim vas. Sveta stolica se itekako isprsila za svoje interese ovaj puta, interese koji su daleko od dobrobiti čovjeka, već se tiču vlastitih, pohlepnih ciljeva. Ako je Crkva tako dušobrižnička, zašto se, u ime očuvanja obitelji, ne založi za mlade parove pa pokrene inicijativu da im se osigura budućnost? Nemojte zavaravati sami sebe i tvrditi da Crkva za to nije sposobna jer itekako jest pogotovo danas kada ima ovlasti u svemu, posebno u politici koja i jest kriva za ovakvu situaciju u državi. Crkva se ne buni previše (a niti njezini crkveni aktivisti) oko toga što se mladim ljudima sustavno uskraćuju prava na pristojan život, ne mogu se zaposliti nakon fakulteta, 50% ih je na burzama, žive kao podstanari praktički cijelo vrijeme, svakodnevno slušamo o nasilnim otpuštanjima s radnih mjesta, a kamoli da razmišljaju o vlastitoj obitelji i tako dalje. No, Crkva se s razlogom ne želi baviti time, ona vodi brigu ipak o stvarima iz kojih može izvući korist. To je dragi moji Hrvatska stvarnost. Crkva očito bira svoje prioritete.
Zašto pomoći ljudima i ulagati trud, kada se do cilja može doći jednostavnim pranjem mozga s već uhodanim sistemom (mise, letci, vrbovanja, kucanja na vrata ljudima i širenje propagande u njihovim domovima). No, o tome se ne govori zar ne?
No, tko je koga financirao je manje bitno u usporedbi s time da Hrvate i Hrvatice, očito, više mori tko s kim spava nego budućnost njih, njihove djece u Europskoj uniji, razvlašćivanje nacije od strane politike i stranih korporatista, forsiranje GMO hrane itd.
Očuvanje obitelji?
Zbog čega se toliko naglašava sama svetost heteroseksualne zajednice, te se promovira ova inicijativa pod opaskom očuvanja obitelji?? Zbog čistog desničarskog političkog svjetonazora poduprt Crkvenim inzistiranjem za povećanjem nataliteta u državi. Ovo je jedini razlog zašto su svi ti mediji poduprli ovu priču, više nego druge stvari (od potpisivanje važnijeg referenduma i samog prosvjeda protiv Monsanta na kojega je došlo 200tinjak ljudi – sramota), te zašto je i sama Crkva to poduprla, kao što se i usprotivila zdrastvenom odgoju. Prosječnom, nepismenom i neobrazovanom građaninu/građanki, te starcima i penzionerima (koji su bili najveća ciljana skupina ovoj inicijativi) se činilo razboritije pristati na to da država upravo u ovaj referendum utroši 80 000 000 kuna, umjesto na referendume o EU, jer je ovo ˝važnije˝ od svih ostalih problema. Kao da imamo viška novca, te da nema pametnijih stvari u koje ga treba potrošiti? Kako je to moguće? Tako ćemo imati tri referenduma od osamostaljenja: referendum o osamostaljenju, ulazak u EU i definicija obitelji…. nevjerojatno.
Kad je Crkva nastupila na scenu u početku devedesetih, nakon što su ju, jadnu, komunisti ugnjetavali i cenzurirali, počela je širiti svoje političke veze i trpati se u sve moguće pore društva, promovirajući svoje zastarjele svjetonazore. Pod opaskom, zabrane kontracepcije, homoseksualci su demoni, zdravstveni odgoj jest vražje djelo, pokušava se od ljudi napraviti indoktriniranu, rasplodnu živad koja pravi djecu, no, zbog čega? Iz jednog jedinog razloga: da se ima više vjernika koji će ispunjavati Crkvu. Kršćanska religija i crkveni kler su itekako svjesni da su ljudi počeli naglo gubiti interes za nju zbog obrazovanja, lakšeg pristupa informacijama i kulturnog napretka društva koje vodi ka tome da se religije smjeste u okvir mitologije i prošlosti (gdje im je i mjesto). Zbog maničnog straha od obrazovanih i ne-indoktriniranih mladih ljudi Crkva je primorana napasti svim raspoloživim sredstvima za spas onoga što se spasiti eventualno može. I ovo je praktičan način na koji se može voditi rat protiv kritičke svijesti i razmišljanja vlastitom glavom.
´Više vjernika pod svaku cijenu!´
Jedini spas je više vjernika pod svaku cijenu. Crkvi ne odgovara zdravstveni odgoj jer joj općenito ne odgovara da ljudi budu obrazovani i da grade svoje vlastite stavove i poglede na život, već da imaju one koje propisuje tobožja religija. U ovu priču se homoseksualnost, kao stvar koja je sve zastupljenija u 21. stoljeću, jer ljudi počinju priznavati svoju sklonost, dok su ju prije tajili zbog društvenog pritiska, postaje demonizirana jer ova manjina ˝ škodi ˝ (u navodnicima) njihovom planu globalnog rasploda i množenja malih dobrih bogomoljaca, unatoč tome što homoseksualnost nema veze, niti ugrožava natalitet pojedine nacije i samu obitelj. Ali, iz nekog razloga od homoseksualaca ne mogu baš očekivati da će biti bogomoljci u prvim redovima na misi (pitam se i zašto). Stoga, LGTB svjetonazori (što podrazumjeva i podržavanje ljudi LGTB sklonosti), kao i ateizam, te rastuća kršćanofobičnost u ljudi (koja s razlogom raste) Crkvi nikako ne odgovara. U vrlo je delikatnoj situaciji.
