Upalila sam swiječe.. inceste,pozvonila tibetanskim zvončičima da razbistrim misli, , zahvalila shiwi na darowima,, na onome što mi daje kad mi je potrebno,, zahvalila sam swemiru na zhiwotu, swijesti,, upalila glazbu solar fields,, album iz 2009,,, ii prepustila se,,, Glazba, legla sam,, , zatvorila oči I pustila frekwencije,, glabene walowe da me obuzmu,, Lagano sam počela tonuti,, I kad odjednom , poceli su trnci, prolazit poput morskih walowa, njezhni,, mekani,, a opet,, osjetim ih, kako prolaze kroz mene, kroz swaku moju stanicu,atom, miluju me,, osječam swaki zwuk, ,, swaki zwuk ima swoj wal,, koi ima swoju jačinu, mekoću,, I swaki taj zwuk me miluje prolazi kroz mene , od nožnih prstiju do glawe,,,,, dok to osiječam, zatworenih očiju,, lagano mi se počinje kristalizirati slike,, geometrija,, linearna, koja se kreče,, I mjenja boje iz kristalno plawe do zelene,,, želim otworit oči, ali suzdržawam se,, popusila sam I na sekund ih otworila,, ali,, geometrija nije nestala,, I dalje je tu,, I kreće se,, widim tu energiju, zatwaram oći da bude jasnija,, bijelo, zlatno smedja,, energija,, koja se kreće fraktalno, linearno,,polukružno,,nježno poput glazbe,,

Trnci u tijelu postaju swe izraženiji, I jači, kao kad wam utrne neki dio tjela, ali nema onog nelagodnog osijećaja,, nego saswim suprotno,, trnci jačaju,, postaju swe gušći,, osječam swe jače walowe ,, odjednom,, gubim osječaj za swoje fizičko tijelo,, osječam samo te energetske walowe,, osječam swoje eterno tijelo,, neznam kako bi to drugačije nazwala, kako se uzdiže, a iz tog tijela uzdiže sej oš jedno tijelo moje narawno,, ali zarotirano za milimetar, I tako jopš jedno I još jedno, I tako u beswijest, osiječam kako se odwajam od fizičkog tijela,, spiralno uwis prema swemiru,,, a glazba me nosi,,, Miluje swaku moju energetsku stanicu,, cijelo moje biće , swe ono što jesam,, putujem,, ja kao ja nestajem, postajem swe,,, stapam se sa swemirom,,,, odjedom swe zeleno,,,,letim,, iznad oblaka, zelenih oblaka,, letimm,,, oblaci se pretwaraju u parshumu,, widim rijeku,, letim iznad prashume neke,, prekrasno,, takaw diwan swijet,,, ali osjecham das am na zemljui da sam owdje,,, odjedamput crno ,, swe je crno,, samo jedna bijela tochka,, a oko te bijele tochke josh tochaka,, ali crnih sa bijelim rubowima,, spushtam se,, to su neka bića,, u haljama,, osjećam da je owaj u sredini dobar, I da mu owi okolo njega nezele bas dobro,,,odjednom jedan od praznik pali se, I ispushta neku swjetlosnu ztraku prema owome u sredini, zatim drugi se pali, ali prekoputa owog drugog,

I tako na random pale se I ispushtaju neke swjetlosne zrake prema njemu,, neznam dali je to dobro ili loše,, samo promatram,, swe se ubrzawa, pale se I gase I šalju mu zrake, pitam se dali je dobro,, što mu to čine?? ,, ali nekako sam osjetila njegowu sangu,,odjednom swi su se oko njega sinkronizirali I ispustili zrake u njega, kao da ga zele unistiti, ali on odjednom pocne isijawat zlato,, odbija im swe te zrake,, a zatim još jace pocinje isijawati,, I oni ponowno swi sinkronizirano ispalishe u njega zrake, ,, ali on te zrake prihwati,,, I samo odjednom swijetlost,, to bice, swe jace pocinje isijawati,, kao da je poceo on uzimati te zrake koje mu šalju,, I odjednom snop,, swijetlosti iz njega u swemir,,, osjetila sma da je to dobro, ,, da ono što čini je dobro, ,, kao da je neki kanalizator energije,, upijac energije koju potom shalje u swmir, daje swemiru,,, zamalo sam otworila ochi, I tad sam postala lagano swijesna swog tijal, pomislila sam diši,, treba ti kisika,, toliko sam otišla u tu prichu sa njima, das am zaborawila na owdje ,sada, owaj m,atrialni swijet, gdje sad I owjde postojim, jednostawno postalo je newažno,,, to je ipak samo tijelo,, u kojemmoja duša obitawa, ali opet, sada sam tu na nauchim neshto,, I treba se I o owom tijelu brinuti,,, usredotocujem se pomalo na disanje,, ali ne zadugo,,, glazbeni walowi me lagano pocinju swe wise maziti,, osjecam kako mi masiraju cijelo tijelo,, kako poput zraka(ne kisika) prolaze njezno walotito mekano kružno kroz mene,,

I swe jace pocinjem to osijecati,, lagana toplina I uzbudnje nenogu wijerowat shot mi se deshawa,, takwa ugoda, fizichka,, mogla bi je usporedit sa,, kada sis a dragom woljenom osobom,, lezite u krewetu isprepleteni I izmenjujute njezosti,,, taj osjecaj me preplawljuje, nemogu wijerowat,, ali uzhiwam,, kako pjesma napreduje,, tako je ja swe bolje osijecam,,, I odjednom D WAL;,,, d ultimatiwni wal,,, a na mom licu samo smješak,, o daa, takaw, wal,, a ja I daljenemogu wijerowat, ali uzhiwam cijelim swoim bićem u onome shot mi daruju,,, a darowali –le-o su mi nešto,, prekrasno,, na neki način ljubaw,, Usredotochujem se na unutarnji uwid,, wid,, lica, plawa lica,, plawa shpongle lica,, na tisuche prolaze,, usredotochujem se na jedno koje se lagano pocelo powecawati I jasno widim prekrasno zhensko lice,, I tako swako lice od stotine koje je prolazilo koje sam odabrala jasno bi hi ga widjela, odjednom , zlatno smedja medena boja,, I chudnowata bicha,, nešto izmedju kukaca I gmizawaca,,, kroz kruzne rupe me promatraju, wirkaju,,

I ja njih gledam I oni mene, nestaju pojawljuju se ,,plowe,, kao da su u moru,, neosijecham nikakwu ugroženost, samo zbunjenost I neznanje sa moje strane, tko shot su oni,,, jer widim ih , osjecham ih, gledamo se u ochu,, smjeshni su, chudni,, I osjcham da me osjechaju, das u oni sada tu, I das mo swijesni postojanja jedni drugih,,, od silne zbunjenosti otwaram ochi,, podizhem se,, pojachawam glazbu,, stwar od solar fieldsa pattern swira,, uzimam chaj,, dok nisam uzela gutljaj nisam ni bila swijesna das am zhedna,,, ispijam ga,, odlucheujem josh jednom zahwalit shiwi I swemiru na swemu,, zatim sam legla ,, zatworila ochi,, se crno, bez obila,, odjednom zamislim liniju, I ona je tu,, I pocela sam crtati, umom,, I tako sam nekako I zaspala crtajuchi po swmirskim prostranstwima,,,,