SATURNALIA – BLAGDAN GODIŠNJE ŽETVE
Saturnalia je blagdan koji su stari Rimljani slavili u počast boga Saturna, na dan 17. prosinca. Ovaj je dan astrološki obilježavao ulazak Sunca u znak Jarca (čiji je vladar Saturn) prema starom julijanskom kalendaru.Vremenom, blagdan se produžio na cijeli tjedan, odnosno do 23. prosinca. Izvorno je imao pretežno agrarno obilježje i bio je posvećen bogu sjemenja i sjetve (također i žetve) Saturnu. Decembar je, kao što samo ime veli (lat. decem – deset) u starom Rimu bio deseti mjesec, a njega je obilježavao završetak poljoprivredne godine. Sredinom mjeseca, spremala se žetva, sijalo se sjemenje za narednu godinu, te pravilo vino.
Rimski bog Saturn, pandan grčkom bogu Kronusu, bio se slavio u spomen tzv. Zlatnog doba. Prema rimskoj mitologiji, nakon što je Saturna detronizirao Jupiter, on je pobjegao u Rim, gdje ga je bio pozvao bog Janus. Ondje je Saturn osnovao jedno idealno društvo, lišeno zločina, bijede, rata, nepravdi i ropstva, društvo kojim je on upravljao svojom krutom, i često hirovitom rukom. Ova ideja je karakteristična za antičku mitologiju – ideja da svaka vladavina mora ustupiti nakon nekog vremena mjesto drugoj, pa i na božanskoj razini; otud proistječe i mit o sukcesivnim vladavinama Urana, Saturna i Jupitera.
I mada Saturn kao planet u astrologiji danas ima ozbiljan, strog, pa i turoban karakter, rimske Saturnalije bile su među najveselijim svetkovinama u godini. To se dakako odnosilo i na vrijeme završetka poljoprivrednih radova i žetve, nakon kojeg se slavlje i veselje nekako logično nadovezivalo. U to su vrijeme privremeno nestajale klasne razlike, i svi su se odijevali neformalno. Tako se nisu nosile toge, a svi su, pa i bogati patriciji nosili crvene kape (tzv. pileus), koje su inače nosili oslobođeni robovi. Ovaj se običaj odnosio upravo na mitsko Zlatno doba, kada su svi bili jednaki.
Saturnalije su bile prilika za posjet prijateljima i rodbini, te za davanje poklona. Rimljani su ukrašavali njihove kuće i zajedničke posjede s upaljenim svijećama, zelenilom i girlandama, te vijencima od grančica božikovine, čempresa i lovora. Robovi su bili pošteđivani od kazni, a mogli su se odnositi prema gospodarima s nepoštivanjem, kao prema sebi ravnima. U banketima su sjedili za njihovim stolom, pa čak i bili posluživani od njih.
Blagdan je imao dakako i svoju religioznu komponentu. Svečane religijske rituale izvodili su rimski svećenici. Uvodnim ceremonijama prisustvovali su svi, i robovi i senatori. Ritual je započinjao ponovnim posvećenjem Saturnovog hrama drevnome božanstvu. Drvena statua boga Saturna, koja se nalazila unutar hrama, bila je nalivena svježim maslinovim uljem. Ovaj obred se odnosio na agrikulturalni značaj blagdana.
Bogu Saturnu bivale su prinošene i žrtve. Prema religiologu Jamesu Frazeru, u drevnoj Italiji, bio je običaj izabrati čovjeka, koji bi predstavljao personifikaciju boga Saturna, za vrijeme blagdana, i on bi kasnije bio žrtvovan. U doba carskog Rima ovaj se običaj transformirao, te dobio pomalo šaljivi karakter, tako da se izabirao ‘kralj Saturnalija’ ili ‘gospodar nereda’. On se brinuo da se svatko za vrijeme blagdana dobro zabavlja, te je imao ovlast da izdaje bizarne naredbe, a koje su morali bez pogovora izvršavati svi, pa i članovi carske obitelji.
