1848. godina bila je godina izrazitih promjena vezanih uz političku scenu Europe. Kod nas se dogodila takva promjena koju zapravo osjećamo tek danas u potpunosti, 162 godine kasnije. Naime, upravo te mračne godine na ovim se prostorima ukinulo kmetstvo. Vjerojatno je ban Josip Jelačić tada pod enormnim pritiskom sindikata odlučio se za tako tešku odluku. Ili nije znao što potpisuje, što je danas vrlo učestala pojava u hrvatskoj politici. Kako god bilo, zajebao (nas) je. Od tada pa sve do danas, u Hrvatskoj raste populacija slobodnih seljačina. Iako je ta primitivna vrsta na prvi pogled vrlo slična ljudskom rodu, istina je puno drugačija. Seljačini i nama u principu je zajedničko jedino to što smo aerobna bića. Kao osoba koja se duže vrijeme bavi promatranjem faune seljačina na lokalitetu: Zagreb, ukazat ću vam kako prepoznati takvu jedinku u gomili radišnih i pristojnih ljudi. Naime, seljačina i fizički odskače od ljudi.

Glava je nauljena do te mjere da je poprilično lako zapaljiva, tako da svaka cigareta upaljena od strane novog Zippovog upaljača predstavlja svojevrsnu opasnost za obične prolaznike a provokaciju za vatrogasce i Službu za zaštitu i spašavanje. Sere di god stigne, po kom god stigne i kad god stigne, tako da ima obavezno cipele u špic za čiji špic se primi prilikom obavljanja te radnje kako bi održao ravnotežu i ne bi se prevrnuo. Klasična je seljačina ograničena samo na vožnju po sunčanom vremenu, jer su stakla uvijek spuštena zbog silne želje za podjelom vlastitog glazbenog izričaja, te i mala kiša predstavlja veliku poteškoću prilikom vožnje.

Što se tiče navika i obaveza, i tu je situacija dosta raznolika. Oni nikada ne obavljaju posao - oni sređuju stvari. Prosjek mobitela na jednu seljačinu po istraživanjima 2009. godine iznosio je 4,37 ali se ove godine zbog izlaska iPhone-a 4 očekuje drastičan porast. Po mojim novim saznanjima i istraživanjima, prosječne hrvatske seljačine od najviše boluju od ima ortopedskih bolesti od kojih izrazito prednjači ozljeda torakalnog dijela kralježnice zbog napuhanog držanja, zatim ozljedede vratnog dijela kralježnice uzrokovane teškim zlatnim lančinama te ozljede kuka zbog "frajerskog" hoda. S kulturnim manirama i komunikacijom nemaju problema. Naime, uopće ne poznaju značenje tih termina, tako da svaki pokušaj uspostavljanja normalnog dijaloga ne nailazi na odobravanje.

Zanimljivo je kako se kontradiktorno vlastitom položaju seljačine međusobno oslovljavaju s "kralju", "care", a posebno je čudno što se svi poznaju pa se zovu i "frende". Evo, nadam se da sam vam približio ovu vrstu i probudio želju za njenim izučavanjem. Ta vrsta nije ugrožena i njena populacija je u stalnom porastu, tako da je sezona lova otvorena cijelu godinu. Ali oni su toliko vizualno iskustvo da bi i safari bio dovoljan.

Preuzeto od Doktora Bauhaus

http://markopercic.blog.hr/