Evo, čitam u australskim novinama, da je Australiji potrebna recesija, jer je njoj potrebno razdrijemati političare i čitavo društvo uvesti u jedan period velikih i važnih reformi i na samom početku se odmah činilo, da najvažniji ekonomisti Britanije nisu sasvim na čisto, što znači ta ideja, da je Australiji potrebna recesija. p bih ja ovom prilikom donio skraćenu verziju te vijesti kako bi se hrvatsko čitateljstvo osvjedočilo o logici, koja vodi najveće ekonomske umove ove zemlje.

Ta vijest izgleda ovako:
‘’Australia may need a recession to focus political minds on the growing imbalances in the economy, according to a former Treasury official and now chief economist at Edinburgh-based global asset manager Standard Life Investments.
Jeremy Lawson said on Tuesday it could take a 1980s-style crisis to force politicians to tackle the country's shrinking income base while restructuring expenditure.
A global downturn, coupled with policy missteps and a febrile industrial relations environment, drove inflation well into double digits, and unemployment above 10 per cent, in the early 1980s. The deep, enduring recession led to many of the reforms that made Australia a free-trading, low-tariff, globalised economy.
."If you look at Australia's history, major reform episodes tended to follow crises; it's not until it's clear that what's going on is unsustainable that you've run out of time," Mr Lawson said.
"It's when you have that next recession, when unemployment is not 6.5 per cent but 8 or 9 or 10 per cent, where you'll really concentrate minds."

Australijom se širi ovaj pojam poput zlog duha - recesija! No, što je to? Postoje dva tumačenja:

1. definicija:
Po općeprihvaćenoj definiciji ekonomskih stručnjaka jedno nacionalno gospodarstvo je u recesiji ukoliko u dva susjedna kvartala stagnira (takozvana "nulta stopa rasta") ili bilježi negativan gospodarski rast - znači ukoliko je stopa gospodarskog rasta niža nego godinu dana ranije.
Kao referentni važe isti kvartali iz godine ranije, pri tome se "mjeri" cjelokupni gospodarski performans jedne ekonomije, tj. brutto društveni proizvod.

2. definicija:
Po nekim drugim tumačenjima recesija ima još strožu definiciju.
Oni kažu, da se ne može govoriti o recesiji u situaciji kada je u dva susjedna kvartala konjunkturna stopa rasta niža nego u istom periodu prošle godine.
Po ovoj "strožoj" definiciji gospodarstvo (nacionalna ekonomija) je u recesiji samo onda kada je stopa rasta u dva susjedna kvartala negativna - znači kada je manja od 0%. U toj situaciji oni govore o "stvarnom" padu gospodarske snage jedne zemlje.
Sve iznad 0% po njima je rast - pozitivan rast.

Koja je definicija ispravna?

Oko toga se vode žestoke diskusije kao primjer, koji ide na ruku "definicije 2." ti stručnjaci navode Kinu.

Po prvoj definiciji Kina bi sada bila u recesiji i sa stopom gospodarskog rasta od fantastičnih 9% samo zato što je godinu dana ranije stopa rasta iznosila još fantastičnijih 11%. Signala, da je recesija već tu ima još: to su na primjer ankete, koje se provode među menadžerima ili potrošačima o tome kako oni procjenjuju svoju trenutnu situaciju, odnosno svoju budućnost. Ukoliko se "raspoloženje" jednih i drugih pokvari u dvije ankete zaredom, u tom se slučaju, smatraju neki analitičari, može govoriti o "recesijskim signalima".

Strukovna udruženja njemačke industrije primjerice redovito istražuju stanje u gospodarskim branšama.
Kada iz poduzeća počnu stizati odgovori poput "potražnja za našim proizvodima opada" ili "skladišta su puna" ili kad poduzetnici kažu, da odgađaju investicije - onda je zli duh već tu: to znači da je stigla recesija! Prema tome je sasvim očigledno da se ovaj pojam ne poznaje dovoljno, jer on istovremeno znači, da su skladišta puna i da robe ima u izobilju, da je kupovna moć stanovništva prilično mala, ali i da je nezaposlenost enormna i poznatu krizu iz '30-tih godina prošlog stoljeća, također, unekoliko možemo shvatiti jednim periodom recesije u kojem su bili stvoreni uvjeti totalnog sloma kapitalizma.

Odatle se čini, da nije posve jasno što se hoće kada se kaže, da je Australiji potrebna recesija i kako bi to trebalo probuditi zadrijemale političare, ukoliko je najvažnije da opstane samo nekoliko velikih nasuprot milijunske mase obespravljenih i osiromašenih stanovnika ove zemlje, a kako izgleda jedno obično gledanje sa stajališta o recesiji našeg običnog našeg čovjeka, koji nije naučio misliti ekonomski, nego mu je sve stvar raspoloženja, možda najbolje svjedoči slučaj jedne Bosanke, kojoj je ime bilo Baisa i koja je ušavši u dućan bijele tehnike u Adelaideu, kada je vidjela, da je sve dostupno njenoj penziji, uskliknula:

‘’Oni će ovo uskoro sve davati budzašto’’.

Međutim, to nipošto nije kapitalistička logika, naime, politika da će kapitalisti po jako jeftinim cijenama prodavati robu iz punih i prenatrpanih skladišta. Hiperprodukcija roba u kapitalizmu znači to, da će kapitalisti radije uništavati tu robu, nego da je daju narodu u bescjenje. To je kapitalistička logika, ali Baisa to nije znala.

iz moje knjige "POVIJESNA LUTANJA"

http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic27.php