Uglavnom sve stvari oko nas primamo zdravo za gotovo, pa tako kad nešto vidimo , što svaki dan susrećemo, ne idemo za detaljima već mislimo kako je svijet onakav kakav mi mislimo da je i kakvim su nam ga predstavili – naravno tokom školovanja. Obrazovanje koje nam je utrpano (ma zamisli samo) pod obavezno – kontrolirano je. Pazite, osnovna škola je obavezna, dakle nema slobodnog zaključivanja, djecu- (male ljude) se već od malena usmjerava u određen tok. Na taj način otklonjena je svaka sumnja da bi neki čovjek odnosno dijete se usudilo  otići nekim drugim putem zaključivanja. U to dijete se ugrađuje napisana znanost, od koje se ne odstupa,..npr. Zemlja je okrugla. Tko god bi se usudio posumnjati u to, bio bi glup i smiješan,..vrlo lukav način obrane jedne teze.
Jučer, kad sam legao spavati, obratio mi se je glas iz dubine misli i rekao mi da obratim pažnju na broj stanovnika na Zemlji, odnosno na populaciju Zemlje. Naglo uvećanje stanovnika nije slučajno. I tu počinje zaplet koji mi je vrlo lijepo objašnjen kroz razmišljanje. Doba u kojem se nalazimo (posebno zadnje dvije godine 2011 i 2012) formulirale su vrlo čudan niz događaja koje definitivno potvrđuje ovo što ću danas napisati. Na žalost moram konstatirati ili zaključiti, da nismo svi isti, iako tako izgledamo. Na Zemlji uz ljude, žive i postoje bića, koja nisu ljudi i koja žive među nama i ima ih jako puno i umjetno su napravljena i nisu sva od tih bića vanzemaljskog porijekla, već se radi o velikom broju BIO ROBOTA, dakle genetskim inženjeringom napravljeni ljudi, koji uopće nemaju dušu. Uvijek sam se pitao zadnjih godina, zašto ima tako puno reklama na televiziji. Naravno, ustaljeno mišljenje je, kako one služe za komercijalizaciju i prodaju proizvoda i robe – ali to nije istina,..to je samo pokriće za njihovu pravu svrhu, a ona je nametnuti učitelj življenja bića BIO ROBOTA bez duše. Dakle na svijetu postoje ljudi sa dušom i «ljudi» bez duše. Ovi bez duše su prazni i ne mogu napredovati, pa ih reklamama i drugim obrascima, usmjeravaju kako bi se snašli tokom života. To bi im bile – nekakve smjernice. Već sam pisao i objavio na blogu da smo zarobljeni unutar Sfere koja okružuje Zemlju. Naše duše su umetnute u ova tijela, no nastao je tehnički odnosno duhovni problem, kojeg se nije moglo spriječiti, a to je duhovni napredak, pa je čovjek sa dušom, nakon nekoliko reinkarnacija, počeo sakupljati životno iskustvo i počeo biti svjestan gdje se nalazi. To okupatorima nije išlo na ruku, pa su počeli masovno raditi na tome, da proizvedu čovjeka bez duše. Rad na tome počeo je tokom 40 tih godina, kada je ujedno počeo porast stanovništva, ali i manjak duša. Kako nije bilo više duša, a trebalo im je još kako bi mogli ostvariti progres u onome što su zamislili, počeli su najprije svijetski ratovi gdje su ljudi masovno ubijani ili ginuli na bojištima. Odnos duša na «nebu» i duša na Zemlji (kako gore tako dole, ili kako na nebu tako i na Zemlji ili možda u Zemlji??) bio je podjednak , no rastom stanovništva , potrošen je broj duša iz magazina na nebu, pa se je genetičkim inženjeringom, pribjeglo proizvodnji BIO ROBOTA, ili ljudi bez duše. Problem sa ljudima koji imaju dušu, je nastao onda i na onoj točki, kad je čovjek kao svjesno biće, koje je došlo do točke spoznaje tko je na duhovnoj razini – odbio izvršavati zadatke velikog dizajna zla, odnosno okupatora. Kad je okupator vidio da plan izmiče kontroli, počelo se je sa proizvodnjom ljudi bez duše. Oni su zatim postavljani i kontrolirani pri uzrastu i postavljeni na mjesta političara, policajaca, vojske, advokata sudaca socijalnih radnika pa i glazbenika. Bezosjećajna stvorenja, ubrzo su izgradila sistem u kojem se danas nalazimo. Genetski stručnjaci iz tog polja, masovno su ubijani pa samo tokom zadnjih 12 godina ubijeno je ili likvidirano na bizarne načine oko 100 znanstvenika – ali uglavnom genetičara. To je vrlo dobro i prikazano u crtiću I per goat 2.
