PROČITANO

1091

PUTA

OD 14.01.2018.

Oda radosti

Europska Unija je totalitarna neofašistička tehnokratska superdržava koja je prolazna postaja k jednoj globalnoj vladi s centraliziranim modelom upravljanja koja će omogućiti malobrojnoj skupini kriminalaca da kontroliraju sve stanovnike ove planete...

Kako je priča počela?

Grupica kriminalaca je odlučila zavladati svijetom na način da stvore jednu superdržavu koja bi im osiguravala apsolutnu moć, a krutom silom bi uništavala i gazila one koji se ne bi htjeli pokoriti njihovim željama. Rimsko carstvo i Britanski kolonijalni imperij su povijesni primjeri takvih superdržava. Danas ulogu superdržave koja je vojnom silom upravlja većinom svijeta su djelomice preuzele Sjedinjene Američke Države.

Međutim, nije lako kontrolirati svaki pedalj zemlje i nadzirati miljarde ljudi jer čovjek ima ‘nepoželjnu’ karakternu crtu da ne voli biti prisiljen ni našta, te voli organizirati razno razne pobune i revolucije protiv svojih vladara. Ovo je bilo vrlo ‘nezgodno’ za vladajuću kastu jer su puno resursa trošili na nadzor nemirnih podanika.

Zbog toga zadnjih stotinjak i više godina, politika ovih kriminalaca se stubokom mijenja i sve više se oslanja na tezu da ljudi DOBROVOLJNO traže svog vladara koji će njima upravljati i osigurati im siguran, bezbrižan i lagodan život. Da bi ovo postigli potrebno je bilo brutalno djelovati na psihu i mentalno zdravlje svih ljudi s krajnjim ciljem izazivanja konstatnog straha i pokornosti.

Beskonačni ratovi: Svi ratovi na planeti Zemlji su umjetno kreirani i vođeni iz jednog centra. ‘Vrhunac’ ove mračne operacije su umjetno izrežirani i dirigirani Prvi i Drugi Svjetski Rat koje je na svojim ‘leđima’ osjetila većina stanovništva Zemlje. Ovo im nije dovoljno već umjetno provociraju i tzv. ‘hladni rat’ stvarajući naizgled podijeljene blokove komunističkog Istoka i demokratskog Zapada. Nakon pada Berlinskog Zida i samim time tzv. ‘Željezne Zavjese’ kad je svijet mislio da je napokon došlo vrijeme mira i prijateljstva, na scenu se pojavljuju dugo pripremani i uzgajani umjetno kreirani diktatori (Sadam, Gadafi), s tim da je danas Iran najnovija ‘prijetnja’. Inscenira se teroristički napad na WTC poznat kao 9/11 s čime započinje novi, beskonačni i iscrpljujući rat protiv terorizma i tzv. ‘nevidljivog’ neprijatelja.

Ekonomski teror: Istovremeno s ovim psihološkim terorom konstantnog straha od mogućih ratova, sukoba i krvoprolića na čovjeka se vrši i ekonomsko-egzistencijalni teror u kojem vladajući oligarsi diktiraju 95% resursa i bogatstva Zemlje i samim time diktiraju ljudima njihov standard, odnosno doslovno određuju tko će jesti, a tko neće. Novac, burze, banke, ekonomski rast, pad, recesije, inflacije, deflacije i ostale gluposti su samo poluge s kojima upravljaju čovječanstvom. Jedan od novijih vrhunaca ove brutalne ekonomske politike je najnovija recesija koja se ‘vuče’ od 2008.g. i tzv. mirovinske reforme i produženja radnog vijeka prije mirovine. Otvoreno žele da im svaki čovjek doslovno sliuži do svoje smrti. Mirovina ili penzija polako postaje stvar prošlosti.

