http://teutinaljubav.blog.hr/
2008/11/index.html#dan15

Trenutno Draga i ja čitamo knjigu Fantastična naučna istraživanja (Peter Andreas/ Caspar Kilian). Jedna nas je tema posebno zaintrigirala: Da li biljke osjećaju?

Evo ukratko sadržaj poglavlja

Cleve Backster bio je vodeći stručnjak na području detektora laži koji je kao bivši pripadnik CIA-e obučavao policijske i kriminalističke službenike kako rabiti uređaj. Došao je na ideju da uređaj priključi na filodendron da vidi da li će uređaj šta pokazati. Na poligrafu se pojavio kratak impuls koji je odgovarao emocionalnom impulsu kod čovjeka. To ga je potaklo na višegodišnja istraživanja u kojima je došao, jednostavno rečeno, do zapanjujučih rezultata.
Prihvatio sam se pokušaja da ugrozim zdravlje biljke. Umočio sam jedan njen list u šalicu kave. Ništa se nije dogodilo. Pokušao sam sa glazbom, krivulja nije zatreperila. Napokon mi se u glavi rodi misao: osmuditi ću prokletu biljku. To je bila samo pomisao, no pisalo poligrafa je visoko poskočilo. Uzeh nekoliko šibica i približih ih dva, tri puta biljci. Veliko uzbuđenje....Biljka je, dakle, reagirala već kada je Backster samo pomislio na vatru!

 

U zatvorenoj prostoriji bez prisutnosti ljudi, automatski je uređaj nasumice sipao žive rakove u kipuću vodu. Kasnije pregledane snimke pokazale su da je biljka pet puta učestalije reagirala no što bi se to statistički očekivalo. Osjećala je šta će se u pojedinom trenu dogoditi.

 

Među šest pokusnih osoba izvlačenjem je određena osoba koja će jednu biljku „pred očima“ druge biljke rastrgati na komade. Dok je to činio „krivac“ je bio sam sa biljkama. Kasnije je u prostoriju uvedeno svih šest osoba, jedna za drugom. Kod pet je osoba biljka svjedok ostala mirna dok je kod ulaska "zločinca" pokazala paničan strah.

Uslijedila su istraživanja i diljem svijeta. Jedno je istraživanje pokazalo da biljke prije nego ih se ščupa pokazuju reakciju koja se može usporediti sa nesvjesticom.

Pokazano je i da je istina da postoje i ljudi „zelenih“ ruku, oni kod kojih svo bilje najbolje uspijeva

 

Moje iskustvo

Na balkonu smo u dvije posude imali dvije prekrasne velikocvjetne begonije. Za vrijeme nevremena jedna je posuda bačena na pod. Biljka je ispala, dio grana je pokidan i cvjetovi su otpali. Smatrajući da će se možda biljka oporaviti vratili smo ju u posudu i na njeno mjesto pored one koja je ostala čitava. Za dva je dana begonija jednostavno odbacila svoje prekrasne cvjetove, kao da je time izražavala svoju sućut.

Jasno da se ja nikada ne zadovoljavam jednostranim pogledom na problem. Jedno riješenje nameće nova pitanja. Ovom prilikom ne mogu a da se ne upitam koliko dugo biljke osjećaju nakon što ih izvadimo iz zemlje (mrkva, repa, celer...), odrežemo sa korjena (cvjetača, kupus, salata...), odrežemo sa peteljke na kojoj je rasla (rajčica, tikvica, krastavac...) ili uberemo kao cvijet koji ćemo dragoj pokloniti kao izraz ljubavi.

 

Namjerno ne stavih slike narezanog povrća.

Često vegetarijanci kao razlog što su prešli u biljojede navode kako time ne nanose bol životinjama. A ja sam slobodan pitati: Da li su ikada pomislili kako se osjećaju one klice žitarica koje s toliko uživanja spremaju još „žive“, da li osjećaju kako pod njihovim zubima vrišti srce salate puterice dok ga slasno žvaču, kako se osjeća rotkva koju grizu sa posebnim uživanjem.? Da bi nahranili tisuću ljudi dovoljno je jedno prase od parsto kila. Koliko je smrti potrebno da bi nahranili toliko vegetarijanaca isključivo svježim zelenjem?
Najčešće čemo vidjeti te biljojede kako na tržnici pažljivo biraju najsviježije voće i povrće, još živo. A ja još nikada u mesnici nisam vidjeo da se odrezak reže sa živog praseta ili krave. Nisam vidjeo ni da se meso na policama održava aparatima za umjetno održavanje života da bi bilo svježe kada ga kupujemo.

Nemaju li sva živa bića jednako pravo na život, bez obzira koliko ih glasno čuli?