Ovih dana, dok sam bio u jednom njemačkom gradu, imao sam nesretnu priliku posjetiti dvor  u kojem je obitavala nekoć vladajuća kasta te regije. Kao i obično, tu je bio prisutan vodič koji je imao svoj nadahnuti govor, stojeći uspravno i ponosno govorio je o svim tim lozama kraljeva i kraljica, pokazivao nam njihove spavaće sobe, kuhinje, dnevne boravke, sobe za opuštanje, sobe za klanjanje, tronove i ostale statusne tričarije. Čak se dotakao i sluga koje su imale posebne male otvore pored spavaćeg kreveta kraljice i s obzirom da im nije bilo dozvoljeno kretanje po dvoru, izlazili bi iz tih otvora i prilazili debeloj kraljici koja se izležavala u svom krevetu, u sklopu kojega je bio instaliran i toalet. Potom bi joj isti brisali prištavo dupe i prali ju, i zatim se povlačili u svoje rupe u zidovima.

Vodič nas je i odveo iza tih zidova, na inzistiranje turista, i pokazao nam cijeli labirint prostorija i hodnika do kojih nije dopiralo svijetlo jer su se nalazili između kraljevskih odaja, pa nisu imali niti prozore za zrak. Dok su prostorije Kralja bile obložene zlatnim vinjetama, kreveti prekriveni skupocjenim tkaninama, hodnici ukrašeni mramornim skulpturama, zidovi zlatom uramljenim slikama, prostorije sluga su zaudarale na vlagu, bile su mračne, prljave, brodski pod je škripao pod nogama, a stol i stolice su bile od trošnog, ispucanog drveta.

Naravno, ja ovdje uopće ne otkrivam toplu vodu, već dolazim do toga da sam se možda s razlogom osjećao nelagodno u ovom ambijentu. Za razliku od takvih vizita dok sam bio klinac, kad mi je bilo svejedno. Sada, razgledavajući to mjesto, imao sam potrebu zatrčati se u prozor, razbiti staklo i pobjeći. No, što je tu uistinu nakaradno? Nakaradno je upravo to što turisti odlaze na takva mjesta kako bi se uistinu divili ovim utvrdama, plaćaju ulaznice, i ukoliko stavite pod sumnju ideju da to uopće spada pod kulturna obilježja jedne države, tada ste probisvijet, diletant i nepismenjak. Vjerojatno i neobrazovan. No, sve te znamenitosti uistinu ne predstavljaju kulturu. To uistinu nije kultura.

Vodiči govore isključivo stvari kojima se ponosi i sama dotična nacija. To je i logično, jer svrha samog obilaska takvih utvrda i upoznavanja turista s veličinom i snagom kraljeva se radi upravo o tome, da se prezentira nacionalno blago dotične zemlje, ideja koja je vođena žestokim patriotizmom. Tako je ovaj Nijemac, dakako, potpuno izbjegao reći nešto o tome kako je taj dvor funkcionirao za vrijeme drugog svjetskog rata. Taj segment je potpuno zanemaren i taj dio povijesti kao da se nikada nije dogodio. Tu se nalazi rupa u vremenu. Dvorac zasigurno nije bio prazan, već krcat nacistima koji su paradirali po dvoranama i hodnicima. Kazalište koje je služilo kraljevim ulizicama i vladajućoj kasti za razonodu, u vrijeme nacista je bilo prepuno arijevskih loza koje su dolazile na koje kakve nacističke predstave. U tronovima su sjedili nacistički generali i vojskovođe, a u prostorijama kojima su nekoć bile sluge, su vjerojatno bili mučeni i ubijani svi ne-arijevci i neprijatelji sistema. To je bez sumnje bilo tako i za to vam ne treba niti mašta već čista logika. I ako mislite da se svi ljudi uistinu srame svih tih događaja, varate se. Postoji toliko desničara i zagriženih neonacista koji tvrde da su to bila vremena slave, te da je 2.svjetski rat završio velikom nepravdom. Nakon tih događaja, kada su se kosti i trupla zatrpala u dvorištu i potom sve ukrasili s travom i cvijećem, i kada su se izribale nakupine zgrušene krvi na parketima, dvor je spreman za turiste kojima će se pričati hvalospjevi o debelom Kralju i njegovoj pretiloj djeci, te o hvalospjevima njegovih bitaka protiv zlih Turaka.

Svaki grad u svijetu, koji ima ikakve dvorove i utvrde u koje su smješteni kraljevi i nekadašnji vladari ima isti problem. Tj. ljudi su ti koji veličaju iste one bogataške elite koje su osmislili ovaj sistem gdje danas žive. I što je najgore, stvar se uopće nije promijenila. Dapače, danas je potpuno isto kao što je bilo i prije 300 godina.

http://www.trionfopublishing.com/cache/bloodlines.htm

Stoga, sve je uzajamno povezano i ne postoji drugi način nego na sve kraljevne utvrde gledati kao na poprišta najkrvavijih pohoda i ubijanja kroz povijest. U školi se nameću dogme i sprovodi odljev mozgova kako bi se svijet promatrao iz ptičje perspektive, vjerovalo se u krutu stvarnost, šablone koju nameće politika, država, religija itd. Točnije, upravo školi možemo zahvaliti to što nam je danas tako teško pojmiti drugačiji pogled na sve stvari koje nas okružuju, te na posjedovanju osjećaja odbačenosti ako počnemo pričati o tome da država ne postoji i da je nacija nametnuta iluzija. Kako je moguće ne pripadati naciji? Pa ja sam ponosni Hrvat, Srbin, Bosanac, Mađar, Slovenac, Američanin, ili tko god.

