Ovih dana na nekim blogovima i web stranicama pokrenute su jako zanimljive teme od strane ljudi koji su duboko zakoračili u procese buđenja i koji usljed toga proživljavaju teške i dramatične trenutke suočavanja, prije svega sa samima sobom a onda i okolinom.
Ljuštura naše ličnosti, koju smo vremenom stekli tokom našeg odrastanja, odgoja, obrazovanja i uopšte cjelokupnog procesa socijalizacije koji nam je nametnut od samog našeg rođenja, nam je podarila jedan mehanizam koji nas čini podobnim za društveni život ali s druge strane, ne dozvoljava da proniknemo u našu suštinu i srž našeg bića u svoj njegovoj cjelovitosti i veličanstvenosti.

U svom tekstu pod nazivom "Pijesak u očima" moja "blog" prijateljica "prijateljica svjetlosti"
nam je na jedan suptilan i iskreno emotivan način, uz svu čistotu njene energije i jasne i nedvosmislene namjere da na svijet oko sebe konačno počne da gleda bez "naočala" i bacanja pijeska u očima kako sebi tako i drugima, pokazala da često, ono što ćemo vidjeti oko sebe kad skinemo naočale i izvadimo pijesak iz naših očiju, nam se možda neće svidjeti ali da vrijedi progledati svojim očima i bez ikakvih "pomagala" ukoliko želimo da jednom prestanemo da živimo u vlastitim i tuđim iluzijama, lažima i obmanama koje od nas čine dvolična i neiskrena bića.

Razmišljajući o ovim stvarima sjetio sam se gnostičke podjele čovjeka na njegovu "suštinu" i "ličnost". U knjizi "Četvrti put" Uspenski nam objašnjava u čemu se sastoji navedena podjela:

Sada smo stigli do jedne sasvim drugačije podjele, koja nije paralelna ni sa jednom od ostalih - podjele na suštinu i ličnost. Suština je ono u vama što je urođeno, ličnost je ono što ste stekli. Suština je vaša sopstvena, ličnost ne pripada vama. Čitav unutrašnji život čovjeka, sva njegova opažanja i reakcije podjeljenje su na ova dva dijela. Neke stvari dobili ste rođenjem, kao na primjer određene fizičke osobine, zdravstveno stanje, određene vrste predispozicija, naklonosti, težnje itd. One pripadaju suštini. Ličnost je ono što ste tokom života stekli - pogledi, mišljenja, riječi. Podjelu na ličnost i suštinu lakše je razumjeti ako se nađu neki primjeri. Iako su one u životu uvijek izmješane, lakše je da se ličnost i suština razlikuju kod drugih ljudi nego kod sebe, jer se ličnost vrlo često mijenja sa izmjenom okolnosti, ali suština ostaje ista.

Pitanje: Ako je suština ono sa čime smo rođeni, može li joj se nešto dodati? Može li ona da raste?

Odgovor: Da, ali to može da se učini samo ako se ličnost poduči i ako prestane da vrši pritisak na suštinu. Ličnost je suviše teška, suviše snažna, ona okružuje suštinu kao školjka, tako da do nje ništa ne može da dopre, sve mora da prođe kroz ličnost. U takvim uslovima suština ne može da raste; ako, međutim, ličnost postane propustljivija, utisci i spoljašnji uticaji će prodrijeti kroz nju i doći do suštine, a potom će suština početi da raste.

Pitanje: Znači da jaka ličnost sprečava da utisci dopru do suštine?

Odgovor: Da, ali šta znači "jaka ličnost"? To znači jak uticaj onog što nije tvoje sopstveno, već ono što si stekao - riječi drugih ljudi, pogleda i teorija drugih ljudi. One mogu da oko suštine formiraju tako debelu koru da kroz nju ništa ne može da prođe i stigne do tebe, da stigne do onog što jesi.

Pitanje: Da li je moguće da se ta školjka probije ili uništi?

Odgovor: Prije probijanja ili uništenja te školjke ličnosti neophodno je da se pripreme druge odbrane. Ako iz određenih razloga ta školjka otpadne, ljudi se nađu bez ikakve odbrane izloženi mnogim veoma teškim uticajima koje ne mogu da kontrolišu. Ličnost te čuva od određenih udaljenih uticaja; ako je oslabljuješ, izlažeš se još mnogim uticajima koji ranije nisu stizali do tebe (pogled na život bez "naočala" - prim. aut.), pa ćeš imati još manje kontrole nego što je imaš sad. Ima, međutim, mnogo stvari koje možemo da kontrolišemo, a koje za sad ne kontrolišemo.

Kao što možemo vidjeti i iz ovog teksta, probijanje ličnosti donosi mnogo boli i razočarenja a može da bude i jako opasno po mentalno i psihičko zdravlje čovjeka ukoliko navedeni proces ne prati odgovarajući rad na samoj suštini, odnosno našem unutrašnjem biću.
Ne znam koliko ima veze sa ovim, meni neke stvari ukazuju na to da ima, ali citiraću ovdje jedan moj post koji sam prije nekih godinu dana ostavio na jednom forumu i u kojem opisujem jedno sprecifično "unutrašnje" stanje koje sam doživio do sada ukupno dva puta.