U početku su dakle Saturnu bile prinošene ljudske žrtve, no kako se društvo razvijalo, tako su se počele prinositi životinje, te simbolički predmeti. Male figurice, tzv. ‘sigalla’ koje su Rimljani međusobno darivali jedni drugima, vjerojatno su predstavljale jedan oblik ostatka drevnog običaja žrtvenih rituala. Nakon obavljenog rituala, svjetina se razilazila uz proklamaciju “Io, Saturnalia!” (Hura za Saturnalije!). Eto, tako se slavio ovaj blagdan godišnje žetve u starom Rimu.
Dakle, u antici se Saturn poistovjećivao većinom s lijepim i vedrim stvarima, i bio po svojim karakteristikama sličan karnevalu. Zapravo, može se reći da je burleskna figura kralja karnevala direktni nasljednik staroga kralja Saturnalija. U svakom slučaju, ove su figure odraz simboličke ideje trajanja i žrtve, suprotstavljenih pojmova kratkoće i intenziteta života. One su simbol želje za usredotočenjem na dani period vremena i svih mogućnosti postojanja. Ujedno predstavljaju i invokaciju primordijalnog kaosa, kao traženja puta koji vodi u bezvremenost.
Mitološko-astrološki značaj Saturna
Prema grčkoj mitologiji, ‘Hronos’ je u predsokratskim filozofskim djelima predstavljao personifikaciju vremena. On proistječe iz primordijalnog kaosa. Nekad se pogrešno poistovjećuje s Titanom Kronosom, za kojega se pretpostavlja da je izvorno bio bog ratarstva. Dok su stari Grci smatrali Kronosa snagom kaosa, te jednim od sedam grubih i zlih Titana (za razliku od Olimpskih bogova, koji su donijeli red), Rimljani su imali pozitivniji stav prema ovom božanstvu. To se vidi iz njegove povezanosti s mitološkim Zlatnim dobom, a kasnije je postao bogom vremena, više u smislu ljudskog bilježenja protoka vremena, primjerice kroz kalendare, izmjene godišnjih doba i žetve. Kao ‘otac vremena’, on se ponekad pojavljuje u paru s ‘majkom zemljom’.
Kao rezultat Kronosove važnosti za Rimljane, njegova rimska varijanta Saturn imao je velik utjecaj na zapadnu kulturu općenito. U skladu s bliskoistočnom tradicijom, sedmi dan judeokršćanskog tjedna zvao se na latinskom ‘Dies Saturni’ (Saturnov dan), što se do danas zadržalo u engleskom jeziku kao ‘Saturday’.
Na grčko-rimskim mozaicima Kronos-Saturn je ponekad oslikan kao čovjek koji pokreće zodijački kotač. Astrološki gledano, Saturn je vjerojatno najkompleksniji planet. Najveći dio ostalih planeta otkriva njihovu negativnu ili problematičnu stranu, kada su u stresnom aspektu sa Saturnom, pa ipak, kada je Saturn s njima u harmoničnim aspektima, on može donijeti obilnije nagrade. Kada je Saturn u harmoničnim aspektima, stvara otpornost prema strastima, snažnu volju, moral, racionalni izbor, stoicizam, pravednost, osjećaj dužnosti, ozbiljnost, rezerviranu narav, podnošenje teškoća, intelektualne sklonosti, ambiciju. Neharmoničan, uzrokom je škrtosti, egoizma, pesimizma, hladnoće, zločestoće, nepovjerljivosti, mizantropije, moralne okrutnosti, zavisti itd. Saturnov dan je subota (lat. dies Saturni, eng. Saturday), metal olovo, a boja crna ili općenito tamna.
