Bila je to noć kad je sve zastalo, kad je čak i zrak disao opreznije, a vrijeme se činilo kao starac koji je, umoran od hoda, sjeo da predahne. Te noći, nebo je bilo pozornica, a mjesec je bio glavni glumac, veliki glumac što je svojom blijedom svjetlošću prkosio mraku. Ali dok je stajao uspravno, s licem okrenutim ka nebu, mjesec je, iznenada, u jednom očaravajućem potezu, progutao svoju sjenu.

Kao da je progutao vlastitu tugu, gutajući sjenke onoga što je bio i onoga što bi mogao postati. Bez te sjene, bio je gol, otvoren kao duša ogoljena pred sudbinom. Njegova je svjetlost tada bila nečujni krik, tih, ali snažan, dok je mjesec sjajio, oslobođen tereta što mu je bio prijatelj i neprijatelj. Na trenutak, sve je izgledalo kao tišina ispunjena gorućom čežnjom , čežnjom za slobodom od prošlosti i strahova.

Noć je postala svjedokom tog prizora, dok su zvijezde treperile, zapanjene njegovom hrabrošću. Njihovo je svjetlucanje bilo poput pljeska, tihog, ali dirljivog, jer su znale da je to rijedak trenutak kad čak i mjesec mora stati pred ogledalo i suočiti se sa samim sobom. I ja sam, s tom sjenom koja je nestajala, osjetio teret svojih misli kako izmiče, kao što i kamen pada u duboki bunar, ostavljajući tek prigušeni odjek.

Kroz tu tišinu, mogao sam osjetiti šapat svojih vlastitih sjena, svih onih osjećaja što ih nosim skrivenih duboko u sebi. Dok je mjesec gutao svoju tamu, i ja sam osjetio taj plamen oslobođenja, kao da sam i sam progutao sve što me veže za prošlost. U meni su odjeknule riječi koje su bile davno izrečene, riječi koje su postale sjenke, osjetio sam ih kako nestaju, nestaju u bezdanu noći, kao da ih nosi neki daleki povjetarac.

Tada sam shvatio, baš kao i mjesec, da nas sjene često prate, uvijek tik uz nas, ali da tek kad se oslobodimo tih tamnih kontura, možemo postati potpuni. S tom misli, dok je noćni zrak polako postajao hladniji, osjećao sam kako ta noć postaje više od obične noći. Bila je to noć koja je govorila, noć u kojoj je mjesec progutao svoju sjenu, noć koja je govorila o onome što možemo biti kad se oslobodimo prošlosti i strahova ,kad osvijetlimo mrak svojom vlastitom svjetlošću.

Matija Gerić