Zbog toga, ovo licemjerje jest dovelo do toga da se na prepreden i pokvaren način ispod pulta proguravaju i potiču ovakve inicijative. Jadni, napaćeni crkveni aktivisti su ove dane muku mučili s zlostavljačima (pederima), vandalima (zlim pederima) i huliganima (demonskim pederima) koji su ih pendrečili, maltretirali, trgali peticije, spaljivali štandove, dok se oni ovom inicijativom bore za jednakost, mir u društvu te poštivanje dostojanstva svake osobe. Pitam se kojih osoba? Crkvenih aktivista? Svećenstva? Zadojenim desničarima? Na koji se način ugrožavaju prava ljudi, više nego ulaskom u EU, jedenjem otrovne hrane, da je u to potrebno utući toliki novac? To je sve moguće jedino u društvu apsurda.
Očuvanje obitelji?
Zagovaranje da se brak treba smatrati isključivo zajednicom muškarca i žene, pod opaskom ´očuvanja obitelji´ je potpuno licemjerje. Ljudi homoseksualne orijentacije nemaju veze s tim niti istospolni brakovi ugrožavaju ´svetu obitelj´ kao što se može vidjeti iz brojnih primjera u drugim državama koje su odobrile istospolne brakove.Ova inicijative vam neće pomoći u očuvanju obitelji, kao što se obitelj niti nije očuvana u strogo heteroseksualnom okruženju do danas jer će sama statistika i iskustvo velike većine ljudi reći da su hetero brakovi najčešće oličenje preljuba, nepoštovanja, nasilja, razvoda, psihičkog i fizičkog maltretiranja djece, koja zatim kada odrastu budu nesređeni ljudi. Što je s licemjerima koji nedjeljom idu u Crkvu, a preko tjedna psihički ili fizički maltretiraju ukućane, varaju, tuku ženu, robuju porocima, ´briju´ samo na sebe i svoj ego, upropaštavaju okoliš i ne bave se ničim aktivnim za svoju zajednicu, a zatim se izjašnjavaju kao vjernici na popisu stanovništva? Kršćanstvo zapravo jako malo ljudi zastupa i živi i zato se ova inicijativa nipošto ne smije pozivati na veliki broj Kršćana koji su ju podržali. Kada bi se istinski tražio popis pravih Kršćana, ne bi ih bilo niti 12% u ovoj državi. Tako da, pozivati se na brojke je smiješno, jer su to sve ljudi koji misle da, ako su Hrvati, moraju biti i Kršćani, no od samog svjetonazora su vrlo daleko.
Najtužnije jest da su svi ljudi za štandovima na ovo nasjeli i zapravo samim podržavanjem takvog sistema naškodili sebi i generacijama koje dolaze nakon njih. Poštedite me komentara o tome da se inicijativa bavi očuvanjem obitelji. To je najsmješnija i najapsurdnija stvar koja je izvaljena od samog početka. Obitelji su razorene u ovom društvu od davnih dana. A razorili ih nisu zli homoseksualci i lezbijke, već država, sistem u kojem živite. A da ne spominjem ´borce za pravdu (i kobasicu)´ koji su zdušno provodili dane na internetu komentirajući članke o akciji ˝u ime obitelji˝ i klikali dislike-ove, osjećajući se time vrlo korisnima.
Nemojte se zavaravati da je ovo pobjeda ˝inicijative za pravu stvar˝, jer je ovo pobjeda pranjem mozga nad neukim ljudima, neobrazovanima, starcima i svima koji su bili ciljana skupina, i to na načine dezinformiranja i nezakonitog prikupljanja potpisa. Brojna su svjedočenja, a u to su se mnogi mogli uvjeriti ukoliko su pristupili kojem štandu, da su građani bili dovođeni u zabludu zašto uopće potpisuju. Naglašavam, to nije svugdje bilo tako, ali iz osobnog iskustva znam što se i kako govorilo, pa čak i do mjere da se govorilo: ´to vam je za brak pa ćete odlučiti hoćete li im dati ili ne´, te su osobe koje su čak sklone uvođenju braka za istospolne partnere bile dovedene u zabludu. Nadalje, način prikupljanja potpisa za ovu konkretnu inicijativu je, u određenom prisutnom djelu, bio i protuzakonit. Naime, potpisi se moraju skupljati samo na za to predviđenim i označenim mjestima. Imamo međutim svjedočenja da su se potpisi prikupljali po kućama, na radnim mjestima, neposrednim odlaskom »na teren« volontera, u Crkvama za vrijeme mise i ispred ponekih biračkih mjesta kao što se može vidjeti na ovom linku. I konačno, manipuliralo se i s razlozima za pokretanje inicijative.
