Život je poput rijeke, nepredvidljiv i pun zavoja. Od malih nogu, plovio sam uzvodno, nošen strujom očekivanja koja su me okruživala. "Budi dobar u školi," govorili su mi, "uči, izuči zanat." I tako sam ja, poput mnogih drugih čamaca na toj rijeci života, slijedio taj tok. Bio sam poput marljivog dabra, gradeći branu izvrsnosti kroz osnovnu školu i gimnaziju.

No, duboko u meni, poput tihog izvora, počeo je izvirati osjećaj nečeg drugačijeg. Bio je to šapat vjetra koji je nosio moje misli prema nebeskim visinama. Uvjeren da me Božja ruka vodi, zakoračio sam na put prema svećeništvu, upisavši KBF.Bilo je to više od poziva, bilo je to putovanje duše prema duhovnom ispunjenju.

Ali život, taj mudri redatelj, imao je drugačiji scenarij za mene. Dok sam hodao stazama KBF-a, u mojoj se duši počeo buditi nemir, gotovo poput nečujnog signala da moje putovanje nije ovdje završeno. Shvatio sam da moja duša žudi za drugačijim putovanjem. Poput leptira koji se oslobađa čahure, napustio sam svećeništvo, osjećajući da me vodi prema novim horizontima. Nastavio sam školovanje na drugom polju, osjećajući kako me svaki korak vodi bliže mom pravom pozivu , onome koji tada nisam mogao jasno vidjeti.

Postao sam poput vatre koja plamti, neobuzdana i nepredvidiva. Bio sam živahan, nestašan, žedan života i ljubavi. Bile su to godine potrage, života koji sam proživljavao s nevjerojatnim intenzitetom. Ponekad mi se činilo da sam zalutao, da sam promašio svoj poziv napustivši svećeništvo. Ali sada vidim da je svaki korak bio pažljivo odmjeren, svaka prepreka postavljena s razlogom. Bog, sudbina ili jednostavno život, vodili su me kroz labirint iskustava, pripremajući me za ulogu koju tada nisam mogao ni zamisliti.

Život me lomio poput kovača koji oblikuje mač, kujući me kroz vatru iskušenja i hladnu vodu razočaranja. Radio sam, borio se, padao i ustajao. Svaki udarac čekića sudbine oblikovao je moj karakter , čineći me jačim, spremnijim.

A onda, poput zrake sunca koja probija oblake nakon oluje, stigao je moj pravi poziv , postao sam tata. I to ne bilo kojem djetetu, već anđelu u ljudskom obliku. Kada je stigla njegova dijagnoza, osjećao sam se kao da nosim težinu cijelog svijeta na svojim leđima. Mislio sam da je to kazna, križ koji moram nositi zbog svojih prijašnjih odluka, uključujući i onu o napuštanju svećeničkog poziva.Dijagnoza je nosila težinu koju nisam znao kako ću izdržati , kao da mi je sudbina rekla: "Sada ćeš se suočiti s pravim izazovom."

No, sudbina je imala još jedan zavoj za mene. Našao sam se sam, kao samohrani otac, suočen s izazovom koji je nadilazio sve što sam do tada poznavao. Bilo je trenutaka kada sam se osjećao poput usamljenog svjetionika u oluji, boreći se da održim svjetlo za svog malog anđela. Ali u toj samoći, u toj borbi, otkrio sam snagu za koju nisam znao da posjedujem.

Kako vrijeme prolazi, shvatio sam da ono što sam smatrao teretom zapravo su krila koja me uzdižu. Biti samohrani otac tom posebnom djetetu, tom čistom izvoru ljubavi, najveći je blagoslov koji sam mogao primiti. On je poput zvijezde koja osvjetljava moj put, pokazujući mi ljepotu u najjednostavnijim stvarima. U trenucima kada bih posumnjao u sebe, njegov osmijeh bi me podsjetio zašto se borim.

Sada, gledajući unatrag, vidim da je moj život bio poput slagalice. Svaki djelić, svako iskustvo, svaka radost i bol, čak i odluka o napuštanju svećeništva i izazovi samohranog roditeljstva, savršeno se uklopilo da bi stvorilo ovu sliku. Bog me nije kažnjavao ,on me pripremao. Ojačao me je da mogu biti i otac i majka, cijeli svijet tom malom anđelu koji ne poznaje zlo.

Biti samohrani tata ovom djetetu nije samo zadatak , to je sveta misija. To je kao da mi je povjereno čuvanje najrjeđeg i najdragocjenijeg blaga na svijetu. Svaki njegov osmijeh je poput izlaska sunca nakon duge noći, svaki zagrljaj poput oaze u pustinji života.

Shvatio sam da nisam ja izabrao ovaj put , put je izabrao mene. I zahvalan sam na svakom koraku tog putovanja, uključujući i one koji su me vodili dalje od svećeništva i one koji su me doveli do samohranog očinstva. Jer biti jedini roditelj djetetu koje je utjelovljenje čiste ljubavi, to je dar koji nadilazi sve izazove. To je poput držanja cijelog svemira u svojim rukama, podsjetnik na beskrajnu snagu ljubavi.

I tako, dok plešem kroz život sa svojim sinom , sami ali nikad usamljeni, znam da sam točno tamo gdje trebam biti . Ovo putovanje možda nije ono što sam planirao kada sam kročio na put svećeništva, ali je sve što sam ikada trebao i više od toga što sam mogao sanjati.

Matija Gerić