Po spiritualnoj astrologiji, Saturn je vladar karme, i kao takav stavlja ljude na kušnju, a pogotovo one kojima nedostaje strpljenja i vjere u ono što rade. Nekada, točnije donedavno, Saturn je bio smatran za najvećeg malefika od planeta Sunčeva sustava. Međutim, njegove energije nisu isključivo negativne. Jasno, one ovise o djelima u prošlim životima, i shodno tomu, aspektima u natalnom horoskopu. Saturnove energije su vezane uz restrikcije. Možda je najbolja energija koja stiže od Saturna ona, koja utječe na konsolidaciju našeg života. Saturn je protivnik kaosa, on zahtijeva ozbiljnost i red. Odupiranje ovakovim zahtjevima nosi gubitke i razočaranja.
Saturn se još smatra i strašnim koscem, koji općenito donosi smrt (na slikama se često se prikazuje kao starac sa kosom u rukama). Kod formiranja pak novorođenog djeteta, zadužen je za izgradnju koštane strukture organizma, te kožu. Također označava i u intelektualnom pogledu strukturirani način razmišljanja i logiku.U zdravstenom pogledu, u lošim aspektima može donijeti sklonost ka kroničnim oboljenjima.
U psihološkoj astrologiji, osobito su važni stresni aspekti Saturna sa Suncem ili Mjeseca, zato što indiciraju kompleks oca – točnije, sa Suncem u muškom, a s Mjesecom u ženskom horoskopu. Saturn dakle simbolički prikazuje odnos djeteta prema ocu. U stresnim odnosima s navedenim planetima označava tiranskog, dominirajućeg roditelja, koji oblikuje dijete sukladno njegovoj zamišljenoj slici, i sili ih da žive sukladno njegovim standardima. Djeca tako bivaju često 'progutana' takvom jednom dominacijom. Paradoksalno, u takvoj situaciji, pripadnici oba spola imaju prisilnu potrebu za vezom i identifikacijom s ocem. Ovdje dolazi do izražaja mitološki arhetip Kronusa koji proždire svoju djecu, kako bi mogao imati kontrolu nad Sudbinom.
U astrologiji su važni Saturnovi ciklusi. Oko 29. godine života Saturn čini puni krug Zodijaka i dolazi ponovo na svoju natalnu poziciju – on (tranzitni Saturn) dakle dolazi u konjukciju s natalnim Saturnom. Tada su podvrgnuti testu mnogi elementi u životu osobe – vrijednosti, način procjenjivanja, odgovornost, dužnost i sama svrha postojanja. Efekti ovakvog iskušavanja mogu izgledati kao samo-nametnuto preispitivanje. Saturnov povratak, odnosno završetak prvog Saturnovog ciklusa označava psihološko sazrijevanje osobe. I mada može biti bolan, ovaj tranzitni aspekt može, na jedan indirektan način, potaknuti duhovni rast. Uglavnom, bit ovog Saturnovog povratka na početnu poziciju jest pristajanje uz određena pravila i zakonitosti u životu. Saturn je tu, kao životni učitelj, da bi nam udijelio karmičku lekciju. Slijedeći Saturnov povratak, odnosno drugi Saturnov ciklus završava se oko 58. godine života, i on ponovo predstavlja test osobe, ovaj put za životna postignuća, kao člana društva tijekom ovog drugog ciklusa.
Dok Jupiter, najveći planet Sunčevog sistema, predstavlja princip ekspanzije (prostor), dotle drugi najveći, Saturn, predstavlja princip kontrakcije (vrijeme). Upravo međuigra ovih dvaju principa predstavlja pulsaciju, izrazito obilježje života općenito. Jupiter vlada svijetom trodimenzionalnog prostora, ograničenog vremenom i predstavlja arhetip ekspanzije, dakle cvjetanja, rasta, bujanja. Saturn, kao arhetip kontrakcije, naprotiv, u vezi je sa sažimanjem te napokon starenjem, smrću (uvenućem) i truljenjem živih organizama (Saturn kao personifikacija smrti s kosom u ruci).
