Prije devedeset i šest godina Kafka je napisao novelu Preobražaj. Djelo, čije prvo izdanje je svjetlo dana ugledalo u Leipzigu 1915., počinje danas planetarno poznatom rečenicom iz Kafkinog apsurdnog svijeta: „Kad se Gregor Samsa jednog jutra probudio iz nemirnih snova, otkrio je da se u krevetu pretvorio u golemog kukca.“

Gregoru Samsi dogodila se znanstveno-fantastična preobrazba tijela, zbog kojeg ga se majka sramila, te dugo nije ulazila u njegovu sobu. Sestra ga je iskreno voljela, ali ga je na kraju i ona zanemarila. Nakon fatalne pretvorbe otac ga je mrzio više nego prije, dok je još bio sramežljivi mladić koji nije bio u stanju ispuniti njegova očekivanja. Nije ga puštao van iz sobe, te ga je gađao jabukama. Od posljedica jednog pogotka Gregor je izdahnuo. Njegovom smrću obitelj je doživjela olakšanje, kakvo dobro poznaju obitelji koji su duže vrijeme bile taoci teškog bolesnika.

Gregor je u svom duhu ostao onaj isti povučeni mladić sa strahom pred autoritetom oca i sumnjom u njegovu iskrenu ljubav. Gregorovu narav resila je ljubav, naročito ona prema mlađoj sestri, zatim čežnja i nade koje prate svaku mladost. Sad se taj duh našao zatočen u tijelu kukca. Strašni preobražaj dogodio se noći, u snu. Možda je sve bio samo san? Nije li riječ o nadrealističkoj književnoj vrsti ili o romanu s vanzemaljcima kakvima obiluju moderna književnost i film?

Svi doživljavamo promjene fizičkog izgleda. Ljudi iz naše okoline primjećuju da starimo. Gospođa Milena neki dan nasadila se pred zrcalo i uporno tražila odjeću koja će sakriti pogubne promjene njezinog stasa. Na kraju je u očaju zaključila da je sve sličnija svojoj majci. Unatoč sportskom držanju i duhu te pravilnoj ishrani po recepturi američkog doktora Searsa, genetske informacije njezinog pretka iz dana u dan sve jasnije izlaze na vidjelo. Njezino tijelo proživljava nezaustavljiv preobražaj. Bokovi se utapaju u masne naslage trbuha, struk je gotovo nestao, ramena jačaju, kapilare na nogama cvjetaju kao posljedica napornih porođaja, crnjavke na butinama se ne povlače…

Njezin suprug ne zna zaobići preobilne ručkove, na kojima „prođe“ nekoliko butelja biranih vina. Običnim danima, kad nitko ne zove na ručak, on nakon užine potpuno nepotrebno naručuje pivo i hormone dovodi u stanje krajnje uzbune. U njegovom organizmu caruju ugljikohidrati, peče ga žgaravica, a trbuščić polagano buja. Tihi proces odumiranja vitalnih funkcija napreduje sigurnim koracima. Kad mu je nedavno u tramvaju mlada djevojka ustupila mjesto riječima: „Izvolite sjesti, gospodine“ - on shvati da se preobrazio u starca. Duh je mlad i kazuje mu: „To si ti, isti onaj od prije dvadeset ljeta.“ Ali, tijelo se izobličilo. Tko zna kroz kakve duševne patnje uslijed metamorfoza tijela prolaze Milena i Dragec Š.?

Jadnim supružnicima ne možemo izlagati poznato učenje o skladu duše i tijela i o tome da u zdravom tijelu stoluje zdrav duh. Kako da nakon fatalne metamorfoze duh pomire s novim tjelesnim oblikom u koji su se u međuvremenu pretvorili? Jedna varijanta tog učenja tvrdi da je tijelo ogledalo duše. Tjelesni izgled je izraz individualnosti. Mlade djevojke crtaju obrve, umeću produljene trepavice, stilizirajući svoje crte lica kako bi dobile novi priželjkivani izražaj. No, imali uopće ikakvog značaja fizički izgled, ako se držimo civilizacijske pouke da je tijelo tek privremeni stan duše? Po kršćanskom učenju duša teži k besmrtnosti u nekom budućem astralnom obličju. Stoga je nevažno kakvo to tijelo jest! Neka bude makar i tijelo kukca ili ljigave hobotnice!


Kakav šok je morao doživjeti Gregor Samsa kad se probudio u tijelu odurnog kukca? Siromah je i dalje bio svjestan svoje povučenosti. Sad je prema van i na svima vidljiv način imao tako odvratan izgled. Preostalo mu je da se do kraja povuče u sebe.

Ništa drugo nisu poduzimali redovnici i proroci kad su odlazili u pustinje i zatomljivali životne porive svoga tijela, sve dok i duh nije klonuo? Kao nagradu za muku priželjkivahu oni duševno blaženstvo. Zamislimo tragediju ukoliko je blaženstvo izostalo, a umjesto njega se pojavilo ludilo?

Ružica P. prebirala je po gitari i prisjećala se davnog mladenačkog hita. Između njegovih redaka mlada seoska djevojka smjestila je goleme nade u sretan odabir muškarca svog života. „Mislila je na mornara, da l' ju ljubi il' ju vara, il' joj se utvara…“ Nakon nekoliko neuspjelih pokušaja glas ju je izdao. S užasom je ustanovila: „Ne znam što mi je. Ne mogu više pjevati kao što sam prije mogla.“

Gregor Samsa samo je drastičan primjerak onog užasa i jeze koju proživljava svatko od nas kad shvati da iz dana u dan poružnjuje. Nije bez razloga Sokrat rekao da je Eros vječno mlad i lijepi bog. Ta ipak je one bog i uspijeva izbjeći starost koja ljudima prilazi prebrzo.



Napomena: Tekst preuzet s bloga:
http://drazen-pavlic.bloger.hr/

U Rijeci, 20.12.2008. godine                Borivoj Bukva

http://budan.blog.hr/