ŠOU KAKAV SE PAMTI I NIKAD
U vrijeme dok je zemlja još bila ravna ploča, a hrvati čobani kao i sutra, pjevači poput Jelavića i Stavrosa još su svirali bubnjeve na čobanskim veseljima, a manager Mužinić ovako je najavljivao te spektakle (ispod bi još pisalo i "ako kiša u domu"). Tim je riječima započelo i "Valentinovo u kazalištu" na velikoj sceni Varaždinskog HNK.

Na probama za "Šou kakav se pamti i nikad" ili "Bluz Guz stand up cabaret"...

Patak: "Ovo je dno dna."
Bego: "Ovo je toliko dno dna da je u stvari vrh vrhova."
Žogo: "Toliko je loše da je grozno."
Stojan: "To se kaže parodija."
Patak: "A na šta?"
Žogo: "Koga briga. A zašto bi to mi morali znati?"
Bego: "Za to postoje publika i kritika. Oni žele sve shvatiti, pa neka shvaćaju."
Stojan: "Ponekad se noću budim u znoju, kršim ruke i tiho jecam, Bože moj, šta smo ovo napravili."
Bego: "Ajde dobro, ima tu i drugih trauma. Ne budiš se samo zbog ovoga."
Stojan: "Ajmo se brzo opit."
Patak: "A zašto?"
Žogo: "Je li tebi danas dan od glupih pitanja?"
Bego: "Da zaštitimo nježnu nam psihu."

Stojan, Patak, Žogo i Bego loču.
Patak: "Jadni Patak."
Bego: "Nije lako bit ni Bego."
Stojan: "A tek Stojan."
Bego: "Nije lako biti mi, ali je svečano i dostojanstveno."
Stojan: "Ma znaš šta me jebe..."
Žogo: "Je li u vezi predstave?"
Bego: "Predstava je o svemu, pa je sve u vezi s njom."
Stojan: "Jebe me to što kad razmišljam o univerzumu uvijek dođem do neke točke gdje mi stane mozak."
Patak: "Znaš li da si me sad začudio."
Stojan: "Što je izvan univerzuma? I što je bilo prije Big Banga?"
Bego: "Pa to je bar jednostavno. Obzirom da je univerzum vremensko prostorni kontinuum, izvan njega nema prostora, stoga i ne postoji pojam izvan, a isto tako prije njega nije bilo vremena, pa ne postoji ni pojam prije."
Stojan: "Toliko si mi krasno to objasnio da sam sad sav obasjan spoznajom. Konobar, brzo nam daj pit prije nego ga zatučem!"

Bego sere li ga sere: "...i zbog toga je uvedena teorija struna kako bi se objedinila teorija relativiteta i kvantna fizika. Nisam baš siguran da bi Einstein bio oduševljen njom..."
Stojan: "Zato što je idiot."
Patak: "Srećom smo mi pametni."
Žogo: "Konobar je pokupio stolove, mislim da samo nas čeka da odemo..."
Konobar: "Ma ne, ne, samo vi sjedite, i mene zanima ta tematika. Posebno me fascinira što je otkrićem tamne energije sada drastično promijenjeno naše poimanje budućnosti svemira..."
Patak: "A da vi malo odete u kurac!"
Žogo: "Da bi ovo shvatio, moraš jesti više ribe."
Patak: "I onda ti od fosfora počne u mraku svijetlit glava i onda si prosvijetljen."
Bego: "To sa svjetlom je fascinantno... svjetlost se kreće brzinom svjetla, a pri toj brzini vrijeme ne teče. Znači da za fotone nema ni prošlosti ni budućnosti, svjetlosti je uvijek sada."
Patak: "E, pa šta?"
Bego: "Zašto ja onda svaki mjesec moram platiti struju, a kad upalim žarulju to je isto ono svjetlo od prošlog mjeseca i od pretprošlog... Zar nisam to već platio?"

Bego s proba dolazi doma u sitne sate.
Žena: "Pa dobro, zašto se ti kad se nađeš sa Stojanom svaki put tako opiješ?"
Bego: "Ne znam... A možda je on alkoholičar?"

.....

Bego ode kod liječnice, a ova pogleda njegov dosije u kompjuteru...
Liječnica: "Aha, vi ste onaj s trigliceridima koji mi nikad ne dolazi."
Bego: "E, pa šta. Ministar je time vjerojatno prezadovoljan."
Liječnica: "Da, ali neće biti ako dobijete moždani i ne umrete odmah, nego ostanete nepokretni. Izvadit ćete krv, a što se tiče kičme idete na rendgen."
Bego: "A Fukushima? A Černobil? A Krško? Može li bez tog rendgena? Ne želim zbog radijacije mlad umrijeti od raka u devedeset i osmoj."
Liječnica: "Ja sam svoje rekla!"

Bego dolazi doma.
Žena: "Šta je bilo kod doktora?"
Bego: "Ma pogledaj mi ruku! Vadili su mi krv, a ostao mi je hematom kao da su mi izvadili bubreg, pluća, jetru i nogu."
Žena: "Ne pretjeruj. Jesi li se upisao kod radiologa?"
Bego: "Jesam, ali pogledaj datum! Ne znam jesam li naručen na pregled ili na autopsiju."
Žena pogleda datum: "Obzirom na tvoje godine, naručen si za arheološko iskopavanje.

......

Begi se u snu ukazala smrt.
Smrt: "Ti si mrtav."
Bego: "A ti si anoreksična."
Smrt: "Uh, koji kreten! Ajde pakiraj se, ideš sa mnom."
Bego: "A kako ti znaš da sam ja mrtav?"
Smrt gleda listu: "Ti si Nenad Bego? Ovdje si mi na popisu."
Bego: "Ma daj! Ako sam mrtav, kako to da mi se jebe?"
Smrt: "Jebe mi se šta se tebi sad jebe. Ajde idemo."
Bego: "A meni se jebe šta se tebi jebe šta se meni jebe. Osim toga, da sam mrtav znao bih to."
Smrt: "Znao bi kurac, mrtvi pojma nemaju. A ti i inače nemaš pojma o ničemu."
Bego: "To bi značilo da sam i inače mrtav. I kako ću sad znati da ne lažeš i da sam mrtviji nego inače?"
Smrt: "Dajem ti svoju časnu pionirsku riječ."
Bego: "Ups, to onda znači da je situacija krajnje dramatična."

Bego se budi: "Zna li čovjek kad umre da je mrtav?"
Žena se hvata za glavu: "Molim te, nemoj ujutro najranije!"
Bego: "Umrla mi je kosa, umrli su mi zubi... šta još? Krajnike su mi izvadili i bacili mački... A kad me pokopaju još će mi biti živi nokti i dlake... Koliko mene mora umrijeti da bih bio zapravo mrtav?"
Žena ustaje: "Ajme meni! Idem skuhat kavu."
Bego: "Bez zajebancije, kad ću biti ono stvarno, službeno mrtav?"
Žena: "Kad ti prestane raditi mozak."
Bego: "Jebate, pa to je bilo prije deset godina!

http://blog.dnevnik.hr/nenadbego/