Što se tiče simbolike<!--[if !supportFootnotes]-->[1]<!--[endif]--> Saturna kod Junga, ona je zastupljena kroz povezivanje ovog planeta s arhetipom mudrog starca, te čarobnjaka. U djelu «Fenomenologija duha u bajkama» Jung sagledava brojne primjere pojavljivanja lika starca-mudraca. Obično se on pojavljuje kada je glavni junak u naizgled bezizlaznoj situaciji, daje mu podršku, poučava ga samopouzdanju, odlučnosti i usredotočenosti, što su sve karakteristike Saturna. «U jednoj balkanskoj bajci životinja koju jaše starac jest koza», veli Jung; ovo ukazuje na vezu Saturna kao vladara astrološkog znaka kozoroga. U bajkama ovog tipa starac može imati dvojaki karakter («posjeduje također i zlobni aspekt»); najbolji je primjer čarobnjak Merlin. Poput diva ili vrača, on [čarobnjak]je personifikacija Strašnog oca, ili 'zlog demijurga' gnostika, a slikovito je predočen u liku Saturna, veli Jung u 'Simbolima transformacije'.
U jednom pak drugom djelu, sličnog naslova 'Libido, simboli i transformacije' Jung navodi citat neoplatonskog filozofa Plotina, koji uspoređuje Jedan s ocem, a Um sa sinom. Jedan, zvan Uran, jest transcendentan. Sin, Kronos, upravlja vidljivim svijetom. Univerzalna duša (označena kao Zeus) pojavljuje se kao njemu podređena. Radi se o jednoj osobi u tri hipostaze, baš kao kod Triniteta u kršćanstvu. Kronos kao Um je tvorac, njegov otac, dok Univerzalna duša-Zeus donosi razvitak osjetilnom svijetu kroz ono, što on bijaše kontemplirao. Dakle, ono što je bilo prethodno unutar Uma, očituje se kroz Univerzalnu dušu kao Logos.
Neke astronomske karakteristike Saturna
Saturn je drugi po veličini planet sunčeva sustava, i šesti prema udaljenosti od Sunca. Ubraja se u tzv. gasovite divove, dakle, kao i Neptun, nema čvrstu strukturu. Ovaj planet ima vrlo originalan izgled, zbog sistema prstenova koji ga okružuju, a sastoje se većinom od čestica leda, te od manje količinom krhotina stijena i prašine. Prstenove je prvi otkrio nizozemski astronom Christiaan Huygens, u 17. stoljeću. Pretpostavlja se da su prstenovi ostaci nekadašnjeg satelita, koji se bio raspao.
Saturn je jedini planet u Sunčevu sistemu s manjom gustoćom od vode (sama jezgra planeta ipak je znatno gušća od vode). Planet Saturn ima vrlo visoku temperaturu u svojoj jezgri, čak 11.700° C. No, na površini je vrlo hladan i prosječna temperaura iznosi oko -150° C. Atmosfera je sastavljena od različitih vrsta plinova – metana, vodika, amonijaka, helija i dušika. Na planetu pušu vrlo snažni vjetrovi, i do 1700 km/h. Brzina kojom se okreće oko vlasitite osi jest različita, zbog njegove gasovite strukture na ekvatoru ona iznosi 10 sati i 14 minuta, a na ostalom dijelu 10 sati i 39 minuta.
Saturn ima vrlo veliki broj satelita – do 2006. godine otkriveno ih je čak 56, no samo sedam imaju pravilan oblik i putanju. Najveći među njima je Titan, jedini satelit u sunčevu sistemu sa gustom atmosferom, te jedino svemirsko tijelo u sustavu, pored Zemlje, na kojem dokazano postoji tekućina na površini. Veći je za 50 posto od Zemljinog satelita Mjeseca, te drugi najveći u Sunčevom sistemu (iza Jupiterova Ganimeda). Kao i Ganimed, veći je od planeta Merkura.
bglavac
irida