O čemu se zaista radi, a da vam to nitko nije rekao?
- Sanja Barić Prof. dr. sc.;
´Za vrijeme kampanje tvrdilo se, i tvrdi se, da LGBT zajednica želi rastočiti instituciju braka i razoriti temelje hrvatskog društva uvođenjem moralnog relativizma i pomodnih novotarija. No, proširivanje prava istospolnih partnera ni na koji način ne utječe na pravni institut braka. Dalje, nije se namjeravalo uvesti brak za istospolne partnere. Riječ je o setu imovinskih i srodnih prava, kao što su nasljeđivanje, prava iz mirovinskog i zdravstvenog osiguranja i slično, koja imaju regulirati određeni oblik životnih zajednica. Da se istospolne zajednice imaju smatrati »obiteljskim zajednicama« potvrdio je i ESLJP. Primjerice, 2010. u predmetu Schalk i Kopf protiv Austrije naglašeno je da istospolne zajednice spadaju u pojam »obitelji« iz čl. 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava, a iste godine i u predmetu P.B. i J.S. protiv Austrije; da su istospolni partneri u »relevantno sličnoj situaciju kada je u pitanju njihova potreba za pravnim priznanjem njihovih veza« te da države »imaju polje slobodne procjene u određivanju vrste i sadržaja takvog priznanja«. Dakle, ne mora biti brak, ali nešto mora biti. Takva prava se ne moraju uvesti Obiteljskim zakonom, niti se traži isti opseg prava kao i za brak.
Koliko god vjerujemo u iskrenost i dobre namjere, u validnost osobnih uvjerenja i stavova prezentera inicijative, činjenica je da se u javnom izričaju navode argumenti kako je manjinska seksualna orijentacija manje vrijedna, nemoralna, na neki način protuprirodna. Radi se nesumnjivo o političkoj diskriminaciji jedne skupine. Pri tome valja stati na loptu, zauzdati svoja osobna uvjerenja i pogledati činjenice. Pružanje prava o kojima je riječ, a ponavljam, nije riječ o braku, već o adekvatnoj pravnoj zaštiti koju tek valja iznjedriti ni na koji se način ne oduzima ništa većinskoj skupini. Ovdje nije riječ o ograničenim društvenim resursima pa da se dvije društvene skupine »bore« za raspodjelu istih. Nitko ne gubi prava koja bi se eventualno priznala i nekom drugom. Ovdje jedna skupina pokušava drugoj spriječiti uživanje određenih prava. Također, ne radi se o »moralnom relativizmu« ili »pomodnim novotarijama«.
Ovdje je riječ o društvenom određenju prema manjini koja predstavlja prirodnu varijablu ljudske seksualnosti. Manjinsku, ali statističku konstantu. Koju se ne može »izreklamirati«, niti nekome nametnuti, kojom se ne možete zaraziti. To uopće nije svjetonazor, već osobna urođena karakteristika. Znamo li da su uz skandinavske zemlje, Francusku i sada i Ujedinjeno Kraljevstvo – eto, samo primjera radi – i jedna Argentina, jedan Brazil, jedna Južnoafrička Republika, jedna Španjolska i jedan Portugal priznali pravo braka za istospolne partnere?! A na ustavnoj razini ograničenje imaju jedna Bjelorusija, Azerbajdžan, Latvija… Naglašavam ponovo, mi ne moramo priznati pravo braka, ali određenu količinu pravne zaštite svakako da. U krajnjoj liniji, to je pitanje naše društvene odgovornosti. U svakom slučaju, ulaganje ovoliko energije u jednu referendumsku inicijativu koja je svakako legitimna, ali čije je pravni doseg ograničen, a političke konotacije diskriminatorne, ne čini mi se pravim načinom za unaprjeđenje kvalitete funkcioniranja hrvatskog društva. Niti za navodnu zaštitu hrvatskog društva. Ona ne dovodi do dijaloga, već implicitne osude i prijezira prema manjini.´
Vezani postovi:
- Borci za istinu i kobasicu (link)
- Predrasude prema LGBT osobama (link)
- Referendumski ustanak – budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu (link)
linkovi:
- Aktivisti inicijative´U ime obitelji´bez srama na ulazu u birališta – http://www.tportal.hr/vijesti
- Inicijativa´U ime obitelji´ dezinformira i manipulira – http://www.novilist.hr/
- Srednjoškolke za svaku obitelj – http://www.civilnodrustvo.hr/
- Svaka obitelj može biti moja obitelj – http://www.rtl.hr/vijesti/novosti/
- Crkveni aktivisti i na fakultetima prikupljaju potpise – http://www.jutarnji.hr/