Propagandni teror: Treći aspekt psihološkog ratovanja protiv ljudi je propaganda koja ima nezahvalnu uloga da uvjeri čovjeka da ima slobodu. Slobodu govora, slobodu kretanja, mogućnost izbora obrazovanja, posla, kuće, auta, mogućnost biranja izvršne vlasti u vlastitoj državi i slične stvari. Glavni cilj ove psihološke propagande je ugrađivanje uvjerenja da čovjek ima kakvu takvu kontrolu nad vlastitim životom i da nema razloga za nasilnu, psihološku, mentalnu pobunu ili bilo kakav drugi oblik bunta koji bi bio van zadanih okvira ‘ponuđenih izbora’. Vrši se masovna lobotomija priglupom zabavom i sportom koji je u biti još jedna vrsta zabave. Još u Rimskom Carstvu svaki veći grad je imao arene s gladijatorima za zabavu puka, a danas imamo nogometna, rukometna i ostala igrališta. Suština je ostala ista, samo se forma malo promijenila (više o ovome u intervjuu s Alan Wattom).

Ljudima se ‘podvaljuje’ tzv. demokracija koja im jamči da imaju kakvu takvu moć da izaberu vladajuće. Ali gle čuda, koju god političku opciju izabrali (na uvijek namještenim izborima jer onaj tko kontrolira novac, lako kontrolira i pobjednika izbora) da svaka novoizabrana vlada neminovno odvede državu u kaos, u sve veći dug, korupciju, jad i nevolju. Ovo stvara konstatno nezadovoljstvo s postojećim stanjem i vladajućom strukturom do te mjere da je većina građana većine svjetskih država uvjerena da baš oni imaju najnesposobniju i najkorumpiraniju vlast na svijetu. Stoga je razumljivo da građani pojedine države traže vanjsku pomoć i strane vladare da njima vladaju jer su eto sami nesposobni da urede i vlastitu državu.

Kao jasan primjer ovog surovog psiho-socijalnog kriminalnog terora nad građanima je Hrvatska i njene banke. Svaka banka koja je bila u domaćem vlasništvu je generirala gubitke, bila je poslovno nesposobna iz nekog razloga (kriminal), ali gle čuda, čim smo je sanirali našim novcem i prodali strancima iste te banke danas zarađuju ogromne profite (preko miljardu kuna čiste dobiti je godišnji prosjek Zagrebačke banke). Posljedica toga je da danas prosječni građanin smatra da smo nesposobni voditi i vlastite banke (noviji primjer je HPB i Credo banka), te da ih, pazite sad MORAMO dati strancima da upravljaju jer kao oni znaju bolje. Ovo je vrhunac psihološkog terora kad opljačkani, silovani i obespravljeni čovjek traži da ga još više nemilosrdno ‘peru’ (danas smo svjedoci kako se banke u stranom vlasništvu iživljavaju nad građanima s nerazumnim kamatama i tečajevima na kreditima u tzv. švicarcima vršeći organiziranu pljačku i zadnjih materijalnih resursa koje danas posjedujemo).

Posljedica: Svi ovi aspekti psihološkog terora imaju za posljedicu čovjeka koji je u neprestanom egzistencijalnom strahu, prisiljen je da se školuje i radi skoro cijeli život da bi jedva preživio, otplatio dugove, ovisan je o pomoći države i društva na materijalnom, duhovnom, medicinskom i bilo kojem drugom planu jer je ubijeđen da je nesposoban za bilo kakvu samostalnu aktivnost (npr. samoizlječenje), pokoran je prema svakoj vrsti autoriteta (policija, vojska, liječnik, pop) što olakšava vladajućim da lakše vladaju, konstatno je uplašen raznim vijestima bilo o recesiji, nezaposlenosti, ratu, terorizmu, bolesti ili bilo kojoj drugoj izmišljotini koju serviraju tzv. ‘slobodni’ mediji, da ne poludi i razmišlja puno o svemu tome, obično krati vrijeme u dokolici ispred TV ekrana gledajući lobotomizirane TV emisije ili sport koji mu svakom sekundom oduzimaju i ono malo zdravo-razumnog i kritičkog promišljanja koje je imao. Sve u svemu produkt tisuća godina psihofizičkog terora nad ljudskom svijesti je uplašeni i frustirani pojedinac kojim se lako manipulira i koji teško ili nikako ne funkcionira izvan glavnih mentalnih i psiholoških obrazaca koji vladaju u ljudskom društvu, a koji su polako i sigurno nametnuti od strane vladajuće oligarhije.

