Tekst je napisala osoba pod pseudonimom Alan Ford, tekst prenosim u cjelosti:
"Pošto sam više manje donekle anarhistički nastrojen ajdmo malo da se okrenem i neupućene uputim u načela i smisao anarhizma...
Svakom je anarhistu suvremeni anarhizam poznat ponajviše po tzv. anarho-primitivizmu, najpoznatijem i najaktualnijem dijelu moderne anarhističke teorije. Iako tek osamdesetih potpuno razbuktao, ne možete se ne prisjetiti one davne, sjajne simbolike u lyricsima Clasha „I'm all tuned in…I save coupons from packets of tea“… punka, Birmighama, 70-ih, osvete postmarksista, prve reakcije i bunta na šareni svijet iz plastičnih kutijica.
Kao tipično američki proizvod, anarho-primitivizam vuče teoriju najviše iz antropologije, maternice sveopćeg košmara pri čemu vas ne treba zbunjivati ista energija koja se ulaže u istraživanje postporođajnog stresa kod majki i, štajaznam, epistemologije kurca?!
Kako bilo, primitivizam se danas oslanja najviše na istraživanje pretpovijesnog vremena, s osobitim potkazivanjem na zajednice lovaca-skupljača kao, prema shvaćanju primitivista, posljednjim zajednicama ljudske vrste u kojima je postojala autonomnost pojedinca.
Blagostanje, sloboda, sreća, ravnopravnost, Raj, sve je to odlika primitivnih zajednica pri čemu je u njihovoj analizi najdalje(najradikalnije) otišao poznati američki antropolog John Zerzan.
Objašnjavajući pojavu poljoprivrede kao prijelomni trenutak civilizacije s kojim zapravo započinje porobljavanje, neimaština, glad i ratovanje (izravne posljedice podčinjavanja zemlje, životinja, iskorištavanja i gomilanja dobara), Zerzan pretpostavlja život primitivaca, ovom našem- iluzornom i potpuno sjebanom u kojem je napredak i razvoj tehnologije samo virtualni background nepravde, siromaštva, koloniziranja i sveopćeg užasa neravnopravnosti.
Sve izraženija polarizacija društva na moćnu, nedodirljivu elitu i obične prole morala je nagnati ekipu znanstvenika-štakora na pomnije traženje uzroka ne bi li se, na koncu, zaustavili u razdoblju gornjeg paleolitika i idealističkom svijetu naših predaka bez Simbola, Vlasništva, Jezika i Patnje.
Neka od zanimljivih antropoloških istraživanja bacaju potpuno novo svjetlo na prve ljudske zajednice pri čemu se događaju i radikalni zaokreti u, na primjer, shvaćanju „razvoja inteligencije“.
Kao sukus anarho-primitivizma moglo bi se reći: Da, postojalo je vrijeme inteligentnih ljudi, da, sapiensi su svojedobno provodili životni vijek u trčkaranju prerijama, jebanju i obilju, da, ovaj je „razvoj“ stranputica.
Opijumska moć iluzije da smo se razvijali zahvaljujući razvoju inteligencije u anarho-primitivizmu nije ništa drugo do tvrdnje da je opijum opijum, a naš prethodnik, strašni striček homo neandertalus jede kukčeve nožice, baca kamenje na mamute i osjeća se skroz groovy jer mu puca kurac za Ideje. Nema vlasništva, nema pojma vremena, osim sadašnjosti i ispuštanja prdaca poslije jela nitko nikog ne jebe Kantovim čistim razlogom i monetarnim fondovima.
Pa hajdmo sad :
Oh, divno davno vrijeme prašuma, psilocybe gljiva, nedepilacije vaginalnih predjela!
Oh, veliko, božansko doba bez poreza na dohodak, minusa i konzerve kukuruza koja ima okus sirovih šparoga!
Oh, vrijeme bez ABS-a, mobitela, mp3-a i uložaka s krilcima.
Oh, predivna Vječnost u grmku bambusa.
Oh divni mužjače s golim jajima!
Oh, dlakava majko koja si imala prava jednaka dlakavom ocu!
Oh, strašna sliko gracioznih mamuta i ti vrlo, vrlo staro vrijeme bez fotografa ispod modernih Martensica...
"
bglavac
irida
edin.kecanovic
