Tužna vijest - podignuto kao podsjetnik da u virtuali ljudi često odu neprimjetno

Na mom blogu http://irida.blog.hr/ me pričekala ova tužna vijest...

"Evo me još jednom na tvojem blogu.
Oprosti što danas neću komentirati tvoj post.Osjetio sam se obaveznim prenijeti obavijest svima meni dragim blogerima.Tužna je vijest,koja me jutros uzdrmala,šokirala i rasplakala.
Među nama u ovoj blogosferi-nema više blogerice" UGLAVNOMBEZOPASNA"!Umrla je!Njezin blog i dalje će biti živ,jer ga uređuje njezina kčer,koja nam je novim postom objavila smrt njezine majke.Oprosti što u ovom trenutku nemam drugih riječi!" | Dida | 03.02.2009. u 11:42

Otišla sam odmah na njezin blog http://uglavnombezopasna.blog.hr/ i ostavila sućut kćerci koja njezin blog još održava živim..., ali prvo tekst njezine neutješne kćeri:

"...Ne znam kako bih zapravo zapocela post,imam jednu jako tuznu vijest..
Ja sam kci uglavnombezopasne,mama je nazalost nesto prije nove godine preminula,zadnjih 2mj. prije toga pokazala mi je ovu svoju "malu oazu" kako ju je nazivala.Zeljela je da udjem u njen svijet.Ja sam pomno
citala svaki njezin post,svaki Vas komentar,nesto Vas sam i obisla.I sad
mi jedna suza
sklizne niz obraz,sto nazalost tek sad vidim koliko smo u nekim stvarima slicne cak i u stilu pisanja.Dugo sam se premisljala i odlucila sam da cu nastaviti pisati ovaj blog,nisam se toliko premisljala koliko mi je trebalo hrabrosti i snage.Nitko osim mene nije za njega znao i voljela bih da tako i
ostane da ovo bude moj kontakt sa njom.Odlucila sam da cu i obrisati gotovo
polovicu njenih postova,sve koji previse zadiru u njenu privatnost.Nadam se da mi to nitko nece zamjeriti i da cete to postivati.Nemam lozinku njezinog maila,stoga cu otvoriti novi o kojem cete biti obavjesteni.Ovo je stvarno teze nego sto sam mislila,od prvog dana razmisljam kako bi ona voljela da ovaj blog i dalje opstane,samo sam milslila kako ce mi puno lakse biti pisati o tome.Nocas sam prvi puta skupila hrabrosti da uopce udjem u editor.
Da se sad vratim,na ono bitnije.Mama je bolovala kratko,ali tesko.Nazalost,nitko oko nje nije osjecao tezinu bolesti,jer ona to nije zeljela.
Bila je prejaka,sto ju je na kraju i iscrpilo,nikada nije sebi dopustala slabosti.
Sto sam ocito naslijedila od nje,iako mi moja ljubav kaze,da mi je to najveca slabost,sto ne pokazujem slabost.Bile smo strasno emotivno povezane,iako
to vanjstinom nikada nismo pokazivale.Poznavala sam je bolje nego itko drugi,znala je reci da sam joj ja najbolja prijateljica koju ima.Znala sam,sve
sto joj se dogadja u zivotu,do najmanje sitnice.Osim tih posljednjih mjeseci kada se udaljila od mene,a nisam shvacala zasto.Nije odobravala moju vezu i zbog toga smo se stalno svadjale,tek sada vidim da me je htjela maknuti od sebe.Ali to nikada nije,niti ce ikada biti moguce jer iz mog srca se nikada nece udaljiti niti milimetar...
Nemam snage vise za danas,nadam se da shvacate,drugi put...sada sam preslaba...
Zauvijek Vas volim,jer ste ju cinili sretnom,Vasa T."

Irida

Ovo je pretužno, moja iskrena sućut!

I sama sam u godinuipol razmaka pokopala oba roditelja i znam kako to boli i kako nismo spremni na rastanak čak ni onda kad se njihovo ostajanje pretvara u neizmjernu patnju...iako mi nismo spremni..., oni su otišli na zasluženi počinak i sigurno su na boljem mjestu...

Neka i duša tvoje majke počiva u Svjetlosti i Miru!

Bila je divan prijatelj u ovom virtualnom svijetu....

Lijepo je da ti održavaš ovo mjesto živim....