Kako se Europska Unija uklapa u ovaj mentalno-psihološki okvir koji je nametnut čovječanstvu. Vrlo jednostavno:

Europska Unija pruža prividnu sigurnost svojim članicama u slučaju rata i tako odgovara i smiruje strahove od rata i terorizma prosječnog građanina.
Europska Unija prividno nudi jake ekonomske veze i pruža veće tržište i potencijalni ekonomski rast svojim članicama i tako uspješno amortizira tzv. čovjekov ekonomsko-egzistencijalni strah
Europska Unija naizgled nudi bolji i efikasniji model upravljanja, puno bolji nego domaće korumpirane i nesposobne strukture koje su sklone samo pljački te ovime rješava jedan dio nagomilanih frustracija stanovništva.

Zaključujem stoga da je Europska Unija samo još jedno umjetno rješenje za umjetno izazvane probleme.Situacija se može usporediti s lovom na fazane, kad seljaci tjeraju fazane iz šume pred cijevi sačmarice fine gospode koji bezbrižno ubijaju jednu po jednu pticu. U ovoj priči mi Hrvati, a i svi narodi europskih zemalja su progonjeni i izbezumljeni fazani koji traže spas u naručju ‘fine gospode’ iz EU-a koji jedva čekaju da nas ustrijele.

Hrvatska i Europska Unija

Dana 22.01.2012.g. u Hrvatskoj se održava referendum na kojem bi građani Republike Hrvatske trebali odlučiti da li će se pridružiti Europskoj Uniji. Zadnjih mjesec dana traje bjesomučna kampanja vladajućih i oporbenih stranaka preko svih medija u svrhu nagovaranja naroda da glasa za ulazak Hrvatske u Europsku Uniju. Svaki euroskeptik je u javnom i medijskom prostoru označen kao ultranacionalist, konzervativac, primitivac i u najmanju ruku umno bolestan. Izborna povjerenstva i odbori koji broje glasove i reguliraju referendum se sastavljaju po željama vladajuće klike koja se jasno izglasila što podupire, čime je cijela regularnost referenduma dovedena u pitanje.

HDZ je zajedno s svojim ‘smtnim neprijateljima’ iz oporbe glatko promijenio Ustav Republike Hrvatske i iz njega makao zakon po kojem se određuje da 2/3 ukupnog broja birača mora glasovati za pridruživanje Hrvatske bilo kojoj asocijaciji ili Uniji. Taj zakon je sada promijenjen i omogućava da većina birača koji izađe na referendum odluči o sudbini Hrvatske. Kao što vidimo vladajući i oporba se vrlo brzo dogovore oko ‘bitniih’ pitanja ćime dokazuju da su u biti marionetski politički cirkus, financiran i indoktriniran od ‘stranih sila’, naših pravih vlastodržaca koji posjeduju naše banke, sve medije, svaku iole značajniju tvrtku te kontroliraju sav kriminal u zemlji i samim tim ispunjavaju sve elemente fizičkog-psiho-socijalnog terora koji se sustavno provodi nad građanima ove zemlje otkad postoji.

Trenutna ministrica vanjskih poslova Pusić ide toliko daleko da plaši ljude neisplatom mirovina ako ne glasamo za ulazak u EU čime je svjesno prekršila zakon o utjecaju na birače iako se sama deklarira kao legalista i intelektualka.

