Dakle, ostao sam u mislima o samo jednoj ljubavi. Ljubav koja ne služi nikakvoj svrsi niti je izazvana prirodnim fenomenima, jednostavno je tu, ili nije. Ne govorim o fundamentalnoj ljubavi između muškarca i žene niti o sakramentalnoj ljubavi koju roditelji osjećaju prema svojoj djeci. Ljubav koju bi spomenuo naprosto je univerzalna, takva ljubav ne podnosi kompromis, u svojoj suštini pruža odgovor na sva pitanja. To je pravedna odluka ili nesebičan čin, život za druge kao i život za sebe. Čovjek nije u stanju mrziti i voljeti u jednoj osobi, jedno od tog dvoje uvijek je samo laž. Sigurno da je svatko od nas barem jednom u životu osjetio mržnju prema nekoj osobi, razlika je samo u tome gdje će nas odvesti. Život je oličenje ljubavi i mržnje iz čega sve ostalo proizlazi. Ne postoji ravnoteža, jedna strana mora uvijek biti dominantna. Uvjeren sam u to da nitko ne može voljeti jednu osobu a u isto vrijeme iskreno mrziti drugu. Ljubav teži cjelovitosti, ona ne oprašta sukobe. Stav i energija ljubavi primiču nas prema svim istomišljenicima koji su uvijek spremni odgovoriti na ljubav. Čovjek je sklon ljubavi prema potrebi, čak se i osjećaj sviđanja proglašava apsolutnom ljubavlju o kojoj onda više nitko nema pravo nešto reći.
Bilo je to u krivo vrijeme
na krivome mjestu
Iako ti dražesno izgledaš,
To je krivo lice,
To nije njezino lice,
Ali to je tako ljubko lice,
Da se meni sviđa.
Prolazim kroz život ne osjećajući se zločincem niti svecem, niti činim dobro niti zlo, ipak, u svakom trenutku znam što je pravedno, znam da je život beznačajan bez pravde koju možeš osjetiti jedino unutar sebe. Ta bezobzirnost možda je plod slike koja se često pojavljuje tamo negdje u mojim mislima, nalazim se na rubu, jak vjetar i pokoja kap kiše čine scenu tmurnom, crnilo koje prodire iz dubine kao da me proziva, nisam život niti sam smrt, ja sam kraj tvog putovanja. Ne vidim ništa loše u tome, to je skriveni prostor iz kojeg crpim svu snagu, nešto što je iza očiju, moje malo mjesto. Kako bi netko tko je ispunjen ljubavlju, na kojoj se temelji karakter, mogao postupiti suprotno svojih uvjerenja? Kad uistinu volimo druge osjećamo njihovu radost i tugu kao svoje. Takva ljubav ne traži ništa za uzvrat. Nju ne određuje tjelesni odnos niti dubina zahvalnosti.
U tamu slušam; i, jer često ja zaljubljen bijah
napol u smrt laku,
Prizivajući stihom nježna sva
Imena joj, da duh mi preda zraku
Naveo bi dva kratka primjera, odlučite što je pravilno!
Otac i sin nalaze se u opasnoj situaciji zajedno s mnoštvom drugih ljudi, prvom prilikom za bijeg iz te opasne situacije otac će ignorirati sve molbe za pomoć i gažeći preko tijela mrtvih i živih spasit će sebe i svoje dijete.
Pitanje: Ima li taj čovjek ljubavi u sebi, ili je to pak nešto drugo ?
Plemić nezadovoljan radom svojih sluga odlučio ih je kazniti, odabrao je jednu malenu i nemoćnu osobu te ju pred svima ostalim bez trunkice milosti bićevao, čak se vidio i osmijeh na njegovom licu. Taj isti plemić nakon što se vratio kući, poklonit će kćerkici novu lutkicu koju joj je kupio u gradu, čitat će svojoj djeci bajke za laku noć, i voljeti svoju ženu.
Pitanje : Ima li taj čovjek ljubavi u sebi, ili je to samo zactran život ?
Izravni put ljubavi dolazi kad volite svako biće toliko snažno da ste svjesni samo jednog. Natopite svoje srce ljubavlju, natopite svoja djela pravednošću, natopite svoja čuvstva suosjećanjem. To nije smanjivanje, to je širenje svijesti. Ljutnja i bijes nikada nisu opravdani.
Ruže su bile sve crvene,
bršljani bijahu u crnini.
Draga, čim lik se tvoj pokrene,
mene sav očaj opet primi.
Srednji put ^_^
Naveden sam na ovaj način razmišljanja od strane jedne meni vrlo drage osobe. Nitko nije savršen, svi smo upravljani egoizmom, željama i ambicijama, gdje je grijeh ponekad neizbježan. Teško ćemo nekome pružiti i drugi obraz nakon što nas je prvi put povrijedio, makar samo ponos. Borit ćemo se za sebe i svoje viđenje pravde, obilježiti one koje se tome protive. Ali na kraju, kad smo sami, kad je ponos na sigurnome, pustit ćemo suze da teku neznajući zašto smo mrzili. Stvarnost moramo shvatiti kao posljedicu i ogledalo vlastitih prosudbi.
http://elementx.bloger.hr