Genetski inženjering.
Masovno ubijanje ljudi kroz terorizam , avionske nesreće, bolesti, ratove, postao je svakodnevica, o kojoj nitko ne vodi računa, gdje se nalaze pravi razlozi njihovog kontroliranog nastanka. Golemo uvećanje mase, koja se je u kratko vrijeme popela na 7 milijardi ljudi, brojčano je sakrila pravu istinu o pravim ljudskim bićima, kojih po mojoj procjeni ima oko 20 % a možda čak i manje – a najviše 25%. Ova podjela među ljudima, koja je nastala slučajem NIBIRU i buđenjem TKO SAM JA odjednom je razdvojila ljude sa dušom, od ljudi bez duše. Ljudi bez duše, su se počeli masovno proizvoditi, krajem 1968 odnosno 1969 godine, a  najkasnije 1970 godine, ali moguće je i prije, što se vrlo dobro očitava o nesređenosti te generacije i pojave praznine u kreativnosti, za što treba imati dušu. Naravno to nije bilo vidljivo odmah u djetinjstvu, jer su onda još zakoni i obveze bile neaktivirane i ne podržane u sferi politike i znanstva. Ta generacija, za razliku od prijašnjih generacija, postala je dio promijenjenog vremena, u kojem su mnogi iz tih godina, danas uglavnom nesređene osobe, sa dubokim poremećajima u međuljudskim odnosima i kreativnosti, ali i kao učesnici koji su u životu postali i publika i sudionici aktivnog stvaranja života i kulture. Pojavom punka, koji je tako nesretno zakvačen za tu generaciju, kao već gotov proizvod – kontroliran od kreatora odnosno okupatora, a koji je preko noći ubio svu umjetnost koju je proizvodila duša, odnosno ljudi da dušom. Na scenu su izbačeni potpuno nihilistični BIO ROBOTI, likovi koji su sistematski uništavali sve od kvalitete tehnologije i proizvoda pa do kulture. Danas u sad već stabilnom tako izgrađenom društvu, beremo plodove potrošnog društva, u kojem se ispravne stvari bacaju, u kojem se stvari kvare prije vremena i nema ih se računice popravljati, muzika koja ne živi, već se sutra zaboravlja, masu pokidanih brakova i veza i napuštene djece bez oba ili jednog roditelja, ekspanziju uvrnutog seksa, nasilja i da ne nabrajam.
Ne znam, ako ste primijetili, ali zbog tih novonastalih i finalnih događaja, počelo je povezivanje ljudi sa dušom i prepoznavanje, ali i odvajanje odnosno razdvajanje, koje je tako duboko, da ne postoji međusobna zajednička točka, niti interesa, ali niti razdvajanja. Problem leži u tome, što ljudi bez duše, ne znaju da nemaju dušu. Vođeni su instinktom za preživljavanjem, i eventualnom edukacijom, koje im diktira društvo, kroz reklame i medije. Tako npr. ih mogu nagovoriti i uvjeriti da u trgovini odjeće kupe totalno poderane hlače za basnoslovnu sumu, jer je to IN.