Interesantan je psihološki terror koji se sprovodi od strane medija hrvatskog govornog područja koji su mahom u stranom vlasništvu, a koji plaše građane Hrvatske ako slučajno na referendumu odbiju EU. Kao jasan primjer organiziranog medijskog linča i tipične kontraobavještane akcije navodim članak tzv. AlJazeera TV postaje koja se izvještavanjem o ratu u Libiji profilirala kao glasnogovornik američke CIA i NATO-a: Hrvatska: primiče se referendum o EU. U ovom članku su prisutni svi elementi psihološkog ratovanja koji se oslanjaju na neke kvazi-strahove i bojazni koji su nam godinama sustavno usađivani: strah da zajedno s ostalim balkanskim državama zajedno uđemu u EU i strah od pada tzv. kreditnog rejtinga, odnosno bankrota države. Sve je to gomila besmislica i gluposti koji nažalost građani moraju ‘gutati’ na svakodnevnoj bazi. Samo ću spomenuti da tzv. kreditni rejting i tzv. kuće tipa Moody ili Finch koji ocjenjuju kreditni rejting pojedine države su nedavno javno prokazane kao sistematski lažovi i sluge bankarskog establishmenta kad su propalim bankama i državama dan prije propasti davale najveće ocjene (AAA). Danas se ovaj tzv. kreditni rejting koristi kao standardno financijsko oružje protiv određene zemlje (smanjivanje kreditnog rejtinga Francuske) kojoj se želi otežati ili onemogućiti zaduživanje na tržištu kapitala, te samim tim onemogućiti normalno funkcioniranje.

Europska Unija u sve većoj želji da centralizira moć i oduzme i najmanju političku i ekonomsku slobodu svojim članicama svaki par godina ciklički prisiljava članice da potpišu razno razne sporazume. Danska je 1992.g. na referendumu rekla NE tzv. Ugovoru iz Maastrichta, međutim, referendum je ponovljen i 1993.g. narod nekim čudom mijenja mišljenje i on biva prihvaćen čime se bitno ograničava suverenost i sloboda Danske države ako je takva ikad i bila moguća unutar EU-a. Izbijaju neredi koje svjetski mediji ne prenose.

2005.g. pravi vladari EU ponovno pokušavaju nametnuti novi sporazum zemljama članicama tzv. TCE ugovorom za Europski Ustav (Ugovor iz Rima). Nažalost Danski i Francuski ustav je zahtijevao orgraniziranje referenduma na kojem Danci i Francuzi jasnom većinom odbijaju taj sramotan ugovor.

Ovo je bio mali udarac velikim muljatorima koji Ugovor iz Rima malo mijenjaju i sada ga nazivaju Ugovorom iz Lisabona. Većina zemalja prihvaća ugovor, ali 2008.g. Irska odbija na referendumu staviti potpis na taj ugovor koji se danas praktično smatra Ustavom EU, a koji do krajnjih granica centralizira moć odlučivanja u ruke Europske Komisije, dodatno marginalizirajući tzv. Europski parlament koji je postoji kao ispostava za korupciju i uhljebljenje preplaćenih političara iz svih zemalja članica. Pogodite što se dogodillo? Referendum je ponovljen 2009.g. i Irski narod ovaj put mijenja mišljenje (kakvog li iznenađenja) i prihvaća Lisabonski Ugovor.

2010.g. je smaknut predsjednik Poljske Lech Kaczynski i uži članovi vlade u namjerno izazvanoj avionskoj nesreći. Lech je bio bio pripadnik stare garde, konzvertivac, veteran Varšavskog ustanka 1944.g. i priznati euroskeptik koji je branio interese Poljske države. Zahvaljući najviše njemu euro nije uveden u Poljsku, a Poljska je jedna od rijetkih članica eurozone koja se u doba umjetno izazvane svjetske krize drži relativno dobro. Međutim, Poljska je previše značajna zemlja kako zbog strateškog položaja, resursa i ekonomske jakosti da bi se dopustilo da samostalno ‘pleše’. Dokaz da je Lech Kaczynski bio izopćen od svojih EU kolega je nedolazak iti jednog značajnijeg funkcionera i predsjednika bilo koje EU države na njegov pogreb.

Istina?