Sve kreće od jedne točke

Sve u svemu, prošlo je dosta vremena od kad sam počeo voditi ovaj blog i mogu reći da su se moji stavovi oko nekih stvari dosta promijenili. Sjećam se prvih nadobudnih tekstova o tajnim vladarima svijeta i iluminatima koji tlače ljudsku većinu. Smatrao sam kako se vrši velika nepravda, te da su svi ljudi, uključujući i desničare, zapravo jadnici koji su žrtve manipulacije.

Sjećam se sastanaka s raznim borcima za istinu koji su tolikom žari pričali o zavjerama, urotama protiv čovječanstva, kako trebamo u ustanak, kako trebamo mijenjati svijest drugim ljudima, kako trebamo ovo kako trebamo ono. Svi su bili prepuni raznih ideja, ponosni svojim sposobnostima da razotkrivaju zavjere, iluminate, da spoznaju njihovu mrežu, znaju tko su, s kim su u dosluhu, kako im se zovu organizacije, koje su glavne, itd. Ali, postoji nekoliko stvari kojih se ti ljudi nisu dotakli. Što ti svi ljudi rade u svom životu u pogledu rada na samom sebi?

Na kraju, ustvrdio sam da su upravo ljudi, iliti narod, kriv za postojeću situaciju u svijetu. Mi nismo nikakve žrtve, već glavni razlog svega što se događa. Možda prije 20 godina jest bio jak argument da se nije moglo do informacija. No, danas je sve unutar mreže i svatko ima jako velike šanse doći do informacije. Točnije, svakom pojedincu se alternativa trlja na nos.

Primjerice, na ulici dotičnog europskog grada, okupili su se prosvjednici vodeći povorku protiv militarizma, jer su im u školu počeli dolaziti vojni činovnici i djecu regrutirati u vojsku, uvjeravajući kako je to dobro plaćen posao, kako je pred njima velika karijera i kako je časno služiti američkoj vojsci i NATO-u u mirovnim misijama. No što je velika tragedija, od toliko ogromnog grada, na prosvjedu je sudjelovalo oko stotinjak ljudi koji su se kretali kroz centar. Bili su ignorirani od svih prolaznika, među kojima su bili mladi ljudi, studenti, penzioneri pa i samiroditelji. Koliko je moguće biti mentalno osakaćen ne osjećati svoju moralno dužnost pridružiti se tim aktivistima koji se bave jednim od najvećih problemom. Dakle, te ljude uopće ne interesira budućnost njihov vlastite djece i svih mladih naraštaja? U centru grada su lokalni break-danceri izvodili perfomance  i bili su okruženi s 4 puta više ljudi nego što ih je bilo prisutno na prosvjedu. Ne znam za vas, ali ja mislim da je to jednom riječju bolesno. To je bolest našeg društva. Kronična ignorancija i lijenost.

 

Tome nisu krivi niti iluminati, niti masoni niti itko drugi. Ljudi su ti koji daju valjanost vladarima i koji ih održavaju na vlasti. Ljudi se dijele na desničare i ljevičare, nacije, ideologije, rase i sami vjeruju u nametnute gluposti o domoljublju, vjeri i naciji. Sami idu na izbore, glasaju za političare i za Europsku uniju na referendumu. Došao sam do točke kad mislim da ne treba žaliti nikoga tko je na bilo koji način sudjelovao ili ne sudjelovao na političkim izborima, osima križanja listića. Svi ostali su direktno upleteni u današnju situaciju  i sami su krivi. Tim gore, ne samo da su osakatili sebe, već su naštetili svim drugim ljudima koji su razmišljali i ne podržavali sistem parlamentarne demokracije. Glasanje (uključujući i ne izlaženje na izbore) jest podržavanje sistema. O tome da se ignoriraju prosvjedi ne moram govoriti. Ništa nisu bolji borci za istinu koji pišu idiotarije na blogovima i forumima, ne rade ništa, neki od njih dijele koje kakve letke, dok smeće u svom dvorištu još nisu počistili.

Ljudi su ti koji imaju moć promijene i izmijeniti ne samo vlast, već kompletan sistem. Sve što treba jest imati kritički svijest prema svemu i u svim pogledima raditi na sebi, a ne samo u onim pogledima koji ne škode vlastitim navikama.Treba samoorganizirati se.  Ako se zalažete za ljudska prava, ona podrazumijevaju i prava radnika.  Ako se zalažete za prava istospolnih zajednica, tada se morate zalagati i za prava životinja i ne nasilje. Ako se borite za prava žena, morate se boriti i za prava etničkih manjina. I obrnuto.  Svatko od vas ima moć djelovati a na njemu je da odluči hoće li pokrenuti konkretne korake ili će samo pričati o tome. Svi su krivi. A najmanje vladari. Oni su rezultat naše lijenosti i inercije koja se proteže stoljećima u prošlost. Sada je vrijeme za konkretne promijene.

The choice is yours!! 

http://2012-transformacijasvijesti.com/politika/kraljevi-i-kraljice-u-saboru-i-parlamentu