Tako se vodi te ljude kroz život. Pljačka ih se dvostruko, prva pljačka je što su iskorišteni za dizajn velikog kreatora – okupatora, za što dobiju mizeriju od plaće, koju im naknadno uzmu prema navođenim obrascima prema kojima se moraju ponašati jer tako funkcionira društvo. Pitali ste se, kako može npr. policija tući narod, koji se protestima žali na socijalno stanje i neimaštinu i pljačku, od strane političara – ma bez problema, to su prazni ljudi bez duše, bio roboti koji ne osjećaju – NIŠTA i poslušnici su. Nitko tko je policajac, sudac, advokat ili političar, socijalni radnik, doktor, to nije slučajno. To im je ugrađeno u genetski kod i oni služe isključivo za obavljanje toga što rade. To su radna mjesta, na koja se postavlja odabrana vrsta «ljudi» koji omogućuju kreaciju i veliki plan. Koliko puta ste vidjeli da je na natječaju za takav posao pobijedio netko tko je imao lošiju spremu od vas ili nekog drugog,..mislite da je to slučajno,…nije. Oni izgledaju isto kao i svi mi, samo nemaju dušu. Nisu nužno, svi bio roboti loši – to ovisi o krugu u kojem se kreću, no oni nemaju trajnu svijest poput ljudi, sa dušom i ne pamte – ali ni ne napreduju. Njihov je napredak ograničen, samo na tjelesni i materijalni rok trajanja i traje do njihove smrti, mogu jako napredovati i biti stručni za vrijeme života, ali iza njih ne ostaje duh koji stečeno prenosi u novi život. Zato su ljudi sa dušom, tim kreatorima jako bitni, jer su kreativni i upravo su oni upregnuti da povuku stvari dalje. Sav napredak proističe iz DUŠE koja je zarobljena u tom tijelu.
Kloniranje i proizvodnja ljudi je tako uznapredovala, da se može iz vas izvući svo vaše sjećanje i prebaciti ga u drugo tijelo,a  kad se «probudite» vi se nađete se u drugom tijelu. Moja je pretpostavka, da je izgrađena super vojska od ljudi, koji su klonirani ili proizvedeni tehnološkim putem i koji nikada nisu stupili u kontakt sa pravim ljudima i koje se drži podalje od nas, možda nas se čak i prikazuje kao neprijatelje, koje bi u slučaju naredbe ti «ljudi» ubili bez pardona tehnološko naprednim oružjem – što odgovara glasinama o lažnoj invaziji vanzemaljaca. Pitanje je samo i kako ta bića izgledaju.Postoje najmanje tri generacije takve vojske.
Ljudi bez duše mogu imati djecu bez duše. Samo ljudi sa dušom imaju djecu sa dušom. ta djeca kao i njihovi roditelji, pod povećalom su okupatora i nije ima lako u životu jer su praktička smetnja ritmu života koji se kreira. Jedan detalj mi je jako zapeo za oko i razmišljanje. Primjetio sam da su mi se počeli javljati ljudi iz djetinjstva sa kojima nisam bio u nikakvom dodiru 40 –tak godina još od osnovne škole, nebitno da li sam sa njima išao u školu ili ne i nebitno jesmo li ista generacija ili su oni stariji od mene.
Zašto baš sada tokom ove dvije godine ?
Zašto ne prije ili zašto ne kasnije?
Zato, jer to nije nimalo slučajno, nismo se ni slučajno rodili u istom mjestu, ili živjeli tamo slučajno, imam sve veći osjećaj, da smo se sve već prije to dogovorili, u nekoj drugoj sferi. Počeli smo se okupljati kao lastavice pred odlazak na jug. Ljude bez duše možete vrlo lako prepoznati, jer se oni, strašno odupiru bili kakvoj promjeni ili njezinom nagovještaju. Oni nemaju intinuativno sjećanje na prošle živote i njihovo bogatstvo i iskustvo iz prošlih života duše ne postoji, jer je oni nemaju.Oni ni ne znaju da nemaju duše. Oni su iskorišteni za veliki dizajn i to je njihova sva i jedina uloga.Uzalud je sa njima voditi bilo kakvu raspravu o osjećajima za nešto, jer oni su proizvod Matrixa i poznaju samo obrasce, koji su im ponuđeni. Oni ne mogu razmišljati samostalno, jer sa razmišljanjem se bavi, svjesno JA, koga oni nemaju – oni su prazni, u tome se sastoji UZNESENJE ili RAPTURE u razdvajanju čovjeka od onih koji izgledaju kao ljudi. Razliku koju ste primijetili među ljudima – je upravo ta razlika – imati li ne imati dušu. Oni su vojnici koji neće imati prema vama obzira, oni ne osjećaju ništa – ono što oni rade , a što vi mislite da osjećaju je samo obrazac, bonton društva uvjetovan isključivo okolinom u kojoj žive. Ne gubite vrijeme na takve «ljude» onog momenta kad osjetite da se čudite kako oni ne vide neke tako očite stvari , upravo ste otkrili jednog, a to može biti i vaše dijete, žena, muž, mama, tata , brat sestra, susjed …bilo tko… www.igor kostelac.blog.hr