Ovdje neću puno trošiti riječi jer svaki iole inteligentan čovjek koji koristi Internet i neke alternativne izvore informacija (pogledaj dole pod Reference za neke izvore) osim dnevnih novina i službenih TV medija je svjestan da je Europska Unija umjetna korumpirana tvorevina koja se sve više pretvara u centraliziranu i totalitarnu superdržavu u kojoj volja naroda na kraju neće imati nikakvog utjecaja, a odluke će donositi nekolicina ljudi iz Europske Komisije za koje nitko nikad nije glasao.

EU je ekonomski na koljenima. Euro je najnižim granama u povijesti. EU mora organizirati fondove uzajamne pomoći u kojem čak i siromašna Estonija i mala Slovenija moraju participirati i spašavati posrnule ekonomije Grčke, Španjolske, Portugala, Irske, Italije i ostalih bankrotiranih euronacija. Ovdje automatski pada nada da će Hrvati lakše naći posao na EU radnom tržištu, jer tko će nam dati posao dok se cijela EU privreda raspada, kad čak i Španjolci emigiriraju u Norvešku u potrazi za poslom. U biti ovo je direktna opasnost za siromašnu Hrvatsku jer će morati sudjelovati u fondovima uzajamne pomoći s par miljardi eura što bi možda bila zadnja kap koja bi prelila dužničku čašu. Ukratko rečeno, umjesto otvaranja novih tržišta, lakšeg protoka roba i usluga, kapitala i radne snage, ekonomskog rasta Hrvatska će doživjeti dodatno osiromašenje.

Eventualnim uvođenjem eura umjesto kune Hrvatska se još jače izlaže krizi euro-zone i gubi i zadnju mogućnost samostalnog kreiranja monetarne politike i usmjeravanja gospodarstva u smjeru koji najviše odgovara nacionalnim interesima.

Hrvatska će u donošenju odluka i zakona EU-a sudjelovati proporcionalno broju stanovnika što konkretno znači da ćemo imati 12 zastupnika od 754 u europskom parlamentu, odnosno da će se sve odluke donositi bez obzira na naše eventualno neslaganje. Defacto, ovime je Hrvatska pravu političku vlast predala u ruke strancima. Pitam se zašto smo se uopće odvajali od Jugoslavije i Austro-Ugarske, mogli smo mirno živjeti i dalje, kad smo spremni da ovako lako predamo vlast stranoj sili. Ironično da smo u ovoj 2012.g slavili dvadeset godina od priznanja Hrvatske, a onda ti isti političari s raznih svetkovina i priredaba kazuju da moramo glasati za ulazak u EU. Hehe, očigledna vrhunska sprdačina, mislim da se političari u ovoj zemlji dobro zabavljaju i smiju sami sebi koju količinu nelogičnosti, gluposti i laži mogu posrati u jedinici vremena, a da ih dežurne službe ne zatvore u obližnju ustanovu za mentalno oboljele.

Priče da Hrvatska pripada europskoj zajednici i da je dio Europe su podmetnute floskule. Pa nije Hrvatska u Aziji pa da neće pripadati Europi. Hrvatska po svjetonazoru, kulturi, pa i religiji se ukapa u europske tokove i trendove, to uopće nije upitno. Ali Europska Unija nema veze s običnim građanima, s njihovim običajima, kulturom, vjerom ili bilo čime. Europske Unija je nametnuta tvorevina kojoj se protivi velika većina stanovnika Europe, a koja je nasilnim metodama s laganim koracima (umjetne ekonomske krize) obespravila sve građane Europe sve s krajnjim ciljem ukidanja nacionalnih država i centraliziranjem vlasti u ruke malog broja ljudi. Ništa više, ništa manje.