Dok ovo pišem stvari se polako normalizuju ali jutros sam bio jako "loše", a to se desilo sasvim iznenada, bez nekog "vidljivog" ili konkretnog povoda, i jako mi je teško to riječima iskazati.
Naime sjedim jutros sa jednim prijateljem na kafi i sve ok, sve do jednog momenta, a onda kao neko naglo zahlađenje unutar mene samog (da ne kažem unutar duše). Neka unutrašnja "drhtavica" kao kad neko skine pokrivač sa vas i ležite u krevetu u hladnoj sobi i počnete da se tresete od hladnoće. Jedan totalno nekontrolisani osjećaj, ne znam kako bih to drukčije opisao, tako se iznenada pojavilo, ali me podsjetilo malo na neka stanja koja sam još davno u djetinjstvu par puta osjetio ... bilo mi je jako loše ... onda krenemo prema zgradi u kojoj radim, ja kao da hodam u nekom snu, trudim se da se "normalno" ponašam, sretnem usput neke ljude, trudim se da normalno komuniciram, mislim da niko nije primjetio da sa mnom nešto nije u redu...
Kao da počinjem da gubim osjećaj za realnost, kao da mi sve nekako izmiče, u jednom trenutku se prepadnem da možda ne ludim (inače se nikad ničega ne plašim kad je riječ o nekim mojim unutrašnjim doživljajima) i onda ona napetost, ono strujanje unutar mene o kojem sam ovdje već pisao postaje sve jače i jače ... gotovo da stanje prelazi u paranoju, unutar sebe se ne mogu kontrolisati, osjećaj hladnoće postaje sve jači i jači, jednostavno kao da mi je sama duša ostala bez nekog štita odnosno bez neke zaštite koja služi kao neki omotač oko nje, kao da je u jednom momentu ostala potpuno "gola", sve je to bilo propraćeno i nekim fiziološkim promjenama, mučnina u želucu, blaga glavobolja, lagana vrtoglavica i pretjerana aktivnost bubrega (išao sam na wc bar 5 puta u roku od pola sata, kao kad sam prehlađen)...
Sad je malo bolje, kao da se stanje stabilizuje...

Ni sam još nisam siguran ima li ovo "organsko-psihičko" stanje koje sam doživio kakve veze sa probijanjem moje ličnosti, odnosno da li je ovo jedna od nekih manifestacija tog čina, u svakom slučaju ovo što mi se bilo desilo neću nikad zaboraviti ali niti ću to ikad moći na pravi način opisati i dočarati, jer je jednostavno nemoguće i ja ne vjerujem da u našim jezicima postoje riječi koje su kadre preciznije opisati ovo stanje.

Porastom naše svijesti širi nam se percepcija i dolazi do žestokih promjena u strukturi naše ličnosti. Sve to može da bude propraćeno promjenama u načinu našeg ponašanja, u promjenama životnih ciljeva i stremljenja, u odnosima sa porodicom, prijateljima i drugim ljudima sa kojima svakodnevno stupamo u kontakte. Ono što smo ranije trpili i tolerisali, kako kod sebe samih tako i kod drugih ljudi sada više ne možemo i jedva se suzdržavamo da zadržimo smirenost i suzdržanost u mnogim životnim situacijama. Kako otpadaju sa nas slojevi naše ličnosti, u prvi mah naša suština biva nezaštićena i mi podnosimo razna stresna i bolna stanja usljed toga. Počinjemo jasno da vidimo i sagledavamo neke stvari koje većina drugih ljudi ne može, realno ne može jos uvijek, a u nekim situacijama kod nas se javlja prirodni nagon da želimo da pomognemo mnogima iz našeg okruženja da promijene svoje pogrešne stavove i obrasce ponašanja a oni usljed te naše iskrene želje, pod uticajem vlastitih mentalnih programa i stereotipa, odbijaju svaku našu inicijativu u tom pravcu, proizvodeći kod nas mnoge frustracije i stresove kao propratne pojave tih stanja. Takođe, mnoge napade, sitne i krupne pakosti, podvale i laži koje nam gotovo svakodnevno servira život u ovom 3D okruženju mi ne može da trpimo i podnosimo kao ranije. Sada mnogo toga više vidimo, znamo i osjećamo i sada je mnogo teže ostati smiren i pribran u nekim situacijama nego prije. Sada je potrebno da se bude svjesniji i prisutniji kao nikad do sada, sada je potrebno da radimo na samima sebi teže i napornije nego što možemo zamisliti. Naša ličnost počinje da krahira i mnoge maske padaju, uz lomljavu i tresak koji nas iritira i čini ranjivima. U principu ne znamo šta nam se dešava i često ne možemo da se kontrolišemo. Sada nam je potrebno energije kao nikad do sada i mi moramo biti svjesni da je ovo jedna od faza u razvoju naše svijesti kroz koju moramo proći. Potrebno je da što više pažnje i energije usmjerimo na svjesno otklanjanje naših brojnih mentalnih programa, stereotipa i raznih pogrešnih predubjeđenja koje smo imali.

Nakon što je prijateljica svjetlosti na svom blogu objavila taj tekst zaredali su se mnogi fantastični komentari od strane ljudi koji su prepoznali važnost i osjetljivost tog "pitanja". Ubrzo se stvorio jedan iskren i snažan "networking" ljudi sličnih pogleda i opredjeljenja, na jednom forumu
je započeta diskusija na tu temu i sve ukazuje na to da se navedena stanja mnogo lakše mogu prevladati razmjenom znanja, iskustava i informacija na što više mjesta i između što više ljudi sličnih frekvencija.

Kad maske počnu da padaju najvažnije je da nismo sami.