Prijevara nije nesporazum niti greška na klizavom putu. Prijevara je svjesni korak u mrak, daleko od svjetla povjerenja koje nas je spajalo. Kao da je netko pažljivo razbio stakleni kalež naše ljubavi, a krhotine su ostale u mojim rukama, oštre, nemilosrdne.

Volio sam je kao što rijeka voli obalu , vjerno, ne pitajući gdje završava, jer za mene kraj nije postojao. Vjerovao sam joj bez pitanja, gradio mostove od svojih snova i nosio teret naših dana, čak i kada je postajao nepodnošljiv. Kada je našem Karlu dijagnosticiran autizam, mislio sam da će nas to povezati, da ćemo se uhvatiti za ruke i koračati zajedno kroz oluju. Ali ona je birala drugi put. Čekala je trenutak da se udalji, da nestane iz mog svijeta koji je već bio poljuljan.

Odanost, za mene, nije puki izbor , ona je nit koja me drži cjelovitim. To je tiha snaga koja se ne lomi ni pod najvećim pritiskom. Nikada ne bih mogao biti s nekim tko pripada drugome, niti bih ikada dijelio srce koje nije potpuno slobodno. Tako sam odgajan , da ljubav ne trpi polovičnost, da ono što daješ mora biti čisto, iskreno, cijelo.

Ipak, u meni je ostala vjera u ljubav. Unatoč izdaji, unatoč ranama koje nosim poput nevidljivih tragova, vjerujem da ljubav uvijek vrijedi. Davao sam sve, jer drukčije ne znam. Moje srce je poput svijeće koja svijetli i kad je vjetar pokuša ugasiti , nježno, ali neuništivo.

Prijevara nije samo izdaja osobe, ona je izdaja ljubavi same. A odanost je njeno najčišće lice , meka poput dodira jutarnje rose, a snažna poput korijena što drži drvo uspravno u oluji. I možda završavam povrijeđen, ali nikada slomljen. Moji ožiljci nisu dokaz slabosti, već podsjetnik da sam volio do kraja, bez zadrške.

Danas, kada gledam unatrag, jasnije vidim što mi treba u životu. Znam što tražim i vjerujem da kada to pronađem, više neću puštati. Ljubav, iskrena i istinska, nije prolazna niti krhka. Kada je pronađeš, držiš je poput zaklona od oluje, svjestan koliko je dragocjena. I to je ono čega ću se držati , svega što je pravo, čisto i vrijedno. Sve što nije takvo, neka me zaobiđe, jer ne želim ništa manje od onoga što sam spreman dati.

Biram ljubav, uvijek i iznova, jer to je jedini put kojim znam hodati. Ako je srce spremno dati sve, neka onda bude i spremno podnijeti sve. Jer i u tim tišim bolima pronalazim ono što me čini čovjekom , vjeru da ljubav, na kraju, uvijek pobjeđuje.

Matija Gerić