Mi Hrvati nažalost nismo ni svjesni koliko bolje živimo od prosječnog građanina EU-a. Npr. naviknuti na kakvo takvo besplatno zdravstvo i na posjedovanje krova nad glavom mi smo čista suprotnost tipičnom europskom građaninu koji mora plačati tzv. porez na imovinu (stan) čime svako posjedovanje nekretnine postaje luksuz. Novoustoličena marionetska vladajuća struktura (čitaj: Kukuriku) je već najavila da će nam okinit i ovaj porez na imovinu po glavi, a sve u skladu s ‘pozitivnim’ propisima EU-a. Žalosno je što svi ovo šutke prihvaćamo. Hrvatsko zdravstvo je sistematski uništavano i pljačkano, kvalitetan liječnički kadar svjetske razine je prisiljen raditi u nemogućim uvjetima. Bolnice se namjerno ne opremaju poretbnom opremom, a kad se opremaju onda se vrši sustavna pljačka kroz namještene javne natječaje. Javljaju se razne privatne ordinacije i poliklinike koje sklapaju sumnjive poslove s HZZO i odnose ogromne profite. Bez obzira na sve, zdravstveni sustav kako tako funkcionira. Kad uđemo u EU razina pljačke će se povećati s tim da će lokalni mafijaši sada morati dijeliti profit s stranim ‘ulagačima’.

Sve laži i strahovi o ubrzanom ekonomskom propastu Hrvatske ako ne uđemo u Europsku Uniju su čista izmišljotina i laž. Činjenica da je Hrvatska sistematski i surovo pljačkana od strane svih vladajučih političkih stranaka koje su donosile zakone, stvarale pravni okvir za tzv. legalnu pljačku i prešutno odobravale kriminalcima i svojim izabranicima (200 elitinih familija) da ‘privatiziraju’ svako poduzeće u zemlji s sistematskim uništenjem ribolova i poljoprivrede. Danas smo konačno totalno deindustrijalizirana zemlja koja mora uvoziti preko 80% hrane, svaku godinu se moramo zadužiti s par miljardi eura da bi pokrili sve to, a jedina grana privrede koja kako tako funkcionira je turizam i brodogradnja. Brodogradnju moramo uništiti po direktivi EU iz samo njima poznatog razloga, ne smijemo loviti ribu iz našeg ZERP pojasa koji nikada nismo ni probali proglasiti, a turizam je vrlo nestabilna grana koja ovisi o mnogo faktora i ozbiljna država ne može zasnivati cijelu ekonomiju na turizmu. Zaključak je da je Hrvatska već ekonomski i financijski uništena i opljačkana zemlja, stoga će eventualni neulazak u EU samo malo ranije ‘otkriti’ količinu govana koja se uspješno skriva ispod tepiha pod okriljem raznih kreditnih aranžmana koje svaka vlast bez pardona drage volje uzima i tako svjesno prodaje dio po dio ove zemlje.

Što kažu ostali europski narodi?

Običan narod pomalo počinje shvaćati pravu istinu o EU. U samom središtu EU-a u Brusselu već mjesecima traju prosvjedi protiv tzv. mirovinske reforme. U Londonu su isto zabilježeni ogromni protesti koji su uglavnom medijski prešućeni sve dok tajni agenti provokatori nisu napali kraljevsku obitelj i tako navukli gnjev tzv. javnosti. Prosvjedi u Grčkoj su konstantni, tamo je izvršen državni udar jer je na vlast instaliran neizabrani premijer i bankar, slično je i u Italiji kad bez izbora umjesto Berlusconija na vlast dolazi Monti. Mađari su se digli i pobunili protiv mjera vlade kojim ograničavaju slobodu građana, a sve u skladu s poizitivnim propisima EU. Nedavno su izbili neredi i u Rumunjskoj koja je isto novopečeni član EU-a. Očigledno da većina ljudi smatra da EU ne ne nosi ništa dobro. Ostali šutke prihvaćaju sve što im domaći političari serviraju po diktatu EU birokrata, i mi Hrvati se tu nažalost ubrajamo, ali nezadovoljstvo sigurno raste.

Nadalje nitko ne spominje uspješnu priču Islanda u kojem su elegantno zaobišli pripremljenu umjetnu ekonomsku krizu i jednostavno pustili banke da propadnu bez da troše državna sredstva na sanaciju istih. Island se isto sili da uđe u EU, najviše od strane korumpirane političke elite, međutim, većina ljudi je decidirano protiv ulaska, tako da danas Island predstavlja jedan od rijetkih svijetlih primjera u Europi čiji građani znaju razmišljati svojom glavom. Nadam se da će izdržati sve pritiske i da neće ući u EU.

Više o uspjehu Islanda priča David Icke u svojoj kolumni.

Rješenje

Nisam htio ulagati energiju u ovaj nametnuti sukob oko članstva u EU, ali ne mogu više izdržati provociranja i otvorene laži koje čujem iz usta političara i ostalih eurofila, pa sam se osjećao izazvanim da iznesem i svoj stav (bar dok ne ukinu Internet i uvedu potpunu cenzuru istoga).

Mislim da sukob oko ulaska i neulaska u EU je još jedna nametnuta tema koja neme veze s stvarnim životom. Činjenica da je cijela planeta Zemlja u čvrstoj stisci čelične omče malobrojne skupine kriminalaca koji kroz razne korporacije (CocaCola, Microsoft, BP, Goldman-Sachs), ustanove (UN, MMF, EU), institucije (Crkva), vojsku (USAF, NATO) ostvaruju svoje ciljeve potpune kontrole nad cijelim svijetom i ljudskom civiizacijom. U ostvarenju svojih ciljeva nemaju nikakvih moralnih problema gaziti preko desetaka tisuća mrtvih, bolesnih i gladnih ljudi (Irak, Libija), stoga osjećam da je odluka u članstvo u EU bespredmetna jer ‘oni’ imaju razne mehanizme kojima nas mogu prisiliti na ono što mi ne želimo, ali pod pritiskom ćemo ‘zaželjeti’. Najdraža metoda im je trenutno ekonomski pritisak (recesija) te terorizam kojim drže u pokornosti ljude i navode ih da prihvate tzv. mjere ekonomske štednje s jedne strane i mjere pojačanog nadzora s druge strane (npr. novevideokamere u Zagrebu).

Prihvaćanjem referenduma i izlaskom na njega samo dajemo legimitet sustavu i potvrđujemo da želimo ostati unutar sustava i dalje se slijepo pokoravati novim hirovima vladajučih olirgarha, bilo ovih domaćih ili stranih koji su dizajnirali i osmislili sustav u kojem su oni uvijek pobjednici, a velika većina nas su uvijek gubitnici i vječni robovi.

Smatram da sustav ne treba ‘hraniti’ i da će kao takav kolabrirati sam od sebe. Temelj sustava je uplašen, slab, nesretan, ovisan i pokoran pojedinac. Ako taj temelj ‘izbijemo’ razbit ćemo sustav. Ako promijenimo naš stil života na takav način da postanemo individua koja zna razmišljati svojom glavom, koja je u stanju sama sebe prehraniti samo s malim komadom zemlje (pa sad i onog iz pitara/lonca), koja je u stanju sama sebe izlječiti, koja nije ovisna o niti jednom aspektu tzv. moderne civilizacije ili društva, niti se boji pomoći i pokazati drugima svoj način razmišljanja i djelovanja, koja teži krajnjoj osobnoj slobodi, onda smo napravili ogroman korak naprijed. Kako je jedan mudar čovjek rekao nemoj nikada pokušavati promijeniti drugoga jer nikada nečeš uspjeti, samo možeš promijeniti sebe, a kako budeš mijenjao sebe možda ćeš svojim primjerom utjecati na još nekoga.

Žao mi je ako sam u ovom tekstu iznio dosta negativizima, ali opet ću citirati jednog mudrog čovjeka: ja ne vidim tamu, ja vidim samo manjak svjetla i presretan sam što sam ovdje na ovoj planeti u ovom trenutku, svijet je baš onakav kakav treba biti i veselim mu se. Da nije ovako, možda se nikada ne bih ‘probudio’ i progledao vlastitim očima i počeo živjeti s punim plućima, svjesno i s ljubavlju.

Mir s Vama!

Izvor: mandrilo.com